Tuga za ismijanim vrijednostima

28.08.2007.

25.04.2007.

Danas sam uz ručak vodila zgodan razgovor s jednom kolegicom koju poštujem jer mi se sviđa njen odnos prema radu i društvenom djelovanju.
Priča o svom starom svekru koji se žali kako na poštu mora ići dva puta jer je dospjeće plaćanja na jednom računu 15. u mjesecu, a na drugom 20. u mjesecu. Predlaže mu ona da oba plati 20. i uštedi korake i trud dva odlaska do pošte i čekanje u redu... jer su kamate sitne... radi se o lipama. Njegov komentar na njen prijedlog je bio: „Ma nije zbog kamate... cijeli život plaćam račune u roku, a sada da ljudi pričaju kako se švercam i kasnim 5 dana!!“ Smije se ona... kako je staromodan... a kažem ja na to: „Zamislite kako bi ova zemlja izgledala da svi na njegov način pristupamo svojim obvezama!“, a kolega na to dodaje: „Bile bi još veće gužve u pošti!“
Naravno.... slatko sam se nasmijala dobroj fori... i razgovor je završio... ali ostala je u meni neka tuga jer sam se nasmijala na šalu koja govori o tome kako lako odbacujemo ono čemu nas uče oni koji još drže do svojih obveza i časnih ponašanja.
Gledam svijet oko sebe. Prepun je simpatičnih ljudi koji ti uljepšaju dan dobrom šalom, osmijehom ili lijepom riječi.... Ali često se dogodi da ostanem zaprepaštena kako se zreli ljudi prodaju i predaju.... izdaju sebe i svoje ideje za neki sitni, osobni interes.
Gledam ih sjetno i bude mi ih žao... sigurno im je jako teško u životu kad to moraju učiniti....
Bude mi neugodno slušati rečenice koje imaju drugo značanje od onih koje su iste osobe izgovarale do prije par dana. Sramim se umjesto njih... i pravim se da ne kužim... jer osjećam duboku samilost prema slabićima.... sigurna sam da nije lako priznati sebi da si sitna duša.
Neki se prodaju i za veću lovu... neki izgube kompase u navali egoizma i osjećaju moći.
Gledam jučer Miru kako ga Babićka rešeta. Svaka joj čast... bila je odlična. On spada u one ljude koji su mi antipatični od prvog dojma... ali jučer ga gledam i bilo mi ga je žao. Da ništa drugo nismo čuli... riječ „TOBOŽE“... uz onaj ironični smijeh je dovoljna rana i sramota svima nama.... i imamo pravo na pitanja. Odgledala sam cijelu emisiju sa zanimanjem.... rekla samoj sebi: promjene su konačno vidljive... a tebi oče hvala što me nisi doveo u situaciju da se sramim... hvala ti na uspomeni koju si mi ostavio i na komentarima ljudi koji su te poznavali... hvala ti što si hranio baš tog vuka. Hvala Zvijezdama na svim poštenim i časnim ljudima s kojima su me na bilo koji način povezale. Poštenje i časno ponašanje su nešto isfurano, staromodno.... a za ona suprotna ponašanja pronalazi se tisuću opravdanja i „logičnih“ objašnjenja zamotanih u parole....


V U K
Nekada davno je stari djed Jura svome unuku Jurici ispričao jednu životnu istinu:
-U nutrini svakog čovjeka, svakog od nas vodi se bitka, kao borba između dva vuka.

Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...

Drugi vuk predstavlja dobro: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.

*Mali Jurica se zamisli na nekoliko trenutaka.
Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, te ga zapita; - Koji vuk na kraju pobijedi?
Stari djed Jura odgovori sa smiješkom - Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš...

<< Arhiva >>

  kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Lipanj 2011 (2)