Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

četvrtak, 29.12.2016.

Novogodišnje želje

Svima uz Dan rođenja novih nada, želim u cijeloj 2017. godini ispunjenje želja u zadovoljstvu i radosti! Neka vam poklon života bude u tolerantnom zajedništvu, u zagrljaju bliskih.
Domoljubac Z.T:

nedjelja, 11.12.2016.

DRVO MOJE DRAGO

Na početku rođenja Republike Hrvatske, pred dvadesetak godina, ponukan željom za melioraciju ozelenjavanja Domovine, upoznao sam sa sljedećim prijedlogom organe Republike:

Tomac Zvonimir, dipl. Inž.
Rijeka

DRVO MOJE DRAGO

Vlastitu domovinu Hrvatsku je časno ostvarila ova generacija.
Na početku, a u cilju melioriranja zatečenog stanja, normalno je sagledati obim melioracija, a potom prići planskoj akciji.
Radi se o ZELENIM POVRŠINAMA HRVATSKE. Predlažem iniciranje sve društvene, općehrvatske akcije sadnje drveća – ozelenjavanja, koja će doprinijeti da LIJEPA NAŠA bude zelena, zdrava, prirodno bogata Domovina, turistički privlačna u svakom svom dijelu.
Obzirom na to da je moguće novcem u nekoliko godina obnoviti sve prorijeđene površine i restaurirati starine, no niti jedno uništeno stablo nije moguće novcem obnoviti ili nasad restaurirati /za obnovu zelenila treba VRIJEME kao čimbenik izvan mogućnosti našeg utjecanja/, zato akciji SADNJE treba odmah prići, da ostavimo bolje nego što smo naslijedili, te da mi sami po svojoj volji i oklijevanju ne bi bili krivci za naševremeno gubljenje vremena, koje se nikada ne može nadoknaditi, - /A površina za ozelenjavanje u naseljima i dalje od njih, kao starih i novih devastacija, zlosretnih požarišta, a i preiskorištenih šuma imamo već previše u baštini/.
Ovim putem predajem IDEJU: «DRVO MOJE DRAGO» svima koji mogu i hoće dati svoj doprinos da akcija krene. /Na ideju me ponukala akcija u susjednoj ITALIJI: AD OGNUNO IL SUO ALBERO – odnosno – UN BAMBINO; UN ALBERO! «GIOIA» - N. 21...27 maggio 1991/.
Akcija mora biti općedruštvena, zakonski regulirana i obavezna, no spontana i jedinstvena /kao što je bila spontano-jedinstvena DOMOVINSKA BORBA/.
Ovaj prijedlog može u Hrvatskoj biti koristan, a možda nismo daleko od vremena kad će takva akcija - obaveza postati općesvjetska nužda.
Problemom ZELENILA treba se što prije zabaviti, jer budućnost nam donosi neminovno saniranje dugog prošlog zakašnjenja. Neka akcija «Drvo moje drago» zaživi i bude poklić svih građana Hrvatske!
Bilo bi logično da «Stranka zelenih» bude nositelj akcije, a ovaj jedinstveni NEPOLITIČKI zanos u cjelokupnoj svojoj širini bude spona među svim strankama s ciljem općekorisnog društvenog i državnog boljitka.
Š. List, Š. Društvo i svi Šumari neka budu predvodnici.

II.
MANJE RIJEČI – VIŠE DJELA BIT ĆE SRETNA DOMOVINA CIJELA... /A. G. Matoš/
Govoriti još o značaju i vrijednosti zelenih površina u našoj civilizaciji je dodatno deplasirano, jer može zvučiti samo kao L'art pour l'art-izam neodgovornih snobova.
Govoriti pak o očuvanju postojećih bilo bi prezasićivanje nesadržajnim i poznatim vapajima, pa kao takovo skoro neumjesno licemjera i cinična frazeologija, koja je izgubila adekvatnu sadržinu.
Činjenica je da su HRVATSKE ZELENE POVRŠINE ALARMANTNO UGROŽENE /čak i one koje se normalno gospodare, a da uopće se ne naglašava gubitke uslijed «stihijskih» faktora – požara, atmosferilija, zagađenja, ozona, štetnika i drugo/.
NUŽDA I IMPERATIV – ove i svih budućih generacija – je sveopća akcija «DRVO MOJE DRAGO» BEZ JALOVOG GUBLJENA vremena....
Zato treba:
IMENOVATI drž. Sekretara kao nosioca državne brige o zelenim površinama --- ili u Ministarstvu unutrašnjih poslova, ili šumarstva ili u osnovanom posebnom ministarstvu --- te adekvatne organe po nižim razinama /općina, grad, županija/.
UPRILIČAVATI inicijativno, organizirano i odgovorno samo konkretne mobilizacije spašavanja, uređenja i obnavljanja.
PLANIRATI solidno svaku akciju /da se ne izduva na kratku stazu, odnosno da nije politički megalomanska... »Pošumiti ćemo svu goljet u ovoj 'petoljetki'».../.
ZAKONSKI REGULIRATI obavezu akcije –plana i izvršenje- jer je općedržavno značajna.
ZAPOČETI URGENTNO pripremne radove u svim djelatnostima i na svim razinama u postojećim mogućnostima /regulativa, kadrovi, organizacija, financijska konstrukcija, oprema, sadni materijal, inventura postojećeg stanja i ostalo/.
Gornje treba HRVATSKI SABOR I ŽUPANIJSKI DOM prihvatit u HITNOM POSTUPKU, te OBJAVITI KAO PREPORUKU, čime bi se dobilo okvirno i ciljano 'zeleno svjetlo' za sve akcije unutar postojećih mogućnosti i dao podstrek za pronalaženje i novih mogućnosti.
Unutar okvirnog zelenog svjetla ne čekajući proceduru donošenja odgovarajućeg ZAKONA, odlukama općina /uz poticaj, podršku i pomoć viših –županija i ministarstava / ZAPOČETI akcije prema lokalnim mogućnostima. Općine su u akciji autonomne, no moraju građanima omogućiti izvršenje obaveza na organizirani način.
Na primjer:
Otvoriti radno mjesto u tajništvu općina i imenovati /po natječaju/ odgovornog službenika – koji mora u roku od 15 dana predložiti skupštini terminski program svog djelovanja, pri čemu popularizacija akcije mora biti u prvom planu kao stalna obaveza uz sagledavanje i prijedlog financijskog rješenja.
Organizirati putem postojećih stručnih službi INVENTURU AKUTNO INTERVENTNIH LOKACIJA I POVRŠINA SVIH OPĆINA.
Određivati dane zelenila za: sve školske obveznike, sve vojnike, sve športaše.
Pokrenuti obaveze SADNJE «VLASTITE» STABLAŠICE: DRVO MOJE DRAGO prije: upisa u školu, vjenčanja, prvog zaposlenja /U Italiji ova zakonska obaveza nosi poruku: »Za svako NOVOROĐENČE jedno stablo!/.
Programirati proizvodnju i dobavu sadnog materijala prema geografskim ekološkim uvjetima.
Osnovati namjenski «ZELENI FOND» u koji bi ulazile sve «ekološke» kazne /prekršajne i sudske/, donacije /kao poreske olakšice/, namjenska sredstva iz budžeta i dr.
Dijeliti zelene kartone svim učesnicima akcije «Drvo moje drago» - /KARTON je osobni i ima trajnu uporabnu funkciju za upisivanje svih učešća u akcijama, što DONOSI neke kasnije dogovorene BENEFICIJE – nagrade, značke i sl./.
Uz MANJE RIJEČI-VIŠE DJELA --SVI u akciji DRVO MOJE DRAGO... «DRVO MOJE DRAGO» -akcija, zelena akcija.

Mislim da bi bilo normalno da se ZELENI EKOLOŠKOG OPREDIJELJENJA pojave kao inicijatori, a po tome i nositelji zelenog programa «DRVO MOJE DRAGO».
Neka priloženo posluži kao početni podstrek i podsjetnik. Naravno potrebe raznoraznih ekoloških aktivnosti su veoma široke, no predloženo u toj širini može imati svoj značaj.
Koliki? Koliko ga svi ozbiljno realiziramo...!

Rijeka, kolovoza 1994.
TOMAC ZVONIMIR, dipl. Inž.
Kastavska ul. 2
Tel.621-464

Na moj dobronamjerni prijedlog nije bilo odziva ni od koga!

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Plamsaji i sjenke'

MOJI SNI – MOJA TUMAČENJA (4)

/ S a n ../
Ni po čemu ne mogu prosuditi kako sam dospio u jedno gradsko predgrađe. Predgrađe je posebno karakteristika u kakovom nisam nikada bio, niti ga znao zamisliti, a sada sam baš tu. Nema nikakovih ulica, već samo na sve strane prolazi između primitivnih stračara. Nema niti obojenih fasada. Sve se čini nekako započeto pa nedorečeno. Prolazi se stješnjuju i nikamo ne vode, nego samo do prigodnog zatvorenog ulaza. Sve kao da je svima na vidiku, a opet nevidljive nutrine. Slobodnih zelenih površina tu nema, tek samo na ponekoj grmolikoj grančici, kao da još postojeći pupoljak čeka da ga sunčeve zrake izazovu ili probude.
A ljudi? Ima ih u svim prostorima raznih dobi i spola, ali svi bez reda, pravila, mode zaogrnuti u odjeću za koju ne znaš je li nova ili dotrajala. Bez žurbe se kreću, vjerojatno i komuniciraju što, ali, nije zapažljivo. Mene vide, no bez interesa svrnu pogled. Nisam im niti važan, niti interesantan. Želim se te okoline osloboditi, no krečući se, zalazim u sve gušći labirint nesnalaženja. Šarenilo je pitomo, ogrnuto toplim ljudskim mirisom, kao domaće nezastrašujuće. Pomislim: ''Tu je 'slam' beskućnika, caruje neimaština. Oni ništa nemaju, a opet kao da im ništa ne treba, jer imaju sve što, skromno trebaju, a možda niti neznaju što bi mogli trebati, kad nezadovoljstvo kao da ne poznaju(?)''. Okružuju me bliži i daljnji bez nametljive znatiželje, prije skloni pomoći nego biti neprijateljski. Dobrohotno ne skrivaju što imaju, te su neupadljivi u svom, za mene anarhičnom, stanju očekivanja mojih kretnji.
Želio bih znati gdje sam. Ne mogu se orijentirati. Pitam gdje je autobusno ili kakovo drugo prijevozno stajalište. Upitani me gleda, kao da ne razumije što želim. Okreće se, kao da će pokazati traženu lokaciju, a zatim zbunjen odustaje. Radi najbliže orijentacije pitam kako doći do škole, pošte, općine, policije, no sva ta pitanja ostaju jednako bez odgovora. Ipak na pitanje gdje je, u kojemu smjeru kretanja je neki grad (velike građevine) obznanjuje mi mlađa žena, neodređenom kretnjom, u značenju: ''Nema toga što pitaš ili, ako ima, to je negdje izvan vidika i vidokruga – nepoznato(!)''..
Nitko ne pokazuje niti da ih moja prisutnost smeta, ali ja slutim da bi mnoštvo u mom okruženju moglo postati zlovoljno, počinjem se brinuti o izlazu, koji ne nalazim, a svakim korakom zalazim u sve suženiji prolaz ne videći nikakovu svjetlost izlaska. Došao sam već do nekakove daščane visoke ograde. Slutim da možda ovdje negdje bi mogao biti izlaz, ali nema vratiju. Zabrinut postajem ljutit. Tražim po tlu kamen ili što prikladno čime bih mogao provaliti stojeće daske, no nikakovog kamena ni upotrebivog 'orudža' ne nalazim. Približuju mi se znatiželjniji sa svih strana i ja se strašim, jer sam sam, nemoćan, a ni moju viku nitko ne može čuti. Padne mi na pamet, da bih možda, mogao varkom izmamiti saznanje za izlaz, pa znakovima, srdžbom i smijehom obznanim da mogu čarolijom ostvariti prolaz: ''Ovako''- te pljunem prema ogradi. Učinak je bio i za mene iznenađujući, jer najbliži malo se pomaknu, a ja primijetim da daske nisu kruto zbite, te gurnuvši najširju, ona se kao stara napuštena vrata bez ključanice, razmakne. Ugledam otvoren slobodan prolaz i učini mi se kao da čujem glasnu popudbinu: ''Htio si izaći – evo Ti, idi..''- glasovi, kao da su bili u tonu razočaranja, možda žalbe, ali ne i srdžbe. Nitko nije to rekao, no naslutio sam da ću za korak ili dva biti izvan ovoga svega okruženja.
Doista, sad sam stajao na blagoj kosini. Iza leđa mi je ostavljen jedan neorganizirani 'slam' svih raznodobnih i raznospolnih, no nekako na izgled zadovoljnih 'beskućnika'. Stojim na 'ničijoj zemlji', jer već malo podalje vidim svekoliko samo potpuno betonirano, izravnano tlo iz kojega se dižu čisti, svjetlosivi visoki betonski zidovi. Zidovi su arhitektonski oblikovani i raspoređeni, raznih visina, međutim na njima nema nikakovoga otvora. Oblici mogućih prozora ili otvora su samo u betonu zacrtani (bez otvora i stakala). Ulice i prolazi su urbanistički projektirani, sve samo kao uredne betonske tvorevine. Nema nikakovog stabla ni zelenila, pa niti građevinskog otpada kao znaka prisutnosti živih bića. U cijelom vidokrugu, na vidiku nema životinja, ptica, kukaca niti čovjeka. Ako tu postoje ljudi, to su oni s onu stranu građevina kamo još ne mogu vidjeti, a oklijevam zakoračiti.
Napustio sam životno kretanje, mrmor i mirise života, a sad evo me tu pred odlukom, pred betonskom mirnom, projektiranom i organiziranom, hladnom neizvjesnošću. Čujem još samo iz daleka prigušen huk popudbine kojom sam ispraćen iz prirodnog ambijenta: ''….to si htio! Mrtvi, hladni beton – pa budi zadovoljan''…i probudim se.
M o j i s n i, a pogotovo treći, pokrenuli su moje promišljanje i tumačenje na nematerijalno područje postojanja, te sam postao svjestan njihovog značaja, makar mi bit značenja ostaje nedokučiva.
Sanjani 'slam' kao da upućuje na čovjekovu iskonsku postojbinu, te svrhovitu popudbinu, od prapradavnine naslijeđenu, pa prirođenu, te za premnoge šarolike mogućnosti postojanja i djelovanja prikladnu, u svim smjerovima bez graničnika, po volji čovjeka raspoloživu, a uvijek u socijalnoj zajednici svih živih organizama ozakonjenu.
Izlaz iz slama pokazuje arhitektonski bezličan, stabilan i statičan, higijenski, beton, ograničenih mogućnosti prilagodbe, te slobodne korisnosti samo u predodređenom smjeru kretanja i djelovanja - u stvari kruti 'g e t o' s čovjekovom ambicijom stalnih 'melioracija', koje su u konačnici d e g r a d a c i j a prirodne izvornosti. Melioracija/degradacija pak pobuđuje trajno nezadovoljstvo ostvarenim. Odgajanja, školovanja, odrastanja suzuju horizont mogućeg sagledavanja, reducirajući dosege u konvencionalne okvire užih, a agresivnijih tuđih interesa, uz bujanje sve više, sve besćutnije sebičnosti nesocijalnih karakteristika…

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Plamsaji i sjenke'

<	prosinac, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters