Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac
nedjelja, 24.02.2013.
Ribič na školju
Domoljubac - Zvonimir Tomac -iz vlastitog opusa
H V A L A V A M
Za ruku pomoćnicu u boli . . .. . . . hvala Vam
Za rame za plakanje u tuzi . . . . . . hvala Vam
Za srca sućuti . . . . . . . . . . . . . . . . hvala Vam
Za riječi ohrabrenja . . . . . . . . . . . . hvala Vam
Hvala Vama . . što bol će proći,
Hvala Vama . . što imamo oslonac,
Hvala Vama . . što samoća nije pustoš
Hvala Vama . . što utjeha žalost lijeći . . .
Što možemo vedrinu zore očekivati . . . hvala
Što možemo blagost lahora osjetiti . . . hvala
Što možemo vrijednost prijateljstva cijeniti … hvala
Što možemo Vašu naklonost zagrliti . . . hvala
HVALA, što možemo svima Vama za dobrotu
z a h v a l i t i!
Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz zbirke :'Zvonca čežnje'
K R A L J J E G O L
'' Golac . . . .golac . . ''
'' Gdje je . . ? Ne vidim ga . . ''
'' Vidite gologa ! Gologa . . .''
*******
Primjećuju li, odnosno vide li urođenici svoju golotinju, odnosno da je poglavica goli ? Zašto primijećujemo da je on goli? Mi smo obučeni, a golac nije kao mi i zato ga zapažamo s iznenađenjem . . . Mi smo doista dobro zakamufliranj svojom konvencionalnom ambalažom, koju vučemo sakrivajući što -..? . . sebe, da nas ne bi drugi vidjeli, pojmili onakove kakovi jesmo. ( Potpuno izdvajam i zanemarujem u ovoj špekulaciji ambalažu u zaštitnoj funkciji za naše tijelo !)
Fizički izgled ljudskih bića svima je poznat, te nas licemjernost navodi da se pravimo kao da ne znamo međusobni izgled (nepoznavanje detalja nije bitno niti značajno. Naturisti kao da su preskočili tu konvencionalnu farizejštinu ) Međutim čovjek nije samo vidljivo tijelo . . !
Psihički dio čovjeka je sam po sebi skriven time što nije materijalan. Čovjekova potreba za udruživanjem sa drugom 'polovicom' (kao nužda opstanka i produženja vrste) i beskrajna znatiželja neodoljivo traži da pronađe, vidi, upozna drugog čovjerka i to ne samo njegov fizički dio. Dakle po prirodnom nagonu, normalno je da čovjek pronalazi,vidi i upozna potencijalnu 'drugu polovicu', ali i ljudskoga sudruga. A što mu se apriorno nudi ? Konvencionalni robot, strogo uokviren normama ponašanja u teško probojnoj ambalaži !
Gdje je čovjek ? Pokažite mi čovjeka !
Krik: čovječe gdje si ? Daj da se vidimo , postaje sve neostvarljiviji vapaj ,,
* * * * * * * *
Tijekom razgovora s jednom koludricom pri čemu se moglo od njenog fizičkog bića vidjeti samo lice i čuti glas, postepeno sam shvatio da tu ženu poimam , spoznajem i 'vidim'
* * * * * *
Nakon višekratnih susreta i časkanja na 'nudo plkaži', iako je kod tih susreta prirodna golotinja nudila otvoreno viđenje sugovornika, shvatio sam da tu osobu ne mogu upoznati, pojmiti, te da ju kkao ljudsko biće ne vidim …
* * * * * * * * *
Po ispunjenju konvencionalnih normi ON i ONA su se vjenčali. Živjeli u bračnoj i obiteljskoj zajednici. Tada iznenada, nakon fatalnog stresa (saobračajka) kad je trebalo rekapitulirati međusobni odnos, na vlastito zaprepaštenje on (ili 0na) ustanovljuje da ne pozna svoga supružnika, jer se u nutrini bića nikada nisu vidjeli ….
* * * * * * *
Susretali su se svakodnevno, dugi niz godina na radnom mjestu u istoj sobi na istom poslu. Postali su poznanici i nazivali se 'dobrim prijateljima i kolegama. A onda je trebalo /recimo post mortem) nešto ljudski reči o prijatelju , a ustanovljeo je da se u biti nisu poznavali niti 'vidjeli' , , ,
* * * * * * *
Na putovanju u nepoznatom restoranu, sretnem kod zajedničko9g stola, neupadljivu ženu. Najprije nekoliko konvencionalnih fraza, te ne znam kako, ali do kraja večere razgovor je postao sve 'sadržajniji', produževao se i produžavao, a tada sam spoznao da sugovornicu nisam poznavao niti znao da postoji, a sada je tu u svoj ljudskoj veličini, značenju i ljepoti . . .
Stisak ruku na rastanku je potvrđivao da je to bio susret, a sada rastanak dva čovjeka. Nikada se više nismo sreli, no još i danas (mnogo godina kasnije) znam i poimam da sam tada sreo i vidio čovjeka, To saznanje me uvijek ispunja dubokim zadovoljstvom i nadom . . . da č o v j e k postoji , samo ga je teško susresti, a još teže i rjeđe v i d j e t i . . .
* * * * * * * * *
Jesu li navedeni primjeri tipični ?
Golost, neskrivanje, otvorenost, istinitost sigurno nisu u našoj civiliziranoj populaciji pravilo. Tijekom razvojnog uzrasta savjeti kao : ne pokazivati osjećaje, niti srdžbu, niti veselje, niti bol,niti bolest, u iskazivanju mišljenja biti suzdržljiv i oprezan i td. Nije li primjena svih tih savjeta prihvaćanje manjih ili večih laži, da bi upravo sebe sakrili?
Kako komentirati slučaj bliske nam, koja u dogovoreni posjet nije došla ? Čekajući taj posjet –u zakašnjenju- zaprepasti nas naknadno saznanje o njenoj smrti , od bolesti za koju nismo ni slutili da ju u sebi nosi . . Je li naša 'korektna' bliskost tipična manifestacija konvencionalnog odnosa, ili je zapravo pokazatelj potpunog otuđenja, čak formalno bliskih članova unutar ljudskog društva, što bi moglo biti alarmantno, te potaknuti vrisak na uzbunu :č o v j e č e ! Gdje se skrivaš č o v j e č e ? Ti se usamljuješ, ne poimajući da usamljenje živih bića, biološki predodređenih za kolektivizaciju (čopor, zajedništvo, društvo) vodi u individualnu, te nakon svih pojedinačnih u sveopću propast –VAE SOLI- Pri tomu uopće ne treba zanemariti naglašenje kolikom osiromašenju psihofizičkih zadovoljstava i radosti vodi usamljivanje.
Robotizirana gomila, konvencionalno programirana možda se ne će međusobno nasilno istrebljivati ni ratovati, no čak ni uniformno nasmiješena ne će moći nadomjestiti sreću bliskosti, znatiželju raznolikosti, a svaki je čovjek ipak po prirodi različit, znatiželjan i potreban bliskosti. Stečene norme ga uniformiraju kao proizvod velikih serija, što bi na kraju dovelo do velike, največe dosade, rezignacije, depresije i apatije. Ne treba reči da bi time bio zaustavljen progres, a bez progresivnog iznenađenja nastaje stagnacija koja u konačnici svršava regresijom i nestankom..
Bi li to bio svršetak u m n o g čovječanstva ?
Ipak konvencije se ne mogu izbjeći. U razvitom društvu one su općenito nužne. Opasnost je uvijek u pretjerivanju '' ne quit nimis '' , te ovdje pomaže :' retour a la nature', vraćanje prirodnom odnosu, upoznavanju pri čemu otvoreno pokazivanje, otkrivanje čovjeka kao psihofizičkog bića može samo doprinijeti obogaćivanju međusobnog životnog smisla, otklanjajući sumnje besmislenosti svejednakosti.
Svaki čovjek je neko bogatstvo po sebi. Pa ako ga nitko ne može 'vidjeti', jer mu je na svakom mjestu dostupna samo nekakova maska, tada i vrijednost čovjeka, kao psihofizičkog bića ostaje skrivena,što je u konačnici isto kao da ga i nema.. Jadno je zamisliti kretanje i bivstvovanje unutar izdresiranih , robotiziranih jedinki,pri čemu je sve djelovanje (čovjeka) normirano i dogmatizirano uz dopušteno pokazivanje samo r u h a …
* * * * * * *
A roditelji i djeca - poznaju i vide li se oni ? Koliko puta na međusobna direktna pitanja nije dat pravi odgovor . Koliko puta su geste i ponašanja obostrano namjerno sakrile istinu. Koliko puta smo morali međusobno priznati da se zapravo ne poznajemo, jer se nismo dali sagledati, niti smo iskreno željeli 'vidjeti' istinu i razumjeti se.
Priroda nas je obdarila neizmjernim bogatstvom raznolikosti, a na nama je da ga otkrijemo i time se sami obogatimo. –Da kralj bude za nas gol ,i da mi uz našu golu iskrenost primijetimo i prihvatimo čistoću golotinje kao največu ponuđenu vrijednost . !
Dva bića se mogu trajno emotivno prožimati pronalazeći sve nove, sve bogatije međusobne sadržaje sačinjavajući p a r , samo ako se upoznaju – što isto vrijedi i za kvalitetu društvene zajednice kojoj se članovi doista neformalno spoznaju.
Prema jednoj američkoj sociološkoj anketi o čimbenicima koji uvjetuju stabilnost bračne zajednice,više od 60 % anketiranih je iskazalo da je s e k s taj čimbenik stabilnosti. Bez želje da polemiziranjem, a još manje da omalovažavanjem seksa kao značajnog i važnog spojnog čimbenika među bračnim parovima (i ljudima općenito), ipak mislim da je takav zaključak samo površan i nedovoljno promišljen.
Postoji veliki broj stabilnih bračnih zajednica sa malo ili bez seksualnih aktivnosti. Da je krevet stabilizator zajednice, tada bi 'izlet' u krevet sa sadržajnijim seksom, ali samo seksom ,bio osnova za novu bračnu zajednicu. Međutim slučajni izlet rijetko ugrožava stabilnost postojeće zajednice kad je ova zasnovana na značajnijim čimbenicima od seksa.
Nesumnjivo značajniji (možda čak u apsolutnom smislu) čimbenik stabilizacije je obostrano slaganje, potpuno poimanje i međusobno razumijevanje. Samo u tom slučaju kad se potpuno razumijemo, shvaćamo, a po tomu imamo istovjetne želje u glavnim životnim stremljenjima ( u pogledu sticanja imovine,, karijere,nastambe, prehrane i naravno s e k s a kao šečera na kraju!) tada upravo u tim okvirina i čeznutljiva radost spolnog zadovoljszva, bude ispravno vrednovana, sadržajna uz spontano ispunjenje uzajamnih želja, te po obosranoj inicijativi, pružajući nemjerljivo zadovoljstvo, bez mrlja krivice, i bez prikrivene golotinje istine, sa emotivnom punoćom i snagom psihofizičkog prožimanjja, pa istom kao takova će kristalizirati stabilnost u sretnomm zajedništvu. Dakle ne negirajući značaj seksa kao takovoga, nego ga stavljajući u funkciju obostranog slaganja i razumijevanja (kao posljedice 'viđenja-poznavanja' on postaje nezamjenljivi dio čovjekovog života, važan kao život sam – ali sam za sebe nije nikakav ili veoma nepouzdan stabilizator zajedništva...
* * * * * * * *
Traženo, pa pronađeno čini zadovoljstvo.
Kada želimo nešto zapisati, a nemamo olovku, te ju tražeći pronađemo, olovka kao ostvarena želja pruža nam zadovoljstvo.
Mnogo je kompliciranije kada na psihofizičkom planu još nismo svjesni da nešto određeno želimo, pa u nemiru neodređeno shvatimo da nam teba razumijevanje , odnosno bliskost poimanja drugoga bića. kao takovoga. Tada počinje traženje zagledavajući ponuđene maske u želji razgrnuća oklopa. Nađemo li predmijevano-traženo , ostvariti će se duševno zado9voljetvo i biti ćemo nagrađeni osjećajem ponosa i uspješnosti.
Za ostvarenje uzajamnog razumijevanja, slaganja i poimanja nužno je m e đ u s o b n o upoznavanje, a kako bi ovo bilo moguće bez otvorenog 'viđenja' , odnosno bez konverncionalne ambalaže, kamuflaže, oklopa , da se prepozna vrijednost čovjerka ,kao prikladnog da bude iskreni p a r n j a k , d r u g , s u p u t n i k u novoj cjelini p a r u i zajedništvu.
Svaki je čovjek u prilici da bude g o l i k r a l j , no treba u ovom društvu imati mnogo h r a b r o s t i da se pokaže iskrena 'golotinja –bitnost naše biti !..
Može li tko zanemariti r i z i k potsmijeha, nerazumijevanja, a potom često i vlastitog žaljenja, te i konvencionalni s t i d zbog otkrivanja svoje nutrine-golotinje - biti će, koji puta nagrađen osjećajem dubokog zadovoljstva, otkrivši pravi smisao svojega postojanja u odgovarajućem društvu ljudi – p a r s i n t e r p a r e s - postajući i sam k r a l j među k r a l j e v i m a.
R i z i k j e v e l i k
N e i z v j e s n o s t j e p o t p u n a
N a g r as d a n e s i g u r n a
V r i j e m e k r a t k o
No ipak blijedi smješak n a d e potiče hrabrost te ipak vrijedi pokušati riskirati.. I mala nagrada je privlačna, a v r i j e m e za 'otkrivanje i viđenje' je ograničeno, a i u neodlučnosti ono istječe !. . .
Domoljubac –Zvonimir Tomac
Iz zbirke :''bez naslova..
nedjelja, 10.02.2013.
Kuće u Primorju
Domoljubac - Zvonimir tomac - Iz vlastitog opusa
Ha-Ka-Pa
Mladost starost kudi,
A obratno :
Starost mladost žudi
Koračanje putem sadašnjosti
Utire
Stazu budućnosti
Danas neiskorak,
Eto, sutra je
U budućnost zakorak
Domoljubac - Zvonimir Tomac
V A L E N T I N Č E K U
Dobri, sveti Valentinček
Tebe volim grlim sad
Makar nesem jako mlad
Da zapevam kakti ftiček
Ali morem kakti som
Gucnut s' flaše za naš dom
Vinček spiti i slaviti
Toplog srca vse ljubiti
Pak čuj, dragi Valentinček
Ve Ti ovu pesmu nudim,
A malko bliskosti žudim
I zapevat kakti ftiček
Pevat, ljubit, srkat vinček
Na čast Tebi Valentinček!
Domoljubac - Zvonimir Tomac
VALENTINOVO 2013
.
Iako kalendarski rok treba još pričekati, no priroda već, evo, stidljivo navješćuje zime zaboravljanje…
Vedra svepokrivajuća bjelina, dječja radost, a za starije tegoba komuniciranja odlazi crna, pokupivši svu raspoloživu prljavštinu u blatne lokvice a pomaljaju se upravo nestrpljivo, tekšto je ledeni zemljin okov olabavila topla zraka još zimskoga sunca zubatoga, ljupke glavice ,nevine životne radosti, bijele visibabe,-visibabkice', vjesnice naskorog proljeća.
A i ulica posta opet ondašnja, svakidašnja željna prolaznika, psića, dječjih koračića, prijateljskih susreta, vedrih pozdrava kad namjernik sretne nenamjernika, a ne samo projurenog automobila..
I ja sam upravo na ulici, po potrebi, pa uz misli i zamisli kako bi bilo, ali nije, a moglo bi biti, kad bi bilo, da ljudi nisu sami sebe presiti, a bliskosti gladni ! Kad bi umjesto jurnjave na čas zastali, sebiravne zagledali i ruku pružili. Ne bili u jurnjavi i gužvi sami i nestrpljivi.
Upravo zagledam, tu u susretu, gegavo nevinašce pokraj majke, još na nesigurnim nožicama u približavanju nekakovoj kudravoj, velikoj opasnoj psini lutalici bez gospodara, na zaprepaštenje odraslih, a 'strašna zvijer' , gle, njuškajući pruženu djetinju ručicu, majušnih prstiča, prijateljski maše repom, skromno plazeći jezičinu, željna dodira…
Nisam zapazio otkuda se našla prikladna kamenčina u ruci, ni ispružena prema rebrima kruta noga herojskog prolaznika, no psina niti ne zacvili, tek odskoči i odstrani se par koraka, stane, samo okrene glavu i zagleda se u dijete, koje je majka upravo poučavala da se čuva 'grdoga,opasnoga kudrova' – uz odobravanje očevidaca. A pas, - da li mi se to samo pričinilo - da poluspuštenih kapaka, suznih očiju se želi ispričati djetetu :' žao mi je, oprosti ', koje ga gleda, a oboje bijahu zatečeni , začuđeni iznenađeni jednako bez razumijevanja. Ništa nisu r a z u m j e l i , jer će trebati još više puta ponoviti sličnu scenu da oboje shvate ljudsku brutalnost. . .A psina već bi zaklonjena nogama i košaricama nailazećih prolaznika.
Jedna moguća idila susreta bi surovo prekinuta, još uz nasilno brektanje pretičućeg motorkotača, jurećeg po kolniku . . . .
Da li dijete i zvijer znaju, a ako znaju tko im je obznanio, da je upravo vrijeme, vrijeme iskazivanja međusobne srdačnosti, prijateljstva, ljubavi svih božjih stvorova, različitih, a po postojanju bliskih i bratskih, jednakih u najraširenijoj jednoti suživota, baš sada u vrijeme v a l e n t i n o v a . . !
A eto, se to željeno,snovano događa baš i meni, kad mi se iza ugla ukaže, a srce zbunjeno zakuca, jedan snatreni privid, spontano se približavajući u moj zagrljaj.
U z a g r l j a j radosti, nasred ulice i neznanaca . .
'' Kuda si pošla – srećo moja ?'' –zašaptah ..
'' Kuda ? – Hm , ne znam.. Pošla sam ..hm, svakuda. Probuditi sanjalice i zaboravljivima osvježiti l j u b a v . pa možda i Tebe sresti. !''
'' Pa pričekaj, ne žuri, daj mi još malo topline i nade , - čežnjo moja –ne ostavljaj me još. Odavno Te čeznem . . ''
'' O prijatelju moj davnašnji. Drago mi je što Te opet nalazim.. Ti si budan. Ne budi presebičan. Tvoje srce je otvoreno. Ono je sklono dati više nego što prima, pa nemoj štedjeti. Daruj i nadalje, potrebnih je mnogo.
Darivanje je vlastito obogaćivanje, pa što više daješ, to Ti još više ostaje, o t o m e ja brinem, jer i moje imanje i zalihe se povečavaju i proširuju kad u vašim srcima propupa nježnost ljubavi. Sada je upravo pravo vrijeme za klijanje i moje obogaćivanje !
Ako nisi siguran što imaš, zagrli priliku, osluhni otkucaj srca i zvukove intimno raspjevane poznate ode ljubavi –Šopena ,Šuberta i Šumana, te sagledaj u dubini dragoga oka sliku moju, sliku Tvoje sreće, sliku ljubavne najvrijednije jednote .
Idi gledajući , ne jureći , : g r l i, l j u b i , l j u b i ! Ja sam uz Tebe . . . i kada to ne naš .'' ,
Tad opet kočnica automobila prekine idilu snatrenja . . - .
A ja se u nedoumici zapitam - jesam li to ja doista sada ovdje i sam ? - odakle mi ovo raspoloženje . . ?
Prijatelj 'sveznalica' će reći :
'' Sve je slučajno ! ''
'' O blaženi slućaj - hvala ti !'' Međutim, hm ? … Slučajna emocija dragosti, slučajno vedri osmijeh, slučajno pritvorene nabrekle usne, slučajno topla ruka u mojoj šaci, slučajno treptavi zvuci, slučajno zbunjenost i toplina u srcu , sve bez riječi -- kad baš slučajno nema za događanja racionalnoga objašnjenja, a vrijeme je , gle, slučajno, baš vrijeme 'v a l e n t i n o v a ' !
Da li je , možda, onaj prolaznik u mnoštvu što me gurnuo i potom se još dva puta okrenuo bez riječi, prije nego što se gurkajući među žurećima izgubio - - nije li to možda bio sam 'sveti Valentin , izaslanik mojega privida ?
Skrbni Valentin, koji danas ovuda prolazi , pa sipajući iz prevelikih džepova za uski ogrtač, nematerijalne ljupkosti, čežnjive dragosti, naišlim 'otvorenim' srcima, pa i onima zatvorenima, kojima je upućeni dar samo po oklopu oholosti kliznuo,da na nogostupu, nezamijećen, bude zgažen, no evo baš tu, baš slučajno bi u tlu pukotina i u njoj Mrvica - pa gle, opet eto slučajno iznenadno M r v i c a bude z a g r l j e n a u ozračju skromnoga skloništa, neznana u gužvi grubih stopala, a na čas usrećena !.
Pa u tom raspoloženju nudim i ovu zabilježbu, koju kao moj pozdrav šaljem u e t e r - svima vama mlađima i starijima, kojima neka pomogne da probudite svoja sjećanja na one vaše najsretnije dane u billo kojoj dobi. Svima, svima, jer dragost ne pita za dob, ona postoji oduvjek i zauvjek, te su joj svi susretnici bliski, kojima su barem samo ovih dana srca otvorena za ulaz dragosti, radosti i veselja, te još i sve druge djece majčice ljubavi, koju nam donosi v a l e n t i n o v o i tako nesebično nudi i dijeli.
A mi sretni i zahvalni, nemušti i skromno spremni, pustimo usnama da prime i odašalju poljubac istovjetnoga zadovoljstva, sjedinjavanja nestvarnoga u eteru miline. Sretni u okruženju zajedništva ljubavi, kad će nam duša lepršavo obznaniti :
JA TE LJUBIM, TI ME LJUBIŠ, SRETNI MI SMO PAR
MOJA LJUBAV, LJUBAV TVOJA BOŽJI NAM JE DAR
SRCA NAŠA LJUBAV SPAJA, PLAMTEČ KAO ŽAR
GRLIT DRAGU, LJUBAV NAGU, NEBESKI JE ČAR
KADA LJUBIŠ OGNJEM PLAMTIŠ, OSTA SAMO GAR
BITI LJUBLJEN NE LJUBITI, NESRETNI JE KVAR !
( I . . c m o k . . . c m o k ! ! )
P-S. – sretnici valentinovskoga rođendana/ imendana, ne zanemarite
Ljubav, vaš amanet i poputbinu . . . . pa ž i v j e l i ! ! (Z.T. 2013.)
Domoljubac - Zvonimir Tomac
| < | veljača, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | |||
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Promišljanja o postojećoj stvarnosti
Kontakti
Cijenit ću svaku kritiku i sugestju.
Adresu dobivate klikom na sličicu.
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.
Živim u Rijeci od 1947. godine.
Statisika posjeta
Free counters