Ma gdje bili i ma kako se zvali, koji će nekim slučajem o v o pročitati, želio bih -nevidljiv- reći koliko sam obradovan. Osjećam da me baš sa svima vama veže isti val - fluid emocija, koje nam nudi sveopća suština življenja. Moje emocije i žudnja zajedništva me ispunjavaju, možda, zato što sam blizak prah – prahu, zemlja – zemlji....
Ne možemo se vidjeti, ali znam da postojite, te mi se čini vjerojatnim da su nam misli, stremljenja, nade bliski u zajedničkoj nestvarnosti. Fizički si ne možemo pružiti ruke, realizirati materijalni pozdrav, a tehnologija još nije pronašla način komuniciranja mislima. Razvoj ' interneta ' daje naslutiti da će i to, možda, jednoga lijepoga dana biti moguće, a dotle eto, ja u ETER šaljem vam moj pozdrav i zamišljam da čujem odzdrav. Pa niti podsmješljivost me ne zbunjuje, već samo potvrđuje da je čovjekovo poimanje subjektivna vrijednost svakog pojedinca, a tek svi skupa definiramo bogatstvo mogućnosti neopipljivog, nestvarnog duševnog života.
No u odmotavanju klupka vremena dolaze na vidjelo karakteristike ponašanja ljudske populacije, pri čemu makar kao iznimke, ali ipak postoje i /rijetke/ altruističke vrline. Brojčano su moćne one čovjeka zatiruće, no bez vjerojatnosti prevladavanja, te opstojnost nade u suživot 'dobra i zla' je apsolutum..
Život svih organizama je borba za opstanak, te čovjekov egoizam je prirodna pojava u općoj biozajednici. Međutim sposobnost u m n o g prosuđivanja deformirana slobodnom voljom postaje najdestruktivniji zatornik (homicid, genocid, ekocid) čovječanstva, od samog prapočetka razvoja ljudi sve do danas..
Za u n i š t a v a n j e pojedinaca, skupina, plemena, naroda, rasa, vrsta, okoliša, postojbina, zemljinih areala zbog bolesno napuhanoga shvaćanja vlastitog egoizma (bilo radi težnje za prisvajanjem materijalnih dobara, ili 'zatiranja' nejednakosti /mišljenja, opredjeljenja/, ili radi nametanja prevlasti jačega nad slabijim i dr.) opravdanje je uvijek subjektivno i kratkoga vijeka, ali objektivno trajnih bioloških posljedica, dok umno rasuđivanje, pozitivno usmjereno može pomoći u zatiranju sebičnih destruktivnosti..
U postojećoj situaciji m o j e ž e l j e:
-Okanimo se z l o b e i nezajažljive s e b i č n o s t i,
-Prihvatimo srdačno pružene ruke u međusobnoj snošljivosti,
-Svi ljudi su jednaki b i j e d n i c i u tako kratkom boravku u 'dolini suza',
-Samo međusobna ispomoć sa pregrštom l j u b a v i je jedina nenadoknadiva trajna vrijednost!
Neka ne budu nečujne kao labuđi pjev i glas vapijućeg u pustinji n e m a r a.
Domoljubac - Zvonimir Tomac , iz zbirke 'Plamsaji i sjenke'
Post je objavljen 25.09.2016. u 17:21 sati.