Red fukara, red budala, a pameti nigdje ni za lijek

31.05.2015.




Osjećam se kao Pale sam na svijetu. U rijetkim trenucima nije to loš osjećaj.... jer znači neki odmak od ludila, nepripadanje cirkusijadi i topla izdvojenost u samo svom, po mojoj mjeri stvorenom svijetu. No, taj osjećaj ne može biti trajan... pa ga redovito zamijeni osjećaj straha, nelagode, bespomoćnosti i očaja.
Bliže nam se izbori i svaki normalan pojedinac osjeća svoj dio odgovornosti za društvo u kojemu živi.
Nikada nisam bježala od obaveza i odgovornosti.... Školu sam završila bez ijednog neopravdanog sata, odradila sam već skoro tri desetljeća bez bolovanja, nikada mi ne stižu opomne za neplaćene račune, ne sudjelujem u začaranom krugu mita, korupcije i nepotizma.... nerijetko sam tvrdoglavo išla i do krajnjih granica izdržljviosti... pa čak sam skoro i bez života ostala, ali nisam pristala sudjelovati u tom zlu. Sve što imam i sve što znam stekla sam predanim radom, upornošću, marljivošću i znatiželjom. Krajem osnovne škole predložena sam za primanje u SKH kao uzorna omladinka. Odbila sam. Posljedice tog odbijanja osjećala sam na svakom koraku. Tada je došlo višestranačje.... Zvali su me k sebi... lijevi, desni, zeleni... doista mnogi, ali i njih sam odbila... jer svima je cilj vlast i sve ono što ona nosi.... a ja joj nikada nisam težila.
Na mom putu često su me preskakali ljudi suprotnih osobina.... oni koji nisu toliko učili, radili i trudili se... ali imali su veze, kupljene diplome ili su pripadali poličkim grupama. I ne samo da su me preskakali.... bilo je tu raznih prljavih radnji (zlostavljanje djece i niz pokvarenih ponašanja prema meni i mojoj obitelji) kojima su mi pokušali objasniti da moj izbor neovisnosti i nepripadanja nije dobar izbor, smatrali su me izdajicom... jer su me lijevi smatrali svojom, desni su se čudili zašto ne pristupim, vjernici su se križali od čuda i neodobravanja jer sam odbacila Crkvu svojih predaka.
Od osnovne škole pa do danas društveno sam aktivna i trudim se ovom društvu pridonijeti najbolje i najviše što mogu.
Cijeli život se osjećam pomalo pomaknutom, različitom, često i osamljenom.... ali osjećaj SLOBODE i duboke vjere da je jedini GPS koji priznajem vlastita savjest mi daje osjećaj kojega se ne bih odrekla za ništa na ovom svijetu.
Inače sam osoba puna energije i životne strasti.... uvijek spremna objašnjavati i boriti se za bolji svijet... pa nerijetko prijatelji i poznanici pitaju: „Pa kako ti se samo da?“ Zadnjih mjeseci upala sam u neko čudno stanje bezvoljnosnosti, beznađa i sve češće si postavljam pitanje koliko uopće ima smisla sve ono što bilo tko od nas čini?

Često mi na pamet pada Andrićeva (iako neki tvrde da nije njegova) rečenica: "Dođu, tako, vremena, kada pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!"

Mislim da smo danas svjedoci baš takvog vremena.
Svi smo imali prilike gledati kako su se fukare obogatile, kako su nas fukare pokrale, kako su fukare kroz više od dva desetljeća ovo društvo polako ali sigurno uništavale i pretvarale u močvaru.... pomoću korupcije, raznih oblika kriminala i nepotizma. Nijedan okupator kroz cijelu našu povijest nas nije pokrao i uništio u tako kratkom vremenu i tako prestrašno kao što su učine fukare koje nam nisu došle s drugog planeta, nisu došli izvana osvajačkih ratom... naprotiv, oni su stasali od nas.... oni su uz našu „pametnu“ šutnju i blagoslov to učinili. Većina tih fukara koje su se obogatile na grbači ovog naroda pripadaju HDZ-u. U njihovim redovima se sakrio najveći broj loših komunista (oni koji su u partiji bili isključivo zbog osobne koristi) iz bivšeg sistema, najveći broj UDBAŠA i raznih nadrišpijunčina. Mnogi od njih sjede na optuženičkim klupama, a i protiv cijele stranke se vodi spor zbog svih zala koje su činili.
Bez obzira na to što uopće nije upitno da se radi o lopovima, stranci koja je utrla put korupciji, nepotizmu i kriminalu oni i dalje odlično stoje u narodu... i dalje ih mnogi priželjkuju na vlasti. Zašto? Pa zato što u red i dobro nitko više ne vjeruje... pa žele sebi najsličnije da bi im oni nekoga zaposlili preko veze, da bi se vratila vremena kada je normalno kupovati diplome i nitko od toga ne pravi probleme, kada je normalno baviti se kriminalom radnim danom, a nedjeljom se važno pokazati na misi. Svakodnevno.... u svim prilikama glasno izgovaram svoje mišljenje o HDZ-u, a tada mi neki kažu: „Pa nemoj tako... nisu valjda baš svi isti? Nisu svi lopovi.“ Moj odgovor je tada.... Ne razumijem što bi pošten čovjek radio u društvu takvih likova? Razumijem da su možda u početku u toj stranci i bili neki dobri ljudi.... ali svi oni koji drže do svog obraza i časti odavno su istupili.... jer pošten čovjek ne stavlja svoje ime uz bok s lopovima. Ne kažu u narodu uzalud: „ S kim si – takav si!“ Isto tako gledam i na njihove glasače. Pa kako bi neki pošten čovjek koji želi red, demokraciju i pošteno i pravedno društvo svoj glas mogao dati stranci protiv koje se vodi sudski spor zbog kriminala, stranci koja je dozvolila pljačku ove države, koja nas je dovela u ovakvo stanje? Za njih glasaju samo oni koji teže neredu, kriminalu, nepotizmu i koji uvijek u životu biraju lakši put.... koji vole loviti u mutnom.... jer se u redu i radu ne snalaze baš najbolje.
Kako bi netko normalan uopće mogao dati svoj glas stranci koja nam za budućeg premijera nudi tipa koji nije u stanju izgovoriti tri suvisle rečenice, koji ovih dana pomoću šatoraša pokušava svrgnuti legalno izabranu vlast, koji nam već sada poručuje da nismo svi isti i da će nastradati svi oni koji ne pripadaju desnoj-krkanskoj-sirovoj-primitivnoj-netolerantnoj opciji? Koji nam tako „suptilno“ poručuje da će biti belaja za sve one koji nisu poput njega? Njegova pojava i njegove izjave podsjećaju me na vrijeme 2. svjetskog rata kad su ljude odvodili u logore... ali i na vrijeme nakon tog rata kad su ljude odvodili na Goli otok. Likove koji su naređivali takve nepravde zamišljam baš poput lika kojeg nam HDZ nudi za budućeg premijera.
Često se pitam da li su glasači HDZ-a svjesni što čine i razumiju li što čine vlastitoj djeci takvim izborom? Što čine vlastitoj zemlji tim izborom? Sada trpimo rezultate vladavine raznih nesposobnjakovića, ali najduže na vlasti u ovih dvadesetineštositno godina su bili upravo likovi koje ja prepoznajem kao fukare u Andrićevoj rečenici.

Ne bi se ja osjećala loše kako se osjećam da je samo HDZ takakav kakav je. Mene izjeda grižnja savjesti jer sam svoj glas dala ljudima koji su sada na vlasti i njihovom Planu21.
Kaže premijer da oni nisu davali nikakva obećanja. Laže! Ako su prije dolaska na vlast prozivali HDZ zbog nepotizma, korupcije, kriminala ili nekih nečinjenja... tada je normalno da smo shvatili kako daju obećanje da se oni neće tako ponašati... jer tko bi normalan nekoga prozivao za nešto, pa se sljedećeg dana i sam tako ponašao kad se dokopa vlasti? Prekršili su obećanja napisana u Planu21. Nepotizam kojim su se razmahali bio je više nego strašan. Nepozitam je oblik korupcije. Krali su nešto manje od HDZ-a.... ali su zato i manje radili... pa su štete prestrašne zbog njihovog nečinjenja. Narodu je tako svejedno da li trpi štetu jer mu je netko nešto ukrao ili je šteta nastala zbog nesposobnosti.
I oni su lopovi... jer su nam ukrali četiri godine života.... a koje smo mogli daleko bolje iskoristiti da oni nisu kakvi jesu ili da je na vlast izabran netko sposobniji.
Neću više o njima... oni su rak rana koja me izjeda... oni su utvare zbog kojih ne spavam jer se osjećam nenormalnom jer sam im pomogla doći na vlast.

Prošlog vikenda imali smo prilike u medijima pratiti protuzakonite akcije treće političke opcije - Živi zid, a čiji aktivisti ilegalno ukapčaju električnu energiju kupcima koje su djelatnici HEP-a isključili.
To je vijest koja pripada u rubrike „crna kronika“, a koja govori o kaznenim djelima: provali, uništavanju tuđe imovine, krađi, dovođenju u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom, a prijetnja nastavljanjem takve akcije znači borbu protiv sustava i društva u cjelini jer znači neprihvaćanje važećih propisa ove zemlje.
Čvrsto sam uvjerena da nitko normalan ne misli da je ponašanje aktivista političke stranke „Živi zid“ normalno i poželjno ponašanje.
I eto.... ankete pokazuju da ove tri opcije, a koje sam gore nabrojala imaju najveću podršku u narodu. Svi oni djelima pokazuju da ne vjeruju u demokraciju i pravnu državu... svi oni krše propise i na taj način ne da ne rade na boljitku ove zemlje nego je svakodnevno urušavaju i vuku na dno.
Preostalo nam je samo da zamolimo dragog Boga da nas čuva od svih tih političkih fukara i zlonamjernih likova... no, ni do njega nije lako doći zadnjih dana.... jer mjesta na kojima ga inače vjernici traže povremeno borave opet neki likovi koji misle da se propisi na njih ne odnose, koji ugrožavaju živote građana postavljanjem plinskih boca na prometnice.
Znači.... ostavljeni smo sami sebi.... i svojoj savjesti.... Izbori su uskoro.... Dobro treba promisliti i otvoriti oči..... neprestano moramo biti svjesni da svojim glasovima slikamo sliku koju ćemo u budućnosti živjeti. I ovu sliku koju živimo sada smo sami naslikali....

Komentari (46) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2015 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)