Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

Marketing

IZAZOV NA INTERNETU


Internet je suvremeno tehničko dostignuće mogućnosti komuniciranja sa neodređenim, nepredviđenim sugovornicima, za razliku od telefona, telegrafa, pisma. Međutim baš ta neciljana mogućnost je, skoro, identična razglasu na nekoj javnoj površini (domet je različit), kojega mogu čuti svi, a akceptirati dosta rijetki koji to žele.
Na primjer internet mi iskazuje da moje putem 'bloga/foruma' lansirano neko saopćenje je 'vidjelo' toliko i toliko slučajnih 'znatiželjnika', no kako nemam povratnu informaciju/primjedbu, to ne mogu smatrati da je putem interneta ostvarena bilo kakova konverzacija (komunikacija je jednosmjerna –izuzev o'zooky Mizzy jednom u forumu). Doimam se, sam sebi, kao prosjak na cesti kojom prolaze mnogi, nezainteresirano vide pruženu ruku, no prolaze praveći se kao da ruku nisu ni vidjeli, pa se pitam da li od nekoliko stotina prolaznika, baš niti jedan nije imao ni pozitivno, ni negativno mišljenje/primjedbu o ispruženoj ruci...
Konverzacija je živim stvorovima potrebna. Nju živući ostvaruju zvučno ili bezvučno, što je za čovjeka pozdrav, odzdrav, zov, razgovor i sl., te po nekakovim konvencijama neodziv, neodgovor se smatra 'netaktičnim' (zato se često prikrivamo opravdanjem: nisam vidio, nisam čuo, i sl. Što su često lažne trvrdnje, ali općenito prihvatljive).
Kako nam internet omogućuje dobrovoljnu neobaveznu konverzaciju na širokom prostranstvu, z a b a v n o je uspostaviti razgovor sa neznanima, ali koji samim time što reagiraju na neku obznanjenu temu postaju bliski sugovornici, a ispružena ruka ostaje i nadalje na internetu izazov, iako je mnogi daljnji prolaznici ne zapažaju. . . .
A vrijeme je, evo Valentinova, upravo obilno zapljuskivano plimnim valovima bliskosti, druželjublja, l j u b a v i čovjeka i čovjeka, te je grijeh prema sebi i bližnjima oglušiti se na zov i krikove srca, kao domaćina emotivnih ljudskih osobina i potreba. Um - racio je tu da pomogne, a ne da koči ostvariti zadovoljstvo življenja, koje u našim s r c i m a najčešće gladno i jadno priželjkuje, čeka i moli 'one' nematerijalne, nemjerljive, nekupoprodajne datosti: radosti u ljubavi, jer mu nikakova materijalna dobra ne mogu, bez radosti i ljubavi, zadovoljiti radosnu, sretnu p u n i n u življenja...
P r i j a t e l j i SVI, neka Vam ovaj p o s v e ć e n i dan ne bude proigran bez iskazivanja ljubavi u zajedničkoj radosti i sreći!
S tom željom vas pozdravljam....

Domoljubac . Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Plamsaji i sjenke'



Post je objavljen 25.09.2016. u 17:26 sati.