Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

ponedjeljak, 04.08.2014.

VOLIM TE GAGO (2)

Ali ta staza uz brvnaru, te pokraj potoka kao da je bila prikladna za jahačeve šetnje i on se nakon izvjesnog vremena ponovno nađe u vidokrugu 'usamljenice' u brvnari. Ovaj puta vjerovatno je trebalo konja napojiti na prikladnom prilazu k vodi potoka, te baš tu konjanik sjaše, povede konja do vode, pa tek okrenuvši se spazi prijazno, nasmiješeno lice, kako ga gostoljubivo gleda s vratiju barake.

Zbunio se : '' dobar dan ! Konj je bio žedan'' - opravdavao se, shvativši da je bez pitanja zašao na tuđe imteresno područje.

''Pa ima dosta vode i još je puno preostalo '' bio je susretljiv njen komentar i glasom i tonom razumijevanja i odobravanja.

Taj odgovor susretljiv i dobrohotan pobudio mu je želju da produži boravak i razgovor, pa nastavi s objašnjenjem da on kadkat prolazi ovuda , ali da nije znao da tu ima živa duša. Dalje gore uz potok i u potoku ima rakova pa je to razlog da ih ovuda ide potražiti.

Gledala ga je i slušala ljubopitljivo ne znajući što bi rekla, a on nastavi : '' Ovdje sam u drugom selu kod prijatelja. Ovo je njegov konj. Konj treba šetnju, a i meni dobro dođe, pa eto zato smo se tu na neobičnom mjestu sreli, što je meni posebno drago, da u ovoj šumskoj pustoši nalazim na posebno privlačiv susret '' - postao je provokativno izravan .

''Pa tu ima uvijek dovoljno vode za Vašega konja'' – prihvatila je nesvjesno rastezanje boravka i razgovora. Nasta šutnja. Konj zategne povodac u njegovoj ruci i on zajaše ''drago mi je što sam Vas sreo , i da je ovdje obradujuča pustoš . Vidjeti ćemo se opet i zato – doviđenja !''

''Do viđenja'' – Med odzdravi ozbiljno-nemarno, gledajući odlazećeg konja i jahača.

Bila je tu zadnje vrijeme najčešće sama odkad je njen muž prihvatio stalno poludnevno zaposlenje kod trgovca, kao ispomoć kod dobave i slaganja robe i brige za trgovčevo malo gospodastvo. Bio je pomoćnik u svakom grubljem poslu od konja u štali do živadi, te pripremi drva za kuhinju, te uspostavljanje reda u dvorištu kamo su zalazili kupci i zaprege na sajmeni dan. I njeni Poc i Zisica također su svakodneno išli u školu, te su sa ocem u jutro odlazili i s ocem se iza podne vraćali.

Jedino joj je društvo preostao ' garo', kudrov, danas obilno izraslo štene, koje im je 'tada' poklonio jedan dobonamjerni seljan- da ne budu baš izvan sela usamljeni. A 'garo' je dobio ime, jer je preko lica , vrata i desne stražnje noge imao crnu dlaku, a inače bio bijel. Kako pak 'garo' nije bio naviknut na nikakove posjete, to je ostao prirodno nepovjerljiv, a po svojoj veličini je bio zastrašiv svima eventualno nailazećima strancima. Nikada nije bio vezan na lancu, ali se nije udaljavao od kuće, nikada dalje od dometa poziva. Sa djecom je bio naročito privržen i strpljiv, veseo, sklon njihovim igrama i nestašlucima, pak veselo mašući repom kada bi ih ugledao na povratku iz škole, te dotrčavao im u susret umiljavajući se.

Konjanika je doskora vidjela, isto kao i prvi puta, ali sada bez psa. Projahao bi ne zaustavljajući se, a onda opet jedanput sjaši napojiti konja.

Bila je zabavljena u svome vrtiću, a 'garo' ležeći u hladu uz grm. Jahač ju pozdravi glasno, kao provjeravajući ima li koga u kući, pusti konju povodac, pa kao da će se približiti ograđenom vrtiću, te se i 'garo' podigne sa svoga ležaja gledajući pridošlicu. Ovaj stane, zbunjen, nepovjerljiv ne poznajući namjere toga 'goropadnoga' velikoga psa.

''I Vama dobar dan. Izgleda da je konj žedan. Neka samo pije, ima vode u obilju, a tako zdrave nema nigdje u blizini '' – vedro je odvratila na njegov pozdrav.

'' Vidim da ste sama, ali imate opasnoga čuvara''

'' Koliko je opasan neznam. Za nas nije, a kako on zna razlikovati dobronamjerne od nedobronamjernih također neznam. Do sada to nije trebao pokazivati'' – nasmijano je komentirala njegovu bojazan od psa njenog 'čuvara'.

'' Pa tu u tom malom vrtiću ima svega'' – nastavi on zakoračivši bliže. I garo učini par koraka približujući se svojoj gospodarici, a ova mu stavi ruku na glavu i kaže :'' budi dobar, ovo je prijateljski gospodin '' – te garo sjedne uz njene noge. No jahač nije išao bliže, samo je njegov pogled nešto iscrpnije počivao na njoj i njenim oblinama. A ona bi 'ženski' raspoložena, što joj neki stranac posvećuje pažnju. To je uvijek prijatno. Budući da nije boravila u sličnim situacijama, to nije znala rutinski procijeniti eventualne prikrivene namjere, te je bila samim postojanjem zadovoljno raspoložena., a njemu su porasle 'čisto muške' zazubice. Ovdje u šumskoj osami, eto malo neobavezne razonode ( njene obline su iznimno privlačne), a ovdje nije samo njegov konj žedan, i njegovo grlo postaje suho, kad mu oči vide, a slutnja navješćuje tako prigodne slasti - na dohvat ruke - bez svjedoka i bez odgovornosti. Tu je obilje meda od šumske pčele, pravoga prirodnoga nevrcanoga, još u saću. A i ona se prijazno smiješi, kao voljna je prihvatiti malo nepoznatoga mirisa.

Pa onda zašto ne ?!!

A garo umiren rukom njegove hraniteljice, pomakne se od njenih nogu u hlad najbližeg grmička, te jahač bude ohrabren se približiti i kao nevažno upita : ''bi li mogao dobiti malo vode, jer mi je kao i konju grlo suho ?''

Medana obriše ruke o pregaču i krene k baraci govoreći : ''Vode imamo u obilju. Vidjeti ćete kako je dobra i kako gasi žeđ !'' uđe po čašu i vodu, ostavivši otvorena vrata.

Jahač sad više nije oklijevao. Krene za njom u baraku, a Med dohvati vrć sa vodom i čašu. Nalije punu čašu i pružajući ponudi : '' Izvolite, ima je još. Nemojte ostati žedan''

''A, ha ! baš je dobra za žednoga'' ,otpije nekoliko gutljaja pa doda :''imam kod sedla sira i kruha, poslije ove vode sad sam i gladan. Idem uzeti, pa ću potom još ove dobre vode '' i izađe-

Med na brzinu raspremi stol, skloni neke krpe, pokrije ležaj, stavi na stol tanjur, kad se već opet na vratima pojavi taj simpatični prijateljski stranac, noseći torbu iz koje izvadi komad sira i kruh.

Nije sam počeo jesti, nego razreže sir i kruh na dva dijela i ponudi dio domačici : '' Izvolite i Vi, dođite , evo, podijeliti ćemo što imam .''

''Hvala Vam najljepša, samo Vi jedite''

''Ali dođite, nemojte mi to zadovoljstvo odbiti. Ima malo, ali nudim samo onoliko što je meni previše. Nemojte se sustezati, nakon svih naših minulih prijateljskih susreta. Uzmite …'' –i stavi dio sira i kruha pred Melanu na rub stola. No ona ipak ne uzme ponuđeno. Shvatio je, pretpostavio je da će ona taj njen dio kasnije sama pojesti i nije više navaljivao s jelom, nego zaiska vode, no umjesto čaše primi ju za ruku uz primjedbu :''Kako tako lijepa, nježna ruka može u povrtnjaku kopati ? To je ruka da u gradu prstenje nosi Pogledajte '' ,pa izvadi iz torbe malu slasticu valjkastu čokoladicu u svilenkastom omotu, žutim kićenim prstencem okruženu. Naravno bio je to omotni prstenac bez vrijednosti. On ga skine i kaže ''Gledajte, što Vašim prstima treba'' , te joj držeći i ne puštajući ruku natakne taj žuti kolutić na njen mali prst. ''To ovim nježnim prstima paše, a toga ima u gradu,te Vam to ovdje fali'' – bio je sada provokativno otvoren i nestrpljiv..

Med se nije u tih par sekundi ni snašla, nevoljko je otimala ruku, (što se njemu činilo popustkjivo), govoreći:

'' Ovdje treba raditi, da bi se preživjelo, a do grada i njegovih čari s prstenjem , meni nije stalo''.- pokušavajući izvući svoju ruku iz njegove šake.

Nije joj ispuštao ruku, već ju privuće k sebi.

Njoj još uvijek nije bila jasna situacija. Misleći možda da će ovaj kao majka dobro dijete pomilovati za nagradu gostoljubivosti. Ona to, pa ni milovanje nije željela, ali još uvijek nije odlučno se branila, što je napadač tumačio kao žensku predigru, koja samo raspaljuje obostranu strast, a njeno mirno odbijanje kao nečkanje, koje u suštini znači želju i poziv.

Napadač, nestrpljiv postao je grubo agresivan. Sad već u otimanju i borbi , srušio ju je na pod , htijući joj strgnuti odječu. Međutim, ona je danas za rad u vrtu, obzirom na visoki korov obukla hlaće, koje nije mogao niti ukloniti niti poderati, a da si ne oslobodi ruke, te budu oslobođene i njene, pa ga Med sad obim rukama s noktima zagrebe preko nosa i lica, držeći i čupajući mu uho.On ju još ne pušta, ali kad rukom opipa svoje lice i nos, pa vidje crveni dlan bijesno zastenje '' kujo '' i udari je preko čela i oka, a Medana u bljesku svijesti svoje bespomoćnosti, sama bez ikoga, i niotkuda moguće pomoći zavrišti - zavapi '' GARO …garo..''

Garo je ležao pred barakom u sjeni grmlja. Čuvši neobičnokričav glas svoje hraniteljice , podigne se. Bio je smeten. Nikada nitko nije takovim glasom njega niti zvao, niti tjerao. Krenuo je prema glasu, a kako vrata nisu bila potpuno zatvorena, jer ovdje u osami sigurnosti nije bilo čestih posjetitelja, to se uobičajeno nisu zatvarala ni vrata barake, pa su ova i sada po ulasku Medane i gosta ostala napola pritvorena, te 'veliki i opasni čuvar' proturi glavurdu uz vratnice, hrapavo režeći, kao da želi obznaniti . 'evo ovdje sam' ( svoju prisutnost nije naučio drugačije navijestiti) . Nenaučen što da učini polagano se približavaše gospodarici na tlu.


Nastavak slijedi

Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz neobjavljene zbirke

<	kolovoz, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters