Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 09.12.2012.

KAMENGRAD I ZUMBULI (4)

Obilazeći veliko pokoreno carstvo, Veliki vezir, jednoga dana osvane i u mjestu Zumbilininog zatočeništva, te vidjevši stasitu djevojku ropkinju poželi je imati u svoj blizini , odredi bez diskusije i pogađanja da mu ju odavde otpremi njen gospodar u njegov saraj.
Zahtjev nije bio nikako po volji gospodara i zapovjednika ovoga graničnog mjesta, jer je Zula bila važan talac po kojemu je bilo ovdje osigurano primirje od strane kaura (pri-vidni mir), kojega su njegovi vojnici kršili znajući da dok je taokinja tu u zatočeništu ne treba očekivati nikakov protuudar. Zato je zapovjednik pokušao pretpostavljenoga odvratiti od namjere , ali bezušpješno..
Zarobljenica Zula mora u vezirov saraj .
Njen gospodar je tek mogao na kratko odgoditi njen odlazak, pravdajući da ropkinja nije dolično opremljena za vezirov dvor, te da će ju on nakon dostojne vezira opreme otpremiti.
„ Dobro, neka tako bude, no djevojka mora najkasnije do Miholja biti u mojemu saraju ! odluči vezir čemu nije više mogao podređeni protusloviti.

'Princeza' nije imala ni pojma što joj se sprema, dok joj jednoga dana ne donesoše hrpu tkanina za njene mnogobrojne nove haljine, Bila je iznenađena niti ne sluteći što je čeka..
Kako je bila uvijek sa svima prijazna, a šilica brbljava i pomalo zavidna, na Zumbilino čuđenje i zaprepaštenje joj kaže : „ ne pravi se svetica, kao da ne znaš da je Vezir na tebe ,a ne na neku našu, bacio oko “
Zumbilina problijedi od zaprepaštenja i jedva promuca :“ Ne znam o tome ništa ''
'' Ne znaš , a zašto , onda, ove silne haljine ?''
„ Ne znam , doista, ništa. Reci mi Ti, što znaš. Molim Te !“
„ Ne znaš ništa - hm, pa nisam ja ili koja naša cura zainteresirala glavnoga gospodara velikoga vezira, nego baš Ti, koja ništa ne znaš . . . A PO ČEMU SI Ti bolja ili što Ti imaš, a naše nemaju, kad očito imaju sve još obilnije ? hm ? ništa ne znaš, ništa ne znaš …?... pa možda je to neka tajna ? . . .ja znam samo, da mi je rečeno da šijem što bolje znam i ništa ne pitam, niti o tomu ne govorim. No ja ću već sve saznati..“
„ Reci mi, molim te, molim kao najbolju moju šilicu,moju pouzdanu najsposobniju šilicu što još znaš molim Te., reci mi, reci, budi draga kao što si uvijek bila !“
„ Ništa više, nego što sam rekla. Tek, možda ima nekakovo značenje, da mora sve biti gotovo do prije Miholja, a Miholje je za pet nedjelja. Zato su mi dali, evo ovu neznalicu za pomoć . Šilica je prokužila da ako je ta cura veziru zapela za oko, da bi bilo pametno i dobro njoj iskazivati prijateljstvo jer . . .' hm..tko zna ' , a i ona ima kčerku,koju bi vrlo rado poslala veziru za dvorjanku u bogatom saraju. . . . tada bi ona bila vezirova šilica, . . . ho, . . ho, 'vezirova šilica' , Nešto značajnije ne može niti zamisliti. Svima bi govorila ' šilica sam za Vezira i cijeli saraj. Ho,--haj -- Vezirova.sam .šilica '
Tako je po ovoj šilici 'kamengradska princeza' , zarobljenica, važni talac mira na granici – postala tek od šilice informirana o svojoj situaciji.
Bilo je sada najvažnije što prije obavijestiti o tomu što je saznala, svojega brata. Na sreću sajmeni dan je prekosutra. Zato je s velikim nestrpljenjem, noću ne spavajući, očekivala susret na sajmu. A u nedjelju je već rano počela požurivati svoju pratilju, zapitkujući ju što bi joj se najviše svidjelo kupiti, jer će ovaj puta kupiti baš to što se njoj sviđa .
. U nervozi, rano i prerano bijahu došle na sajmište, kad još ni trgovci nisu izložili svu robu. Hodale su gore –dolje hineći traženje prikladnog dara za pratilju, a vrijeme je prolazilo i nije zapazila očekivano poznato lice. Očajavala je nervozno, kad ipak konačno odahne zapazivši usred gužve kupaca , oči i mig koji je žudila, kao gotov spas. Objasnila je nijemo u 'slučajno' ponovljenom susretu,svoju situaciju , pa još primivši ruku svoje pratilje reče : '' dobra moja, gle, ja ću izabirati ovdje malo cvijeća, a Ti još tu otraga provjeri da li Ti se sviđa ona marama, ili ima ispod tezge nešto ljepše. Idi pitaj. Ja Te ovdje čekam. Sve dobro pregledaj i zatim se ovamo požuri. Ti si mi dobra, pa ću kupiti baš to što je Tebi , kao moj dar , najljepše , zato provjeri to što ću Ti kupiti, neka bude baš 'najljepša' marama ili ako hoćeš rukavice nađi što je najljepše '' - i tako si osiguravši nekoliko minuta više za informiranje i 'razgovor' sa bratovom povjerenicom Gvozicom.
O vezirovom zahtjevu i planu da Zula (Zubilinino talaško ime) bude do Miholja predana i otpremljena u vezirov saraj, zapovjednik nije dopustio govoriti, jer je znao da ako njeni 'kauri' to doznaju, da će tada biti cijeli ovaj. sada mirni tabor izložen žestokom oslobodilačkom napadu, kojega njegova sadašnja posada ne može izdržati, a šta bude kad se sazna ,nije mogao niti pretpostaviti.
A Cvetinko, Lubaš, Bošljan i Mizivor također moradoše u največoj tajnosti kovati svoj plan, jer mali pogranični izgred bi mogao dovesti u iznenadne teškoće opću vojnu strategiju višedržavnog značaja, koja se pripremala, te preuranjena akcija ostvarivši tek lokalni požar bi mogla omesti i odgoditi zamišljeno,očekivano oslobođenje već više godina okupiranog dijela domovine.
U državnom je interesu cjelokupnost akcije, dok je s konkretnog ljudskog gledišta važan mali osobni interes. Toga su upravo mladi prijatelji bili svjesni i zato su željeli sve obaviti još ne znajući kako, ali da ne dovode ni svoje zapovjednike u kritični položaj.
No vrijeme teče i bliži se kritični rok,te već nužnost akcije i neizvjesnost zajednički kucaju na vrata.. Moraju djelovati - sada ili nikada- Ono što je bila samo nejasna vizija i želja,evo sada, postaje kruta stvarnost. Nije igra koja se može i ponoviti, nego realnost kad 'ranjenik' će biti doista ranjenik, a 'mrtav' doista mrtav, a sve još uz naknadnu odgovornost vojnih starješina.
Ipak nije bilo moguće, glavnog zapovjednika koprivničkog uporišta ne obavijestiti. To je bio delikatan ali neminovan zadatak, o kojemu sve ovisi. Obaviti će ga sam vođa 'vitezova-osloboditelja' Cvetinko.
Bio je do krajnosti zabrinut. Odobrenje nije očekivao, a znao je da svoju, a sada i zajedničku namjeru m o r a izvršiti, pa makar iz oružanih snaga dezertirao. No što ako ga zapovjednik iz predostrožnosti strpa u zatvor ?!
Uza sve špekulacije bijaše odlučan da otvoreno i iskreno zapovjedniku objasni situaciju i namjeru, pa što bude !
Situacija s kritičnim rokom na vratima ne dopušta oklijevanje.Otišli su njih nekoliko tako daleko da odustajanja ne može biti. Znao je da je došao presudni trenutak, jer odgađanje samo par dana, bilo bi n i k a d a . Prema tomu mora biti sada (ali kako i što ?) Bio je to za njega Rubikon, a on Cezar ,i nesmije oklijevati -alea iacta est - pa što Bog da i sreća junačka !
Prijavio se kod zapojednika i čekao …( što ?- svoju sudbinu !)
Zapovjednik je vidjevši svoga pobočnika, bio prijateljski srdačan, nasmiješen, dobro raspoložen , očekujući vjeojatno kakovu molbu za koji slobodan dan što će mu on rado i bez problema odobriti, jer je ovaj njegov pobočnik dobar vojnik, pa i najbolji, pouzdan, savjestan,a i njegovi vojnici ga uvažavaju. Zato je bio baš zainteresiran i sa smijehom očekivao vojnikovu molbu. No njegovo se lice ubrzo mračilo , pogled postajao službeno ozbiljan. Nije očekivao ništa slično što bi mu mogao njegov podređeni otkrivati. Šutio je. Nije izlagača prekidao. Prosuđivao ga je uporno gledajući , čak sjekući oštrim pogledom
Cvetinko zašuti. Plaho očekujući presudu. Presudu koja će mu značiti život ili smrt ?
Šutio je i zapovjednik, dugih, dugih nekoliko minuta prosuđujući situaciju u koju je nesluteći doveden. Kao odgovoran zapovjednik područja nije se htio prenagliti, jer problem je bio veoma ozbiljan, a mogao bi postati i preozbiljan !. Šutnja posta razorno blokirajuća za sva Cvetinkova osjetila, dok zapovjednik konačno reče :
„ Je li to sve što mi imaš reči ?''
„ Sve !'' – jedva čujni šapat.
Opet šutnja , pa oštra zapovijed : „ Javi mi se za pola sata ! '' .
Vani ga dočeka nestrpljivi Lubašj : „ Dugo Te nema, bojao sam se da si već u zatvoru ?“
„ Još nisam.'' Bio je u neizvjesnosti – potišten.
„ Kako je bilo ?“
„ Ne znam…. Znati ćemo za pola sata .“ i izađe, malo pogrbljenih leđa, kao pod velikim teretom, te požuri – neznano kamo –stane, pođe ,- pa se okrene i brzim korakom dođe točno za pola sata pred zapovjednikova vrata gdje ga dežurni pokucavši propusti.
-


Nastavak slijedi -.
:

<	prosinac, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters