Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 01.03.2015.

O PRIJATELJI

O prijatelji moji zašto odlazite ? Zašto me ostavljate ? Zašto širi-te moju osamu ?. Odlazite iznenadno, a da se nismo ni pozdravili, ni oprostili, a imam još toliko toga za reči i poslušati Vaše mišljenje i poimanje ..Dragocjeno mi bijjaše protumačenje, ono onda u Lombinoj vikendici, kad ste mi obznanili vrijednost našega zajedništva. Ja od tada potpunije gledam i vre-dnujem Vaše i moje postojanje. Očekujem i sagledavam dane radosnije, jer sukladnost poimanja me obogaćuje Vašim prisutstvom i kad sam sam, da ne budem sam.
Bilo nas je odskora sedmorica, tu na dohvat ruke bliskih, uvijek za ri-ječ i stisak ruke raspoloženih. A onda, onda Senček i File su otišli …. Nestrp-ljivci, nisu mogli barem pričekati da se pogovorima i dogovorimo, a ne samo šturo : '' – n a k o n k r a t k e . . . '' , čega kratke ? Šetnjice stazicom, koja se naziva ž i v o t ? Pa bila je doista kratka, čim je od moje staze kraća ! A ja njihove stazice nisam ni dospio upoznati. O, Ljudi moji, koliko prekratkih viđe-nja, koliko malo maštanja, sretnoga prijateljstva … I sve prolazi kratko i prek-ratko , te nenadoknadivo !
Nije bitno ni važno koliko čovjek broji godinica, važni su samo trenutci radosnog zadovoljstva. Po broju tih trenutaka življenje je kratko ili malo dulje u manjem/večem siromaštvu ili bogatstvu neispunjenih težnji za zadovoljstvo duše u skladnom kuckanju srdaca, dvoje ljudi, jednog para, slož-nog skupa, dragih prijatelja….I još toga što smo potom samo petorica imali, kad se sasvim tiho , nenapadno izgubi svima draga Ominka . A bijaše skromno povučena, kao neprimjetna, a opet za svaku slogu prijemčiva, a njena riječ umirujuća kao blaga ruka svakomu bliske sestre ili bakice.-
Njene majčinski tople uske bore uokvirivale su blage oči, koje su sag-ledavale i ono u mojoj dubini što nisam želio pokazivati, a bilo mi je ipak drago da ona to vidi bez moje inicijative i samo se s razumijevanjem smiješi, izaziva-jući povjerenje i pouzdanje. Ženstveno, tek možda malo ožalošćenog pogleda pri saznavanju nečije nepodobštine, koje su možda bile smiješne, ali ona osta-jući na strani slabijega, kao da je bila iskreno materinski ožalošćena. Njenu ko-načnu neprisutnost u uobičajenom susretanju osjetili smo svi kao hladnu praz-ninu hladnjaka, ali bi i samo spominjanje njenog izostanka bilo primljeno kao svetogrđe . A draga 'Gospica Omi' - kako smo ju od milja zvali, ili rjeđe u pose-bnim prilikama ' tetica Mi', je ostajala trajno s nama.
Lijepi su to bili davnašnji dani , kao igre ''skrivača'' .. ne vidm vas, no slutim da ste baš tu iza ovoga grma jasmina što miriše opojno toplom žensve-nosti, koja me ovija, te mi je poželjnija blizina svih puslica (ženica), umjesto mnogih đikana (momčina).. A Ti si mi Omi moje nezaboravno sjećanje na mla-dost-radost i spoznavanje nejasne svrhe postanka, življenja osvježivala.-Naše združenje se moglo nazivati i igra skrivča - jer svi koji smo se združili bili smo iz najrazličitijih okolina, zvanja,, školovanja, struke, imovnog stanja i spola. Međutim fizička starost nije bila presudna nego tek donekle približna ''treča dob' , a presudno je bilo blisko stremljenje i poimanje životnih radosti što je bila spona koja nas je dovela, kao rogove u istu vreću, a mi smo se u iskrenoj toleranciji međusobno vidjeli kao ljudi sličnih tegoba, , te prijateljski zbližili.
I tako je to bilo, a vrijeme prolazilo, kad slasbašni tijelom , a veliki duhom, vedri pokretač optimizma Ikenda.. Što ? Zar već i on ? Njegova više puta ponavljana, ali uvijek svježa i s posebnim grimasama ispričavana lovačka priča… '' .. daj onu lovačku , . . . . kako je bilo s tim zecom …'', a Ikenda neda se dugo moliti - zauzme 'lovački stav' , te skidajući pušku ,staru duplericu s ramena, kojoj naramenica zapne za fazanovo pera na ponositom zelenom baršunastom lovačkom šeširu. Nestrpljivi lovac poskakuje lijevo-desno, da ne izgubi iz vidokruga zeca što mu ga njegov Šarov upravo najavljuje, prstima mota po pušci, prebacujući ju iz desne u lijevu ruku , ili obratno, kad mu uz uho grune njegov top, najedanput iz obje cijevi , na sreću u zrak. A on se presenećen uhvati za uši. Šarov zacvili razočeran što zec već skače u grmlje umjesto da poslije pucnja miran leži. --- Predstava je ponavljana, ali uvijek svježa u nekakovoj nepredviđenoj novoj interpretaciji u čemu je dragi Ikenda bio nenadmašan. Takovoga ga pamtim.
Teško je podnosio zimsku hladnoću, te ostajao u svom domu, a onda opet iznenada izostaje i njegov telefinski poziv, glas , smijeh za : n i k a d a v i š e.

Vremenskom kolotečinom ustrajno i stalno se 'vozi', a nikada nije izvožena, niti pohabana , ni dosadna, te daje svima putnicima , u svako doba, pristup. A putnici vremena, bili u klasi odrastanja, mladovanja, ili u razredu dozrijevanja i dominacije, ili već u odjeljku seniora, svi oni kao da se u hodu žure da ne zakasne na o d v o z.
Dani prolaze kaleidoskopski preskačući i miješajući događanja u ko-načnici sa ostatkom drhtavih prstiju, mutnog pogleda, bolnog stasa i sitosti tra-janja. Još 'jučer' bilo nas je sedmorica, te petorica, pa evo trojica. Pomlađenje i višebrojnost se ne nazire.
Eto, ne ću dalje nabrajati ni 'sve poznato' nastaviti pisati. Ne ću da na kraju ostanem sam, kao ostavljeno ničije 's i r o ć e' na širokom mostu mu-tne rijeke, koja mi pod nogama teče i šumeći, pjevajući ili mrmoreći juri i žuri u duboki, nevidljivi nepovrat. Tamo nekamo iza još osunčanog horizonta. Hori-zonta koji možda obečaje prikrivenu nadu. Nadu velikog svekolikog zajedništva, gdje nema samoće, te samo podatni veo mira i zadovoljstva s bjelinom oblačića ljubavi ogrće pridošlice na još komadičku putovanja tamo gdje je zloba nepoznata, neshvatljiva, nemoguća, jer nema zemaljskih mjerila, a vratar – usud najstrože provjerava putnikovu čistoću duše i možda prikritu intimu, koja je tijekom duljine putovanja odstranjivala sve zemaljske osobine : jal, zlobu, nenavidnost i nerazumijevanje..( Nerazumijevanje omogučuje sugovornicima rađanje raznih /nasuprotnih/ mozgovnih kombinacija pod utjecajem tjelesnih, sebičnih interesa sa konačnim učinkom nesporazuma, neslaganja, te prepirke, svađe, raskrvarenja i usmrćenja ). Duše ne poznaju nerazumijevanje , te im je sukladnost u razumijevanju osnovna vrlina na kojoj se temelji združivanje.. Zato da bi ušle u kolo jednalih moraju biti prikladno čiste.
Vjerujem, da na kraju predajemo svoje prljavo tijelo majčici zemlji, kakovo nam je i dala, a duše se sjedinjenju sa svima bliskima i dragima. Vjeru-jem da je tako oduvijek bivalo, tako bez promjena traje, pa će tako biti i poslije nas, a do tada svi Vi, - i ja s Vama- na čekanju, u p o k l o n j e n o m i produ-ženom zadovoljstvu budimo, do reda odlaska, p r i j a t e l j s k i strpljivi . .

Oooooooooooo ( Z.T. 12.02.2015.)
Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz neobjavljene zbirke

<	ožujak, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters