Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 05.03.2017.

ČASKANJE I SJEĆANJE

« Odakle si ... Gdje ? prebivaš »
«Od Rijeke ... u Rijeci ...»
« Gdje li je ? Kakva je – voda ili kopno ? Kolika je ...? »
« Ne znaš ? -- Gledaj kartu ! «
EVROPA – na jugu HRVATSKA ... još na jug, prati prugu: Karlovac, pa mnoge planine, gorje, šume .. Gorski kotar – brdo Risnjak (1528 m) ».
« Ma gle , u daljini, na horizontu se pla-vi, bliska – kao nebo u zrcalu, more, more ! Jadran plavi ! »
« Ne preskači ! .. Sliojedi crtu priobalja ! »
« Vidim dugi lukobran, luka, brodovi – dugo usko priobalje. – Crvene se krovovi između zelenila .. To su kuće, neboderi i one manje – niže, al' srcu bliže! Naselje iz daleka malo, pa veće, još veće i još veće i to je prava gradska naseobina grad, gradurina.»
« To je grad Rijeka. Sad znaš gdje je ! Ve-lika je ! »

« A KANTRIDA ? »
« Putuj uz obalu. Na istoku M a r t i n š ć i c a, prema zapadu B i v i o «

« Vidim s t a d i o n vidim, vidim uz more l u k, šator, b a z e n i kupalište, pa među borovima Dječja bolnica i još malo podalje Dom umirovljenika ».

« Pa u centru – srcu K a t r i d e si ! ..To Ti je tu na dlanu ! .. Bila kamenjarska divljina, pa sve pripitomljeno, Na zapadnoj strani nekoć na puškomet razdaleko 2 – 3 kuće (Škalamera, Joso Marčelja), danas urbanističko zaokruženje i parcelacija: «M a r č e lj e v a d r a g a». Na pribrežju putići, čestice, kuće nove, zgusnute u zelenim okućnicama sa p r e u s k i m uličicama ... 'ta komu su trebale o v d j e 'široke avenije', kad svi građani grada Rijeke nisu imali (tada – početkom ovdašnje izgradnje), toliko automobila, koliko ih danas ima samo u jednoj ulici (a nije rijetkost da ih u jednoj obitelji bude tri ! ) , te u novim ulicama s ' l i m e n i m ljubimcima' po jednoj strani, mora se n e ž e e l j e n i pješak oprezno sklanjati ako naiđe neki ' l i m e n k o ' jer uz kolnik nama nogostupa, a prolaz javnog prevozila – 'autobusa-harmonike' je već umješnost bez mogućnosti mimoilaženja s velikim kamionom ...

« A ljudi ? Stanovnici ? »
« Hm, novi ljudi - Neko došli u jedino im mo-guće, kao pioniri u zašikareni kamenjar gradeći si nastambe, a neki u bolje i ljepše ! Malo izvan gužve centra i asfaltiranog grada, a ipak u gradu i svakim danom komunikativno sve bliže centru uz prednost svježine, zraka, sunca s manje smoga...
Stanovnici, svi sa istom sudbinom, svi 'došljaci – furešti', da li došli iz bliže ili dalje okolice i drugih krajeva Lijepe naše, svi su ovdje tek pridošlice s istim problemima akomodacije u novoj okolini, u novom društvu Svi do jučer međusobno nepoznati, a danas zbliženi na rješavanju identičnih zahtjeva...»

« A Vi ? Kakve želje ? »
« Hm, ni ja nisam nikakova iznimka... Ovdje kao i mnogi susjedi, bez obzira koliko je komu daleko do bivšeg odlazišta – rodne kuće, svi smo i susjedi i neznanci svaki dan sve bliskiji .... Ista klima, ista eko-logija, ista nužnost ispomaganja :PRVI SUSJED - PRVI ROD ! .....
Možda sam ja za nekoga 'iz daleka' -- možda ... ?
Ja sam po rođenju Podravac iz grada Koprivnice. Time se ponosim i neću tajiti ! U Rijeku po 'dekretu' došao sam i ostao ! Drago mi je o v d j e čuti i u privatnim i službenim prostorima varijante hrvatskog čakavskog go-vora (kastavski, grobniški, kostrenski, bodulski), baš kao i ' službeni ' hrvatski, te iako daleko od moga matičnoga podravskoga – kajkavskoga, osjećam zadovoljstvo zbog tog hrvatskog govornog bogatstva. Ta, Rijeka je hrvatski grad, ja sam Hrvat i u Rijeci sam (od 1947. godine, na Kantridi od 1960.) svoj u svome kraju, u svojoj D o m o v i n i !!
U Rijeci sam 'zakorijenen' ... U Marčelje-voj Dragi savio sam gnijezdo, tu je odrastao moj sin, tu se rodila moja kćerka i svi unuci i praunuk......
Kad čovjek (pre)dugo živi poneku ugodu doživi i neugode zaboravi ... !

Slika 17 - Barke u Mrtvom kanalu (1952)
« Ipak ima sjećanja ? »
« Da, ima ... . Na primjer na susjeds-ku složnost i ispomaganje:
---- ---- Dođe jednom kamion građev-nog materijala .... Nije trebalo nikoga moliti ni pozvati ! Došli 'dati ruku', svi taj čas slobodni i kamion je istovaren bez zastoja ! Ili inicijalni popravak tada još neizgrađenog puta u naselju: --- skidale su se granitne kocke prigodom asfaltiranja ceste kod željezničke stanice. Kamion je osigurala Mjesna Zajednica, a radna snaga za utovar i istovar: z n a se: svi raspoloživi iz naselja muški i ženske, složni jedne nedjelje ! Cement i stručne radnike dalo je građevno poduzeće a skromna financijska sredstva općina ... Svi bili zadovoljni što i nedovršene zgrade počinju poprimati kultivirani oblik u sve pitomijem prostoru i okolišu ....
I tako od 'o n d a' iz dana u dan nužne melioracije, te prolaze već i godine ... Naselje poprima sve civiliziraniji oblik ... No kao da je sređivanjem okoliša i podizanjem ogradnih zidića oko okućnica – dvorišta zidano i međusobno o t u đ i v a n j e ...Počinje se zapažati nepovjerenje uz pretpostavke kod susretanja: bi li to mogao biti unuk, a možda zet ili snaha moga susjeda iz 'o n e' kuće koja više nije negdašnja, jer je znatno dograđena, povećana i sada je katnica ...
I zelenilo, nekad brižno sađena sta-balca, eto, im danas bura krši grane, ona se počinju sušiti, prirodno odumiru, biološki sat je otkucao, - vrijeme trajanja isteklo, te traže mlađahne nasljednike.

« To je životni zakon – zar ne ? Vrijedi beziznimno za sve žive organizme ! »
« Dakako, nekada jednak među slič-nima postaješ sve usamljeniji među nepozna-tim mladima ! Tek još okružen sjećanjima: 'bilo je, kako je bilo, ... a nije bilo kako je moglo biti, ali ipak je nekako bilo'.»
Ne osjećaš se više u datom okruženju kao stranac, ali postao si sve usamljeniji starac! Nažalost, biološki sat kuca nezaustavljivo, te se postupično smanjuje i prisustvo davnašnjih 'p i o n i r a' izgradnje. Stariji susjedi se još sastaju uz zadnje p o č i v a l i š t e odsutnoga, a mlađi potomci, nemajući identične brige, rješavaju svaki svoj problem ... Naselje postaje integralni dio grada s gradskim osobinama kad u istoj kući, pod istim krovom stanari se ne p o z n a j u!
Međutim život teče i 'odlazi' .... Tako i sada gledam u s j e ć a nj u sliku i razvoj Marčeljeve Drage kao novi izgrađeni dio Kantride, u nekadašnjem kamenjaru, tada s gdje kojom kozom u brstu rijetkog šiblja, a danas je parkovno naselje preplavljeno limenim ljubimcima uz svaku kuću i sa stasalim m l a d i m naraštajem, kao garantom budućnosti otuđenih ??, složnih ?? .. građana !

« Konačno ? Poruka ? »
U konačnici, ovdašnji pioniri, stanov-nici, ljudi, svi neimari uložili su mnogo truda i samoprijegora (bez obzira na rezultat i što ula-ganje nije nikada dovršeno) u ovdašnje stanište – svoje stalno prebivalište, te je ono upravo takovo kakovo... je !
Neka to ostvarenje c v a t e , i neka c v i j e t a uvijek o s v j e ž a v a j u ć e m m i r i s o m, za mlade – uz stadion, bazen, kupalište – kao športsko zabavište, a za starije, života umorne, u njihovom Domu, kao mirno utočište ! ...

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz Zbirke Snježni cvjetići, pahuljice intime

<	ožujak, 2017					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters