Ostala je samo crvena ruža uz cestu

28.08.2007.

01.08.2007.

Putujući jutros na posao čujem na radiu kako se desila nesreća i da je promet zatvoren. Vraćajući se odmah sam na tom mjestu uočila jako svinut veliki metalni stup javne rasvijete, svijeću ispod njega i jednu crvenu ružu. Prošla me je jeza.... odmah mi je bilo jasno da se desila strahota... Čim sam se zaustavila na svom dvorištu moj sin mi je sav usplahiren pričao da je poginula djevojka od 19 godina. Ubio ju mladi dečko... a u krvi je imao 2,4 promila alkohola. Očito je dečko tulumario cijelu noć kad mu je krvca bila takva u doba kad sav normalan svijet ide trijezan na posao. Ne, to nije nesreća! To je zločin, to je ubojstvo! Mora da se jako moćno i nedodirljivo osjeća netko kad misli da si može dozvoliti tako pijan sjesti za volan i onda se tako ponašati na cesti. Cijelo popodne razmišljam o tim roditeljima koji su ispratili svoju kći ranim jutrom, a ona im se više nikada neće vratiti. Cijelo popodne razmišljam o krvavoj statistici s naših cesta.
Ovim roditeljima više nitko ne može vratiti njihovo dijete. Ova greška ne može biti ispravljena, ali živo me zanima kakva će kazna biti u ovom slučaju. I jesmo li pred zakonom svi isti?!!!! Ovo će biti još jedan veliki test našeg pravosuđa.
Sada će oni jako tolerantni reći: „Dona, to se može desiti i tvom sinu.... da oduzme život i bude kriv!“ A ja unaprijed odgovaram: „Točno! I ako se ikada desi neka kazna bude visoka do neba!“ Ja ne razumijem i nisam nimalo tolerantna prema onima koji sjedaju pijani za volan i prema onima koji misle da im je dopušteno voziti prebrzo. Okružena sam automanijacijama koji svoju strast za brzom vožnjom uglavnom istresaju na trkama... no i na običnim prometnicama lete prebrzo... i svi jako dobro znaju kad me voze... ako naprave zlo na cesti zbog prebrze vožnje da ću svjedočiti protiv njih. I to mislim ozbiljno! Takva ponašanja su okrutna sebičnost. Ma tko bilo kome daje pravo da se ponaša tako i ugrožava tuđe živote?! I koji je motiv?! Ljubav prema brzoj vožnji?!!! Ljubav prema alkoholu?!!!! I najtužnije u cijeloj toj priči je to što ne sfundaju sebe..... nego oduzimaju živote nevinima, ugrožavaju ljude oko sebe.... iz hira... iz zajebancije! U dva dana je našim cestama poginulo 18 ljudi. U većini tih nesreća razlog je prebrza vožnja. Jučer mi je Mikoslav objašnjavao kao se voli brzo voziti. Na to sam mu ja naravno krenula s moraliziranjem, a on je odgovorio da se prebrzo vozi samo kad je sam, a kad vozi nekoga tada nikada ne vozi preko 200 km na sat. Ma, tko mu se tako duhovitom ne bi nasmijao.... ali ta njegova šala mi je danas nekoliko puta pala na pamet.... Zakoni su nam postroženi, ceste su nam sve bolje, a sve više je mrtvih. Pa jel država kriva baš za sve?!!!!! Gdje je tu osobna odgovornost? Kako riješiti to ludilo na našim cestama?
Blogeri, divljate li na cesti? Kako se osjećate kad čujete ove statistike?

<< Arhiva >>

  kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Lipanj 2011 (2)