Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 25.09.2016.

IZAZOV NA INTERNETU


Internet je suvremeno tehničko dostignuće mogućnosti komuniciranja sa neodređenim, nepredviđenim sugovornicima, za razliku od telefona, telegrafa, pisma. Međutim baš ta neciljana mogućnost je, skoro, identična razglasu na nekoj javnoj površini (domet je različit), kojega mogu čuti svi, a akceptirati dosta rijetki koji to žele.
Na primjer internet mi iskazuje da moje putem 'bloga/foruma' lansirano neko saopćenje je 'vidjelo' toliko i toliko slučajnih 'znatiželjnika', no kako nemam povratnu informaciju/primjedbu, to ne mogu smatrati da je putem interneta ostvarena bilo kakova konverzacija (komunikacija je jednosmjerna –izuzev o'zooky Mizzy jednom u forumu). Doimam se, sam sebi, kao prosjak na cesti kojom prolaze mnogi, nezainteresirano vide pruženu ruku, no prolaze praveći se kao da ruku nisu ni vidjeli, pa se pitam da li od nekoliko stotina prolaznika, baš niti jedan nije imao ni pozitivno, ni negativno mišljenje/primjedbu o ispruženoj ruci...
Konverzacija je živim stvorovima potrebna. Nju živući ostvaruju zvučno ili bezvučno, što je za čovjeka pozdrav, odzdrav, zov, razgovor i sl., te po nekakovim konvencijama neodziv, neodgovor se smatra 'netaktičnim' (zato se često prikrivamo opravdanjem: nisam vidio, nisam čuo, i sl. Što su često lažne trvrdnje, ali općenito prihvatljive).
Kako nam internet omogućuje dobrovoljnu neobaveznu konverzaciju na širokom prostranstvu, z a b a v n o je uspostaviti razgovor sa neznanima, ali koji samim time što reagiraju na neku obznanjenu temu postaju bliski sugovornici, a ispružena ruka ostaje i nadalje na internetu izazov, iako je mnogi daljnji prolaznici ne zapažaju. . . .
A vrijeme je, evo Valentinova, upravo obilno zapljuskivano plimnim valovima bliskosti, druželjublja, l j u b a v i čovjeka i čovjeka, te je grijeh prema sebi i bližnjima oglušiti se na zov i krikove srca, kao domaćina emotivnih ljudskih osobina i potreba. Um - racio je tu da pomogne, a ne da koči ostvariti zadovoljstvo življenja, koje u našim s r c i m a najčešće gladno i jadno priželjkuje, čeka i moli 'one' nematerijalne, nemjerljive, nekupoprodajne datosti: radosti u ljubavi, jer mu nikakova materijalna dobra ne mogu, bez radosti i ljubavi, zadovoljiti radosnu, sretnu p u n i n u življenja...
P r i j a t e l j i SVI, neka Vam ovaj p o s v e ć e n i dan ne bude proigran bez iskazivanja ljubavi u zajedničkoj radosti i sreći!
S tom željom vas pozdravljam....

Domoljubac . Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Plamsaji i sjenke'

25.09.2016. u 17:26 • 0 KomentaraPrint#^

EVO ONIMA


Ma gdje bili i ma kako se zvali, koji će nekim slučajem o v o pročitati, želio bih -nevidljiv- reći koliko sam obradovan. Osjećam da me baš sa svima vama veže isti val - fluid emocija, koje nam nudi sveopća suština življenja. Moje emocije i žudnja zajedništva me ispunjavaju, možda, zato što sam blizak prah – prahu, zemlja – zemlji....
Ne možemo se vidjeti, ali znam da postojite, te mi se čini vjerojatnim da su nam misli, stremljenja, nade bliski u zajedničkoj nestvarnosti. Fizički si ne možemo pružiti ruke, realizirati materijalni pozdrav, a tehnologija još nije pronašla način komuniciranja mislima. Razvoj ' interneta ' daje naslutiti da će i to, možda, jednoga lijepoga dana biti moguće, a dotle eto, ja u ETER šaljem vam moj pozdrav i zamišljam da čujem odzdrav. Pa niti podsmješljivost me ne zbunjuje, već samo potvrđuje da je čovjekovo poimanje subjektivna vrijednost svakog pojedinca, a tek svi skupa definiramo bogatstvo mogućnosti neopipljivog, nestvarnog duševnog života.
No u odmotavanju klupka vremena dolaze na vidjelo karakteristike ponašanja ljudske populacije, pri čemu makar kao iznimke, ali ipak postoje i /rijetke/ altruističke vrline. Brojčano su moćne one čovjeka zatiruće, no bez vjerojatnosti prevladavanja, te opstojnost nade u suživot 'dobra i zla' je apsolutum..
Život svih organizama je borba za opstanak, te čovjekov egoizam je prirodna pojava u općoj biozajednici. Međutim sposobnost u m n o g prosuđivanja deformirana slobodnom voljom postaje najdestruktivniji zatornik (homicid, genocid, ekocid) čovječanstva, od samog prapočetka razvoja ljudi sve do danas..
Za u n i š t a v a n j e pojedinaca, skupina, plemena, naroda, rasa, vrsta, okoliša, postojbina, zemljinih areala zbog bolesno napuhanoga shvaćanja vlastitog egoizma (bilo radi težnje za prisvajanjem materijalnih dobara, ili 'zatiranja' nejednakosti /mišljenja, opredjeljenja/, ili radi nametanja prevlasti jačega nad slabijim i dr.) opravdanje je uvijek subjektivno i kratkoga vijeka, ali objektivno trajnih bioloških posljedica, dok umno rasuđivanje, pozitivno usmjereno može pomoći u zatiranju sebičnih destruktivnosti..
U postojećoj situaciji m o j e ž e l j e:
-Okanimo se z l o b e i nezajažljive s e b i č n o s t i,
-Prihvatimo srdačno pružene ruke u međusobnoj snošljivosti,
-Svi ljudi su jednaki b i j e d n i c i u tako kratkom boravku u 'dolini suza',
-Samo međusobna ispomoć sa pregrštom l j u b a v i je jedina nenadoknadiva trajna vrijednost!
Neka ne budu nečujne kao labuđi pjev i glas vapijućeg u pustinji n e m a r a.

Domoljubac - Zvonimir Tomac , iz zbirke 'Plamsaji i sjenke'

25.09.2016. u 17:21 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 11.09.2016.

Knjižnici „ Fran Galović “ Koprivnica


Ja GALOVIĆA nesem poznal
Jerbo sem došel na svet
Gda FRANA već tukaj neje bilo.

Znal sem potlam samo za
Galovićevu klet,
Kaj se z goric
Na brežeku Bilogore,
Spod visokog kostanja belela,
Spram K o p r i v n i c e
I još dalšega P e t e r a n c a
Gledeč smejala
I „ črn – bel , črn- bel “ klopotala .

A f Koprivnici gradu je onda
V Fišerovoj novoj kući,
Gda sem ja bil tekar študent,
V jednem, malem, vuličnem sobičku
Gradska ( naša akademska ) knjižnica,
Bila naš d o m „ KLUBA AKADEMIČARA “
Študentsko mesto okuplanja,
I za potiho, poskriveć h r v a t o v an j a ;
Jerbo je takovo bilo vreme ,
Gda je komaj čkomeč otkrito
Baš to kaj je bilo f srcu skrito
A ostvarjeno je kašneje
Nakon puno, puno let.

F Koprivnici sem se rodil
V gimnaziju hodil
I mladost prebrodil,
Takaj, pred čudaj let . . .
A onda trbuhom za kruhom
Otišel v svet -----
Denes sem dalko
Na drugem kraje
Hrvacke , LEPE NAŠE,
Gde vuz hrvacko plavo morje
Teče život moj i još t r a j e ... .

Kajkavicu kajkati sem pozabil
I želen sem njene toplote
Pak bi rat, d o m a ć u reč, čuti štel
Jerbo f srcu sem ostal
Podravec, k a j k a v e c,
K o p r i v n i č a n e c . . .
I to bum tak imel
Intimno, f sebi sačuvano
Do na kraj- kraja
I z a n a v e k . . . !

Dragi F r a n,
Denes Tvoje ime je poznato . .
Kaj si moral vmreti zato ?
'Čovek snuje, a Bog određuje'
I Ti si snival i hrvacki snoval,
A dobil tekar na križeku zlato ...
Takova je pesnikov sudbina—
Vmreti, da bi im dela zaživela ...
A ja Ti velim : FALA TI FRAN.
Bil si kratko živ, al' trajno med
Hrvacke zvezde fpisan !
i ja Te vezda poznam...

Pak si daj pogleč : vredni z n a m e n
Za Tvoja dela na s p o m e n
Evo imenom Tvojim, slovima zlanim
Se diči denes, vezda i zanavek
Koprivnička knjižnica , čitaonica,
I križićem posvećen
Jen nadgrobni - - k a m e n ...

Domoljubac. Zvonimir Tomac - iz zbirke 'Plamsaji i sjenke'

11.09.2016. u 16:02 • 0 KomentaraPrint#^

Izgubljeni raj


Kad bi to čovjek znao
Što ga iza grma čeka
Tamo nebi ni kročio
Niti noge lomio
Često prste krvavio,
Tegobno se penjao,
Šuljao, zdravlje pa i
Sam život ugrozio . . . .

Neznanje i znatiželja
Čovjekovi su drugovi,
Najbliži, najvjerniji
Potičući savjetnici . . .

Znatiželja potaknuta
Neznanjem, navela je
U raju davno Adama,
Da sa Evom jabuku
Zagrize nepoznatu . . .
No stekavši saznanje,
Od tada, za čovjeka, znaj
Do danas je izgubljen raj . . .

Domoljubac, Zvonimir Tomac - iz zbirke 'Plamsaji i sjenke'

11.09.2016. u 15:58 • 0 KomentaraPrint#^

OTVORENIM SRCIMA


Imam je, tu je, niotkuda je nadošla, t o p l i n a, netjelesna, nematerijalna, a ipak tako topla mi d r a g o s t, osamljenoj duši.
Snatrenje zatvorenim očima bez viđenja, osjećanje nestvarnosti... Božićna je klima, neopisiva ugoda, ozvučena svečanom dragošću mojega djetinjstva i pjesmicama nepjevanim pojedinačno, ali brujanjem valova koji me okružuju pa i sada tu, mene samoga u sobi uz skromnu vatricu, pucketavih iskrica kao iznenadnih, navještaja bojažljivog dolaska.
Ljubavi. L j u b a v i, te dragosti i milosti darovanih ljudima d o b r e v o l j e za zaborav neprijatnosti koje nameće svakodnevica. Ljubav, ta nenaručiva niti kupovna nestvarno - stvarna emocija. E m o c i j a, da tu je, prijemljiva uz zatvorene oči, a nema je na vidiku. Emocija koja mi pobuđuje zanemaren osjet sluha - čujenja, koji može registrirati nevidljive valove, koji su širinom svemira prodrli, evo i u ovu moju osamu u predvečernom ugođaju, u moju sobu. Bez mirisa, vida, opipa, okusa, no d r a g o s t je tu, obuzimlje me zadovoljstvo nesvjesnog postojanja...
Kako osjećam tu dragost, a ona me obuzimlje do raspuknuća, jer sam premalen da svu ogromnost zadržim u sebi i za sebe, to je evo n u d i m i šaljem u eter s v i m a VAMA, kojih s r c e je otvoreno i spremno da primi moju želju, te osjeti svoju vlastitu podobnost za b l i s k o s t i toplinu sveopće ljubavi. Ljubavi, ljubavi koja nas ovaj čas u zajedništvu g r l i, te nam omogućuje zajedništvo življenja. Zadovoljnog življenja u naručju l j u b a v i. . . Pa, sada zagrlite ljubav o t v o r e n i m srcem -- ŽIVJELI !!

Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz zbirke 'Plamsaji i sjenke'

11.09.2016. u 15:44 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2016 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga


Promišljanja o postojećoj stvarnosti

Kontakti


Cijenit ću svaku kritiku i sugestju.
Adresu dobivate klikom na sličicu
.


Email me

Domoljubac - Zvonimir Tomac


Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta


free counters
Free counters

free counters
Free counters