'' Golac . . . .golac . . ''
'' Gdje je . . ? Ne vidim ga . . ''
'' Vidite gologa ! Gologa . . .''
*******
Primjećuju li, odnosno vide li urođenici svoju golotinju, odnosno da je poglavica goli ? Zašto primijećujemo da je on goli? Mi smo obučeni, a golac nije kao mi i zato ga zapažamo s iznenađenjem . . . Mi smo doista dobro zakamufliranj svojom konvencionalnom ambalažom, koju vučemo sakrivajući što -..? . . sebe, da nas ne bi drugi vidjeli, pojmili onakove kakovi jesmo. ( Potpuno izdvajam i zanemarujem u ovoj špekulaciji ambalažu u zaštitnoj funkciji za naše tijelo !)
Fizički izgled ljudskih bića svima je poznat, te nas licemjernost navodi da se pravimo kao da ne znamo međusobni izgled (nepoznavanje detalja nije bitno niti značajno. Naturisti kao da su preskočili tu konvencionalnu farizejštinu ) Međutim čovjek nije samo vidljivo tijelo . . !
Psihički dio čovjeka je sam po sebi skriven time što nije materijalan. Čovjekova potreba za udruživanjem sa drugom 'polovicom' (kao nužda opstanka i produženja vrste) i beskrajna znatiželja neodoljivo traži da pronađe, vidi, upozna drugog čovjerka i to ne samo njegov fizički dio. Dakle po prirodnom nagonu, normalno je da čovjek pronalazi,vidi i upozna potencijalnu 'drugu polovicu', ali i ljudskoga sudruga. A što mu se apriorno nudi ? Konvencionalni robot, strogo uokviren normama ponašanja u teško probojnoj ambalaži !
Gdje je čovjek ? Pokažite mi čovjeka !
Krik: čovječe gdje si ? Daj da se vidimo , postaje sve neostvarljiviji vapaj ,,
* * * * * * * *
Tijekom razgovora s jednom koludricom pri čemu se moglo od njenog fizičkog bića vidjeti samo lice i čuti glas, postepeno sam shvatio da tu ženu poimam , spoznajem i 'vidim'
* * * * * *
Nakon višekratnih susreta i časkanja na 'nudo plkaži', iako je kod tih susreta prirodna golotinja nudila otvoreno viđenje sugovornika, shvatio sam da tu osobu ne mogu upoznati, pojmiti, te da ju kkao ljudsko biće ne vidim …
* * * * * * * * *
Po ispunjenju konvencionalnih normi ON i ONA su se vjenčali. Živjeli u bračnoj i obiteljskoj zajednici. Tada iznenada, nakon fatalnog stresa (saobračajka) kad je trebalo rekapitulirati međusobni odnos, na vlastito zaprepaštenje on (ili 0na) ustanovljuje da ne pozna svoga supružnika, jer se u nutrini bića nikada nisu vidjeli ….
* * * * * * *
Susretali su se svakodnevno, dugi niz godina na radnom mjestu u istoj sobi na istom poslu. Postali su poznanici i nazivali se 'dobrim prijateljima i kolegama. A onda je trebalo /recimo post mortem) nešto ljudski reči o prijatelju , a ustanovljeo je da se u biti nisu poznavali niti 'vidjeli' , , ,
* * * * * * *
Na putovanju u nepoznatom restoranu, sretnem kod zajedničko9g stola, neupadljivu ženu. Najprije nekoliko konvencionalnih fraza, te ne znam kako, ali do kraja večere razgovor je postao sve 'sadržajniji', produževao se i produžavao, a tada sam spoznao da sugovornicu nisam poznavao niti znao da postoji, a sada je tu u svoj ljudskoj veličini, značenju i ljepoti . . .
Stisak ruku na rastanku je potvrđivao da je to bio susret, a sada rastanak dva čovjeka. Nikada se više nismo sreli, no još i danas (mnogo godina kasnije) znam i poimam da sam tada sreo i vidio čovjeka, To saznanje me uvijek ispunja dubokim zadovoljstvom i nadom . . . da č o v j e k postoji , samo ga je teško susresti, a još teže i rjeđe v i d j e t i . . .
* * * * * * * * *
Jesu li navedeni primjeri tipični ?
Golost, neskrivanje, otvorenost, istinitost sigurno nisu u našoj civiliziranoj populaciji pravilo. Tijekom razvojnog uzrasta savjeti kao : ne pokazivati osjećaje, niti srdžbu, niti veselje, niti bol,niti bolest, u iskazivanju mišljenja biti suzdržljiv i oprezan i td. Nije li primjena svih tih savjeta prihvaćanje manjih ili večih laži, da bi upravo sebe sakrili?
Kako komentirati slučaj bliske nam, koja u dogovoreni posjet nije došla ? Čekajući taj posjet –u zakašnjenju- zaprepasti nas naknadno saznanje o njenoj smrti , od bolesti za koju nismo ni slutili da ju u sebi nosi . . Je li naša 'korektna' bliskost tipična manifestacija konvencionalnog odnosa, ili je zapravo pokazatelj potpunog otuđenja, čak formalno bliskih članova unutar ljudskog društva, što bi moglo biti alarmantno, te potaknuti vrisak na uzbunu :č o v j e č e ! Gdje se skrivaš č o v j e č e ? Ti se usamljuješ, ne poimajući da usamljenje živih bića, biološki predodređenih za kolektivizaciju (čopor, zajedništvo, društvo) vodi u individualnu, te nakon svih pojedinačnih u sveopću propast –VAE SOLI- Pri tomu uopće ne treba zanemariti naglašenje kolikom osiromašenju psihofizičkih zadovoljstava i radosti vodi usamljivanje.
Robotizirana gomila, konvencionalno programirana možda se ne će međusobno nasilno istrebljivati ni ratovati, no čak ni uniformno nasmiješena ne će moći nadomjestiti sreću bliskosti, znatiželju raznolikosti, a svaki je čovjek ipak po prirodi različit, znatiželjan i potreban bliskosti. Stečene norme ga uniformiraju kao proizvod velikih serija, što bi na kraju dovelo do velike, največe dosade, rezignacije, depresije i apatije. Ne treba reči da bi time bio zaustavljen progres, a bez progresivnog iznenađenja nastaje stagnacija koja u konačnici svršava regresijom i nestankom..
Bi li to bio svršetak u m n o g čovječanstva ?
Ipak konvencije se ne mogu izbjeći. U razvitom društvu one su općenito nužne. Opasnost je uvijek u pretjerivanju '' ne quit nimis '' , te ovdje pomaže :' retour a la nature', vraćanje prirodnom odnosu, upoznavanju pri čemu otvoreno pokazivanje, otkrivanje čovjeka kao psihofizičkog bića može samo doprinijeti obogaćivanju međusobnog životnog smisla, otklanjajući sumnje besmislenosti svejednakosti.
Svaki čovjek je neko bogatstvo po sebi. Pa ako ga nitko ne može 'vidjeti', jer mu je na svakom mjestu dostupna samo nekakova maska, tada i vrijednost čovjeka, kao psihofizičkog bića ostaje skrivena,što je u konačnici isto kao da ga i nema.. Jadno je zamisliti kretanje i bivstvovanje unutar izdresiranih , robotiziranih jedinki,pri čemu je sve djelovanje (čovjeka) normirano i dogmatizirano uz dopušteno pokazivanje samo r u h a …
* * * * * * *
A roditelji i djeca - poznaju i vide li se oni ? Koliko puta na međusobna direktna pitanja nije dat pravi odgovor . Koliko puta su geste i ponašanja obostrano namjerno sakrile istinu. Koliko puta smo morali međusobno priznati da se zapravo ne poznajemo, jer se nismo dali sagledati, niti smo iskreno željeli 'vidjeti' istinu i razumjeti se.
Priroda nas je obdarila neizmjernim bogatstvom raznolikosti, a na nama je da ga otkrijemo i time se sami obogatimo. –Da kralj bude za nas gol ,i da mi uz našu golu iskrenost primijetimo i prihvatimo čistoću golotinje kao največu ponuđenu vrijednost . !
Dva bića se mogu trajno emotivno prožimati pronalazeći sve nove, sve bogatije međusobne sadržaje sačinjavajući p a r , samo ako se upoznaju – što isto vrijedi i za kvalitetu društvene zajednice kojoj se članovi doista neformalno spoznaju.
Prema jednoj američkoj sociološkoj anketi o čimbenicima koji uvjetuju stabilnost bračne zajednice,više od 60 % anketiranih je iskazalo da je s e k s taj čimbenik stabilnosti. Bez želje da polemiziranjem, a još manje da omalovažavanjem seksa kao značajnog i važnog spojnog čimbenika među bračnim parovima (i ljudima općenito), ipak mislim da je takav zaključak samo površan i nedovoljno promišljen.
Postoji veliki broj stabilnih bračnih zajednica sa malo ili bez seksualnih aktivnosti. Da je krevet stabilizator zajednice, tada bi 'izlet' u krevet sa sadržajnijim seksom, ali samo seksom ,bio osnova za novu bračnu zajednicu. Međutim slučajni izlet rijetko ugrožava stabilnost postojeće zajednice kad je ova zasnovana na značajnijim čimbenicima od seksa.
Nesumnjivo značajniji (možda čak u apsolutnom smislu) čimbenik stabilizacije je obostrano slaganje, potpuno poimanje i međusobno razumijevanje. Samo u tom slučaju kad se potpuno razumijemo, shvaćamo, a po tomu imamo istovjetne želje u glavnim životnim stremljenjima ( u pogledu sticanja imovine,, karijere,nastambe, prehrane i naravno s e k s a kao šečera na kraju!) tada upravo u tim okvirina i čeznutljiva radost spolnog zadovoljszva, bude ispravno vrednovana, sadržajna uz spontano ispunjenje uzajamnih želja, te po obosranoj inicijativi, pružajući nemjerljivo zadovoljstvo, bez mrlja krivice, i bez prikrivene golotinje istine, sa emotivnom punoćom i snagom psihofizičkog prožimanjja, pa istom kao takova će kristalizirati stabilnost u sretnomm zajedništvu. Dakle ne negirajući značaj seksa kao takovoga, nego ga stavljajući u funkciju obostranog slaganja i razumijevanja (kao posljedice 'viđenja-poznavanja' on postaje nezamjenljivi dio čovjekovog života, važan kao život sam – ali sam za sebe nije nikakav ili veoma nepouzdan stabilizator zajedništva...
* * * * * * * *
Traženo, pa pronađeno čini zadovoljstvo.
Kada želimo nešto zapisati, a nemamo olovku, te ju tražeći pronađemo, olovka kao ostvarena želja pruža nam zadovoljstvo.
Mnogo je kompliciranije kada na psihofizičkom planu još nismo svjesni da nešto određeno želimo, pa u nemiru neodređeno shvatimo da nam teba razumijevanje , odnosno bliskost poimanja drugoga bića. kao takovoga. Tada počinje traženje zagledavajući ponuđene maske u želji razgrnuća oklopa. Nađemo li predmijevano-traženo , ostvariti će se duševno zado9voljetvo i biti ćemo nagrađeni osjećajem ponosa i uspješnosti.
Za ostvarenje uzajamnog razumijevanja, slaganja i poimanja nužno je m e đ u s o b n o upoznavanje, a kako bi ovo bilo moguće bez otvorenog 'viđenja' , odnosno bez konverncionalne ambalaže, kamuflaže, oklopa , da se prepozna vrijednost čovjerka ,kao prikladnog da bude iskreni p a r n j a k , d r u g , s u p u t n i k u novoj cjelini p a r u i zajedništvu.
Svaki je čovjek u prilici da bude g o l i k r a l j , no treba u ovom društvu imati mnogo h r a b r o s t i da se pokaže iskrena 'golotinja –bitnost naše biti !..
Može li tko zanemariti r i z i k potsmijeha, nerazumijevanja, a potom često i vlastitog žaljenja, te i konvencionalni s t i d zbog otkrivanja svoje nutrine-golotinje - biti će, koji puta nagrađen osjećajem dubokog zadovoljstva, otkrivši pravi smisao svojega postojanja u odgovarajućem društvu ljudi – p a r s i n t e r p a r e s - postajući i sam k r a l j među k r a l j e v i m a.
R i z i k j e v e l i k
N e i z v j e s n o s t j e p o t p u n a
N a g r as d a n e s i g u r n a
V r i j e m e k r a t k o
No ipak blijedi smješak n a d e potiče hrabrost te ipak vrijedi pokušati riskirati.. I mala nagrada je privlačna, a v r i j e m e za 'otkrivanje i viđenje' je ograničeno, a i u neodlučnosti ono istječe !. . .
Domoljubac –Zvonimir Tomac
Iz zbirke :''bez naslova..
Post je objavljen 24.02.2013. u 14:18 sati.