Imam je, tu je, niotkuda je nadošla, t o p l i n a, netjelesna, nematerijalna, a ipak tako topla mi d r a g o s t, osamljenoj duši.
Snatrenje zatvorenim očima bez viđenja, osjećanje nestvarnosti... Božićna je klima, neopisiva ugoda, ozvučena svečanom dragošću mojega djetinjstva i pjesmicama nepjevanim pojedinačno, ali brujanjem valova koji me okružuju pa i sada tu, mene samoga u sobi uz skromnu vatricu, pucketavih iskrica kao iznenadnih, navještaja bojažljivog dolaska.
Ljubavi. L j u b a v i, te dragosti i milosti darovanih ljudima d o b r e v o l j e za zaborav neprijatnosti koje nameće svakodnevica. Ljubav, ta nenaručiva niti kupovna nestvarno - stvarna emocija. E m o c i j a, da tu je, prijemljiva uz zatvorene oči, a nema je na vidiku. Emocija koja mi pobuđuje zanemaren osjet sluha - čujenja, koji može registrirati nevidljive valove, koji su širinom svemira prodrli, evo i u ovu moju osamu u predvečernom ugođaju, u moju sobu. Bez mirisa, vida, opipa, okusa, no d r a g o s t je tu, obuzimlje me zadovoljstvo nesvjesnog postojanja...
Kako osjećam tu dragost, a ona me obuzimlje do raspuknuća, jer sam premalen da svu ogromnost zadržim u sebi i za sebe, to je evo n u d i m i šaljem u eter s v i m a VAMA, kojih s r c e je otvoreno i spremno da primi moju želju, te osjeti svoju vlastitu podobnost za b l i s k o s t i toplinu sveopće ljubavi. Ljubavi, ljubavi koja nas ovaj čas u zajedništvu g r l i, te nam omogućuje zajedništvo življenja. Zadovoljnog življenja u naručju l j u b a v i. . . Pa, sada zagrlite ljubav o t v o r e n i m srcem -- ŽIVJELI !!
Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz zbirke 'Plamsaji i sjenke'
Post je objavljen 11.09.2016. u 15:44 sati.