Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 18.11.2012.

KAMENGRAD I ZUMBULI

KAMENGRAD I ZUMBULI (1)

U vrijeme davnog/pradavnog nesjećanja bijaše osvajanje i zaposjedanje životnog prostora čovjekova svakodnevna zamisao i djelatnost, a izražena surovim neprijateljstvom 'do istrebljenja' prema svima i svemu. Da bi podredio svojim interesima, osvajač je prvotno uništavao sve na svom putu interesa i osvajanja. Biljni pokrov,šumu, sjekao, spaljivao, životinje potamanio, a i samog čovjeka posjednika starosjedioca, bilo da se suprotstavljao ili ne, ubijao (samo mrtav nije neprijatelj).
U takovoj situaciji agresivne opasnosti prvoposjednici su se nužno morali preventivnom obranom osiguravati od neprijateljskog iznenađenja. Prva preventivna obrana je bila osigurati, ograditi stanište i nastambu, da ne bude baš lako osvojiva.
Agresor je mogao biti i susjed, no češće je to bio stranac-osvajač.
U 'to' vrijeme ( vrijeme ove priče) u bliskim krajevima obitavali su naši pretci, a agresori su zamjenjivali jedan drugoga, a svi s istim ciljem da poharaju i otmu posjednicima (našim pretcima) tu našu jedinu domovinu..
Iz predostrožnosti je bilo normalno izgradnjom 'utvrđenja' i organiziranjem oružane obrambe osigurati pojedina staništa i živjeti u 'mirnodobsko-ratnim' uvjetima, a pričica o Kamengradu i plavim zumbulima samo je sličica iz toga okvira, odnosno o tomu ' kako je nekoć bilo, ali vjerojatno nije bilo, a moglo je biti, pa bi bilo, da je ipak bilo .'
No pribilježeno je samo to, što sam mogao iznenađen, veoma tiho i oprezno se prikradavši ( kao indijanac) načuti, približivši se brdašcu nekadašnjeg Kastruma, ( želeći samo u šumi ubrati kiticu plavih zumbulića mojoj mami za dar ), prisluškujući 'nemušti razgovor' ruševina stare gradine i danas obrasle 'mlade' bukove šume, uz šum veselog lišća na krošnjama stabala , čuti i razumjeti .
-Evo što sam pribilježio : -
Stupivši, dakle, 'toga dana' pod krošnje bukava, a posvuda su se plavili zumbuli, kojih kiticu sam došao ubrati mojoj mami za rođendan, činilo mi se da to samo mladice bukava veseleći se svom rođenju i postojanju, zrakama sunca i lahoru povjetarca bezvezno vragijaju, izazivajući vjeverice u igri skrivača.
No sjednuvši na mahovinu u šumskom hladu i miru, okružen zumbulima, posve smiren, postepeno razaberem da povjetarac nije uzročnik zvučnih datosti, već naprotiv, vjetrić je samo prenosnik ( relej) razgovora između kamenih ruševina i bukovih krošanja, a budući da vjetar ne može drugačije, to se razgovor zamjećuje kao šum. ( Baš kao što se u blizini stupa,koji nosi mnoštvo telefonskih žica – na primjer uz željezničku prugu-čuje brujanje , a ne govor )
Ipak uz voljno snatrenje zatvorenih očiju, te još dlanovima kao školjkama 'povečanje' vlastitih uški lijevog i desnog uha, mogao sam, razabrati i pratiti pojedine riječi i cijeli razgovor, zapravo više govor ruševina, jer bukve ,ma kako sada izrasle i znatiželjne bile, u vrijeme glavnog dijela priče nisu niti bile na svijetu, a ruševine pričaju priču iz vremena svoje mladosti i stasalosti .

Pa, evo što čujem ;:
„ Eto, baš odje ćemo počinuti “ - obznanio je predvodnik sjašivši s umornoga konja. „ U pribrežju ima dobre trave za naše konje . Tu je blizak i izvor, te potočić gdje ćemo se mi i konji napojiti, a šuma u zaleđu je upravo poželjno zaklonište.“
„ Mircan i Čilak postavite šator, skupite suharaka, na žaru ćemo ugrijati vodu s lišćem ovoga mirisnoga grma, u pepelu ispeći krumpire, te evo nam okrepe, a sutra smo opet u našim nastambama. Našli smo, baš ovdje, pravi položaj za trajno obitavalište !“
Bila je to izvidnica, prethodnica na traženju prikladnog nastaništa , još mnogo ljeta i zima prije postepene izgradnje naseobine. Tada sve bijaše povoljno. Te na tom malom brežuljku nasta izgradnja zadovoljavajuće sigurnosne naseobine u prikladnoj mogućnosti opskrbe i življenja (- Gore nebo visoko, dolje more daleko, pa uživaj život u miru !)
Nastamba malena s vremenom postajaše sve značajnija, a naročito nakon saznanja iz priča , po usmenoj predaji, od 'izbjeglica' iz susjednog opasnog područja,da okrutni osvajač se nezaustavljivo sve više približava. Tad naseobina posta važna granična točka obrane, pa bude preventivno izgrađivana i utvrđivana od postojanog materijala – kamena i hrastovih trupaca, te po tome naskoro dobi naziv kameniti grad ( to jest tvrda,postojana kao kamen) : dakle ' KAMENGRAD' …
A kada još i daleki česar i kralj tomu graničnom uporištu pošalje tri tovara oružja i četu vojnika, utvrda bliska granici prema 'neprijateljskom području' , koje već stoljećima osvajać proširuje, bude sve značajnija, te je postala prvenstveno obrambena i kljućna točka na putu daljih neprijateljskih osvajanja. Zato utvrda bijaše kako dodatno osiguravana , tako i sve više ugrožena ambicijama neprijateljskog osvajanja iz već bliskog susjedstva, pa glasina o neosvojivoj, sigurnoj tvrđi – Kastrumu- posta opće poznata, gdje stanovnici žive u miru na oprezu, brinući se o svakodnenim potrebama : za mlade mladovanje, a za starije starenje - život skoro idiličan.
Svaki prema svojoj sposobnosti i zanimanju : vojnici u vježbama, proizvođači u svomu zanimanju. Dječaci u trčanju, skrivanju, gađanju u simuliranim borbama. Djevojčice u kućnim i kućanskim djelatnostima i pripremama za životne ozbiljnosti,
Dječake je obično predvodio bubnjarov sin Cvetinko. Bio je domišljat, odlučan , te je baš on obično predlagao zanimljive igre pune riskantnih situacija, kao preteče muške snalažljivosti i hrabrosti.
Blizak Cvetinku bijaše Lubaš.. Dječak malo stariju, ali po mirnoj naravi bio je Cvetinkov pouzdani drug.
Djevojčice su mirnije, a povremeno glasnijim smijehom i cikom izražavaju životne radosti i iznenađenja u bezbrižnosti uređivanja svojih miniprostora, šiju i rado pletu vjenčiće od cvijeća –bijelih tratinčica i drugih cvjetova s dugim stapkama.
Kako je utvrda imala obrambeno-vojnički karakter, to su se iz vojničkih krugova,a u svakom domačinstvu je bio barem jedan branitelj-vojnik, čula obavještenja o caru, kralju, dvorjanima, pa nije bilo iznenađujuće da su i djeca smišljala igre i situacije s princezama,
dvorskim damama,dvorjanima i slično, to se u njihovim igrama pojavljuje lik 'princeze'
njene dvorjanke , dvorjana i svih neznanih počasnika zamišljanih na dvorovima
A u Kamengradu bijaše se, neznano kako uvriježilo kao pravilo da 'princeza' s vjenčićem cvijeća u kosi bude Zumbilina.
,Zumbilina, sestra Lubaša. Djevojčica, ničim napadna, a opet nekako posebna. U igri nenametljiva , ali upravo ona biva izabirana kao najpogodnija da bude ' princeza', kojoj će biti pratilja Bevenica , djevojčica živahna, okretni vražičak ,sklona šaljivim podvalama, ali apsolutno diskretno pouzdani drug.
Naravno sve dječje ponašanje –i dječaka i djevojčica- u tom ne velikom krugu bilo je svima poznato, te su uloge iz igara prihvaćali uz podsmijeh dobrohotnog razuijevanja i stariji građani, pa nije bilo iznenađujuće ustanoviti da i Kamengrad ima svoju ' princezu ' Zumbilinu,pratilju Bevenicu dvorske dame, Gvozicu ,Mistu, Vilon Izinku, vitezove Cvetinka, Lubaša, Bošljana, Stamenka ,Katora Treljaša i druge..
Interesantna 'igra' bijaše svima dječacima i djevojčicama 'n e m u š t i
razgovor' i sporazumijevanje bez riječi i bez vidljivih pokreta i znakova, tek samo na izgled letimičan i površan pogled, nezapaziv mig, slučajni okret i sl. bijaše iscrpan rječnik sporazumijevanja, a u potpunosti bogati razgovor ( kad stariji neupućeni sudionici u nekom širem društvu nisu ni slutili da mirni i šuteći igrači ,veselo razgovaraju )

Nastavak slijedi

Domoljubac - Zvonomir Tomac

<	studeni, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters