Tuga za ismijanim vrijednostima

28.08.2007.

25.04.2007.

Danas sam uz ruèak vodila zgodan razgovor s jednom kolegicom koju poštujem jer mi se sviða njen odnos prema radu i društvenom djelovanju.
Prièa o svom starom svekru koji se žali kako na poštu mora iæi dva puta jer je dospjeæe plaæanja na jednom raèunu 15. u mjesecu, a na drugom 20. u mjesecu. Predlaže mu ona da oba plati 20. i uštedi korake i trud dva odlaska do pošte i èekanje u redu... jer su kamate sitne... radi se o lipama. Njegov komentar na njen prijedlog je bio: „Ma nije zbog kamate... cijeli život plaæam raèune u roku, a sada da ljudi prièaju kako se švercam i kasnim 5 dana!!“ Smije se ona... kako je staromodan... a kažem ja na to: „Zamislite kako bi ova zemlja izgledala da svi na njegov naèin pristupamo svojim obvezama!“, a kolega na to dodaje: „Bile bi još veæe gužve u pošti!“
Naravno.... slatko sam se nasmijala dobroj fori... i razgovor je završio... ali ostala je u meni neka tuga jer sam se nasmijala na šalu koja govori o tome kako lako odbacujemo ono èemu nas uèe oni koji još drže do svojih obveza i èasnih ponašanja.
Gledam svijet oko sebe. Prepun je simpatiènih ljudi koji ti uljepšaju dan dobrom šalom, osmijehom ili lijepom rijeèi.... Ali èesto se dogodi da ostanem zaprepaštena kako se zreli ljudi prodaju i predaju.... izdaju sebe i svoje ideje za neki sitni, osobni interes.
Gledam ih sjetno i bude mi ih žao... sigurno im je jako teško u životu kad to moraju uèiniti....
Bude mi neugodno slušati reèenice koje imaju drugo znaèanje od onih koje su iste osobe izgovarale do prije par dana. Sramim se umjesto njih... i pravim se da ne kužim... jer osjeæam duboku samilost prema slabiæima.... sigurna sam da nije lako priznati sebi da si sitna duša.
Neki se prodaju i za veæu lovu... neki izgube kompase u navali egoizma i osjeæaju moæi.
Gledam juèer Miru kako ga Babiæka rešeta. Svaka joj èast... bila je odlièna. On spada u one ljude koji su mi antipatièni od prvog dojma... ali juèer ga gledam i bilo mi ga je žao. Da ništa drugo nismo èuli... rijeè „TOBOŽE“... uz onaj ironièni smijeh je dovoljna rana i sramota svima nama.... i imamo pravo na pitanja. Odgledala sam cijelu emisiju sa zanimanjem.... rekla samoj sebi: promjene su konaèno vidljive... a tebi oèe hvala što me nisi doveo u situaciju da se sramim... hvala ti na uspomeni koju si mi ostavio i na komentarima ljudi koji su te poznavali... hvala ti što si hranio baš tog vuka. Hvala Zvijezdama na svim poštenim i èasnim ljudima s kojima su me na bilo koji naèin povezale. Poštenje i èasno ponašanje su nešto isfurano, staromodno.... a za ona suprotna ponašanja pronalazi se tisuæu opravdanja i „logiènih“ objašnjenja zamotanih u parole....


V U K
Nekada davno je stari djed Jura svome unuku Jurici isprièao jednu životnu istinu:
-U nutrini svakog èovjeka, svakog od nas vodi se bitka, kao borba izmeðu dva vuka.

Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...

Drugi vuk predstavlja dobro: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdaènost, darežljivost, istinu, suosjeæanje i vjeru.

*Mali Jurica se zamisli na nekoliko trenutaka.
Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih rijeèi, te ga zapita; - Koji vuk na kraju pobijedi?
Stari djed Jura odgovori sa smiješkom - Pobjeðuje uvijek onaj kojega hraniš...

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)