« Odakle si ... Gdje ? prebivaš »
«Od Rijeke ... u Rijeci ...»
« Gdje li je ? Kakva je – voda ili kopno ? Kolika je ...? »
« Ne znaš ? -- Gledaj kartu ! «
EVROPA – na jugu HRVATSKA ... još na jug, prati prugu: Karlovac, pa mnoge planine, gorje, šume .. Gorski kotar – brdo Risnjak (1528 m) ».
« Ma gle , u daljini, na horizontu se pla-vi, bliska – kao nebo u zrcalu, more, more ! Jadran plavi ! »
« Ne preskači ! .. Sliojedi crtu priobalja ! »
« Vidim dugi lukobran, luka, brodovi – dugo usko priobalje. – Crvene se krovovi između zelenila .. To su kuće, neboderi i one manje – niže, al' srcu bliže! Naselje iz daleka malo, pa veće, još veće i još veće i to je prava gradska naseobina grad, gradurina.»
« To je grad Rijeka. Sad znaš gdje je ! Ve-lika je ! »
« A KANTRIDA ? »
« Putuj uz obalu. Na istoku M a r t i n š ć i c a, prema zapadu B i v i o «
« Vidim s t a d i o n vidim, vidim uz more l u k, šator, b a z e n i kupalište, pa među borovima Dječja bolnica i još malo podalje Dom umirovljenika ».
« Pa u centru – srcu K a t r i d e si ! ..To Ti je tu na dlanu ! .. Bila kamenjarska divljina, pa sve pripitomljeno, Na zapadnoj strani nekoć na puškomet razdaleko 2 – 3 kuće (Škalamera, Joso Marčelja), danas urbanističko zaokruženje i parcelacija: «M a r č e lj e v a d r a g a». Na pribrežju putići, čestice, kuće nove, zgusnute u zelenim okućnicama sa p r e u s k i m uličicama ... 'ta komu su trebale o v d j e 'široke avenije', kad svi građani grada Rijeke nisu imali (tada – početkom ovdašnje izgradnje), toliko automobila, koliko ih danas ima samo u jednoj ulici (a nije rijetkost da ih u jednoj obitelji bude tri ! ) , te u novim ulicama s ' l i m e n i m ljubimcima' po jednoj strani, mora se n e ž e e l j e n i pješak oprezno sklanjati ako naiđe neki ' l i m e n k o ' jer uz kolnik nama nogostupa, a prolaz javnog prevozila – 'autobusa-harmonike' je već umješnost bez mogućnosti mimoilaženja s velikim kamionom ...
« A ljudi ? Stanovnici ? »
« Hm, novi ljudi - Neko došli u jedino im mo-guće, kao pioniri u zašikareni kamenjar gradeći si nastambe, a neki u bolje i ljepše ! Malo izvan gužve centra i asfaltiranog grada, a ipak u gradu i svakim danom komunikativno sve bliže centru uz prednost svježine, zraka, sunca s manje smoga...
Stanovnici, svi sa istom sudbinom, svi 'došljaci – furešti', da li došli iz bliže ili dalje okolice i drugih krajeva Lijepe naše, svi su ovdje tek pridošlice s istim problemima akomodacije u novoj okolini, u novom društvu Svi do jučer međusobno nepoznati, a danas zbliženi na rješavanju identičnih zahtjeva...»
« A Vi ? Kakve želje ? »
« Hm, ni ja nisam nikakova iznimka... Ovdje kao i mnogi susjedi, bez obzira koliko je komu daleko do bivšeg odlazišta – rodne kuće, svi smo i susjedi i neznanci svaki dan sve bliskiji .... Ista klima, ista eko-logija, ista nužnost ispomaganja :PRVI SUSJED - PRVI ROD ! .....
Možda sam ja za nekoga 'iz daleka' -- možda ... ?
Ja sam po rođenju Podravac iz grada Koprivnice. Time se ponosim i neću tajiti ! U Rijeku po 'dekretu' došao sam i ostao ! Drago mi je o v d j e čuti i u privatnim i službenim prostorima varijante hrvatskog čakavskog go-vora (kastavski, grobniški, kostrenski, bodulski), baš kao i ' službeni ' hrvatski, te iako daleko od moga matičnoga podravskoga – kajkavskoga, osjećam zadovoljstvo zbog tog hrvatskog govornog bogatstva. Ta, Rijeka je hrvatski grad, ja sam Hrvat i u Rijeci sam (od 1947. godine, na Kantridi od 1960.) svoj u svome kraju, u svojoj D o m o v i n i !!
U Rijeci sam 'zakorijenen' ... U Marčelje-voj Dragi savio sam gnijezdo, tu je odrastao moj sin, tu se rodila moja kćerka i svi unuci i praunuk......
Kad čovjek (pre)dugo živi poneku ugodu doživi i neugode zaboravi ... !
Slika 17 - Barke u Mrtvom kanalu (1952)
« Ipak ima sjećanja ? »
« Da, ima ... . Na primjer na susjeds-ku složnost i ispomaganje:
---- ---- Dođe jednom kamion građev-nog materijala .... Nije trebalo nikoga moliti ni pozvati ! Došli 'dati ruku', svi taj čas slobodni i kamion je istovaren bez zastoja ! Ili inicijalni popravak tada još neizgrađenog puta u naselju: --- skidale su se granitne kocke prigodom asfaltiranja ceste kod željezničke stanice. Kamion je osigurala Mjesna Zajednica, a radna snaga za utovar i istovar: z n a se: svi raspoloživi iz naselja muški i ženske, složni jedne nedjelje ! Cement i stručne radnike dalo je građevno poduzeće a skromna financijska sredstva općina ... Svi bili zadovoljni što i nedovršene zgrade počinju poprimati kultivirani oblik u sve pitomijem prostoru i okolišu ....
I tako od 'o n d a' iz dana u dan nužne melioracije, te prolaze već i godine ... Naselje poprima sve civiliziraniji oblik ... No kao da je sređivanjem okoliša i podizanjem ogradnih zidića oko okućnica – dvorišta zidano i međusobno o t u đ i v a n j e ...Počinje se zapažati nepovjerenje uz pretpostavke kod susretanja: bi li to mogao biti unuk, a možda zet ili snaha moga susjeda iz 'o n e' kuće koja više nije negdašnja, jer je znatno dograđena, povećana i sada je katnica ...
I zelenilo, nekad brižno sađena sta-balca, eto, im danas bura krši grane, ona se počinju sušiti, prirodno odumiru, biološki sat je otkucao, - vrijeme trajanja isteklo, te traže mlađahne nasljednike.
« To je životni zakon – zar ne ? Vrijedi beziznimno za sve žive organizme ! »
« Dakako, nekada jednak među slič-nima postaješ sve usamljeniji među nepozna-tim mladima ! Tek još okružen sjećanjima: 'bilo je, kako je bilo, ... a nije bilo kako je moglo biti, ali ipak je nekako bilo'.»
Ne osjećaš se više u datom okruženju kao stranac, ali postao si sve usamljeniji starac! Nažalost, biološki sat kuca nezaustavljivo, te se postupično smanjuje i prisustvo davnašnjih 'p i o n i r a' izgradnje. Stariji susjedi se još sastaju uz zadnje p o č i v a l i š t e odsutnoga, a mlađi potomci, nemajući identične brige, rješavaju svaki svoj problem ... Naselje postaje integralni dio grada s gradskim osobinama kad u istoj kući, pod istim krovom stanari se ne p o z n a j u!
Međutim život teče i 'odlazi' .... Tako i sada gledam u s j e ć a nj u sliku i razvoj Marčeljeve Drage kao novi izgrađeni dio Kantride, u nekadašnjem kamenjaru, tada s gdje kojom kozom u brstu rijetkog šiblja, a danas je parkovno naselje preplavljeno limenim ljubimcima uz svaku kuću i sa stasalim m l a d i m naraštajem, kao garantom budućnosti otuđenih ??, složnih ?? .. građana !
« Konačno ? Poruka ? »
U konačnici, ovdašnji pioniri, stanov-nici, ljudi, svi neimari uložili su mnogo truda i samoprijegora (bez obzira na rezultat i što ula-ganje nije nikada dovršeno) u ovdašnje stanište – svoje stalno prebivalište, te je ono upravo takovo kakovo... je !
Neka to ostvarenje c v a t e , i neka c v i j e t a uvijek o s v j e ž a v a j u ć e m m i r i s o m, za mlade – uz stadion, bazen, kupalište – kao športsko zabavište, a za starije, života umorne, u njihovom Domu, kao mirno utočište ! ...
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz Zbirke Snježni cvjetići, pahuljice intime
Post je objavljen 05.03.2017. u 16:23 sati.