Ostala je samo crvena ruža uz cestu

28.08.2007.

01.08.2007.

Putujuæi jutros na posao èujem na radiu kako se desila nesreæa i da je promet zatvoren. Vraæajuæi se odmah sam na tom mjestu uoèila jako svinut veliki metalni stup javne rasvijete, svijeæu ispod njega i jednu crvenu ružu. Prošla me je jeza.... odmah mi je bilo jasno da se desila strahota... Èim sam se zaustavila na svom dvorištu moj sin mi je sav usplahiren prièao da je poginula djevojka od 19 godina. Ubio ju mladi deèko... a u krvi je imao 2,4 promila alkohola. Oèito je deèko tulumario cijelu noæ kad mu je krvca bila takva u doba kad sav normalan svijet ide trijezan na posao. Ne, to nije nesreæa! To je zloèin, to je ubojstvo! Mora da se jako moæno i nedodirljivo osjeæa netko kad misli da si može dozvoliti tako pijan sjesti za volan i onda se tako ponašati na cesti. Cijelo popodne razmišljam o tim roditeljima koji su ispratili svoju kæi ranim jutrom, a ona im se više nikada neæe vratiti. Cijelo popodne razmišljam o krvavoj statistici s naših cesta.
Ovim roditeljima više nitko ne može vratiti njihovo dijete. Ova greška ne može biti ispravljena, ali živo me zanima kakva æe kazna biti u ovom sluèaju. I jesmo li pred zakonom svi isti?!!!! Ovo æe biti još jedan veliki test našeg pravosuða.
Sada æe oni jako tolerantni reæi: „Dona, to se može desiti i tvom sinu.... da oduzme život i bude kriv!“ A ja unaprijed odgovaram: „Toèno! I ako se ikada desi neka kazna bude visoka do neba!“ Ja ne razumijem i nisam nimalo tolerantna prema onima koji sjedaju pijani za volan i prema onima koji misle da im je dopušteno voziti prebrzo. Okružena sam automanijacijama koji svoju strast za brzom vožnjom uglavnom istresaju na trkama... no i na obiènim prometnicama lete prebrzo... i svi jako dobro znaju kad me voze... ako naprave zlo na cesti zbog prebrze vožnje da æu svjedoèiti protiv njih. I to mislim ozbiljno! Takva ponašanja su okrutna sebiènost. Ma tko bilo kome daje pravo da se ponaša tako i ugrožava tuðe živote?! I koji je motiv?! Ljubav prema brzoj vožnji?!!! Ljubav prema alkoholu?!!!! I najtužnije u cijeloj toj prièi je to što ne sfundaju sebe..... nego oduzimaju živote nevinima, ugrožavaju ljude oko sebe.... iz hira... iz zajebancije! U dva dana je našim cestama poginulo 18 ljudi. U veæini tih nesreæa razlog je prebrza vožnja. Juèer mi je Mikoslav objašnjavao kao se voli brzo voziti. Na to sam mu ja naravno krenula s moraliziranjem, a on je odgovorio da se prebrzo vozi samo kad je sam, a kad vozi nekoga tada nikada ne vozi preko 200 km na sat. Ma, tko mu se tako duhovitom ne bi nasmijao.... ali ta njegova šala mi je danas nekoliko puta pala na pamet.... Zakoni su nam postroženi, ceste su nam sve bolje, a sve više je mrtvih. Pa jel država kriva baš za sve?!!!!! Gdje je tu osobna odgovornost? Kako riješiti to ludilo na našim cestama?
Blogeri, divljate li na cesti? Kako se osjeæate kad èujete ove statistike?

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)