Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 10.02.2013.

VALENTINOVO 2013

.
Iako kalendarski rok treba još pričekati, no priroda već, evo, stidljivo navješćuje zime zaboravljanje…
Vedra svepokrivajuća bjelina, dječja radost, a za starije tegoba komuniciranja odlazi crna, pokupivši svu raspoloživu prljavštinu u blatne lokvice a pomaljaju se upravo nestrpljivo, tekšto je ledeni zemljin okov olabavila topla zraka još zimskoga sunca zubatoga, ljupke glavice ,nevine životne radosti, bijele visibabe,-visibabkice', vjesnice naskorog proljeća.
A i ulica posta opet ondašnja, svakidašnja željna prolaznika, psića, dječjih koračića, prijateljskih susreta, vedrih pozdrava kad namjernik sretne nenamjernika, a ne samo projurenog automobila..
I ja sam upravo na ulici, po potrebi, pa uz misli i zamisli kako bi bilo, ali nije, a moglo bi biti, kad bi bilo, da ljudi nisu sami sebe presiti, a bliskosti gladni ! Kad bi umjesto jurnjave na čas zastali, sebiravne zagledali i ruku pružili. Ne bili u jurnjavi i gužvi sami i nestrpljivi.
Upravo zagledam, tu u susretu, gegavo nevinašce pokraj majke, još na nesigurnim nožicama u približavanju nekakovoj kudravoj, velikoj opasnoj psini lutalici bez gospodara, na zaprepaštenje odraslih, a 'strašna zvijer' , gle, njuškajući pruženu djetinju ručicu, majušnih prstiča, prijateljski maše repom, skromno plazeći jezičinu, željna dodira…
Nisam zapazio otkuda se našla prikladna kamenčina u ruci, ni ispružena prema rebrima kruta noga herojskog prolaznika, no psina niti ne zacvili, tek odskoči i odstrani se par koraka, stane, samo okrene glavu i zagleda se u dijete, koje je majka upravo poučavala da se čuva 'grdoga,opasnoga kudrova' – uz odobravanje očevidaca. A pas, - da li mi se to samo pričinilo - da poluspuštenih kapaka, suznih očiju se želi ispričati djetetu :' žao mi je, oprosti ', koje ga gleda, a oboje bijahu zatečeni , začuđeni iznenađeni jednako bez razumijevanja. Ništa nisu r a z u m j e l i , jer će trebati još više puta ponoviti sličnu scenu da oboje shvate ljudsku brutalnost. . .A psina već bi zaklonjena nogama i košaricama nailazećih prolaznika.
Jedna moguća idila susreta bi surovo prekinuta, još uz nasilno brektanje pretičućeg motorkotača, jurećeg po kolniku . . . .
Da li dijete i zvijer znaju, a ako znaju tko im je obznanio, da je upravo vrijeme, vrijeme iskazivanja međusobne srdačnosti, prijateljstva, ljubavi svih božjih stvorova, različitih, a po postojanju bliskih i bratskih, jednakih u najraširenijoj jednoti suživota, baš sada u vrijeme v a l e n t i n o v a . . !
A eto, se to željeno,snovano događa baš i meni, kad mi se iza ugla ukaže, a srce zbunjeno zakuca, jedan snatreni privid, spontano se približavajući u moj zagrljaj.
U z a g r l j a j radosti, nasred ulice i neznanaca . .
'' Kuda si pošla – srećo moja ?'' –zašaptah ..
'' Kuda ? – Hm , ne znam.. Pošla sam ..hm, svakuda. Probuditi sanjalice i zaboravljivima osvježiti l j u b a v . pa možda i Tebe sresti. !''
'' Pa pričekaj, ne žuri, daj mi još malo topline i nade , - čežnjo moja –ne ostavljaj me još. Odavno Te čeznem . . ''
'' O prijatelju moj davnašnji. Drago mi je što Te opet nalazim.. Ti si budan. Ne budi presebičan. Tvoje srce je otvoreno. Ono je sklono dati više nego što prima, pa nemoj štedjeti. Daruj i nadalje, potrebnih je mnogo.
Darivanje je vlastito obogaćivanje, pa što više daješ, to Ti još više ostaje, o t o m e ja brinem, jer i moje imanje i zalihe se povečavaju i proširuju kad u vašim srcima propupa nježnost ljubavi. Sada je upravo pravo vrijeme za klijanje i moje obogaćivanje !
Ako nisi siguran što imaš, zagrli priliku, osluhni otkucaj srca i zvukove intimno raspjevane poznate ode ljubavi –Šopena ,Šuberta i Šumana, te sagledaj u dubini dragoga oka sliku moju, sliku Tvoje sreće, sliku ljubavne najvrijednije jednote .
Idi gledajući , ne jureći , : g r l i, l j u b i , l j u b i ! Ja sam uz Tebe . . . i kada to ne naš .'' ,
Tad opet kočnica automobila prekine idilu snatrenja . . - .
A ja se u nedoumici zapitam - jesam li to ja doista sada ovdje i sam ? - odakle mi ovo raspoloženje . . ?
Prijatelj 'sveznalica' će reći :
'' Sve je slučajno ! ''
'' O blaženi slućaj - hvala ti !'' Međutim, hm ? … Slučajna emocija dragosti, slučajno vedri osmijeh, slučajno pritvorene nabrekle usne, slučajno topla ruka u mojoj šaci, slučajno treptavi zvuci, slučajno zbunjenost i toplina u srcu , sve bez riječi -- kad baš slučajno nema za događanja racionalnoga objašnjenja, a vrijeme je , gle, slučajno, baš vrijeme 'v a l e n t i n o v a ' !
Da li je , možda, onaj prolaznik u mnoštvu što me gurnuo i potom se još dva puta okrenuo bez riječi, prije nego što se gurkajući među žurećima izgubio - - nije li to možda bio sam 'sveti Valentin , izaslanik mojega privida ?
Skrbni Valentin, koji danas ovuda prolazi , pa sipajući iz prevelikih džepova za uski ogrtač, nematerijalne ljupkosti, čežnjive dragosti, naišlim 'otvorenim' srcima, pa i onima zatvorenima, kojima je upućeni dar samo po oklopu oholosti kliznuo,da na nogostupu, nezamijećen, bude zgažen, no evo baš tu, baš slučajno bi u tlu pukotina i u njoj Mrvica - pa gle, opet eto slučajno iznenadno M r v i c a bude z a g r l j e n a u ozračju skromnoga skloništa, neznana u gužvi grubih stopala, a na čas usrećena !.
Pa u tom raspoloženju nudim i ovu zabilježbu, koju kao moj pozdrav šaljem u e t e r - svima vama mlađima i starijima, kojima neka pomogne da probudite svoja sjećanja na one vaše najsretnije dane u billo kojoj dobi. Svima, svima, jer dragost ne pita za dob, ona postoji oduvjek i zauvjek, te su joj svi susretnici bliski, kojima su barem samo ovih dana srca otvorena za ulaz dragosti, radosti i veselja, te još i sve druge djece majčice ljubavi, koju nam donosi v a l e n t i n o v o i tako nesebično nudi i dijeli.
A mi sretni i zahvalni, nemušti i skromno spremni, pustimo usnama da prime i odašalju poljubac istovjetnoga zadovoljstva, sjedinjavanja nestvarnoga u eteru miline. Sretni u okruženju zajedništva ljubavi, kad će nam duša lepršavo obznaniti :

JA TE LJUBIM, TI ME LJUBIŠ, SRETNI MI SMO PAR
MOJA LJUBAV, LJUBAV TVOJA BOŽJI NAM JE DAR
SRCA NAŠA LJUBAV SPAJA, PLAMTEČ KAO ŽAR
GRLIT DRAGU, LJUBAV NAGU, NEBESKI JE ČAR
KADA LJUBIŠ OGNJEM PLAMTIŠ, OSTA SAMO GAR
BITI LJUBLJEN NE LJUBITI, NESRETNI JE KVAR !
( I . . c m o k . . . c m o k ! ! )

P-S. – sretnici valentinovskoga rođendana/ imendana, ne zanemarite
Ljubav, vaš amanet i poputbinu . . . . pa ž i v j e l i ! ! (Z.T. 2013.)

Domoljubac - Zvonimir Tomac

<	veljača, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters