KAMENGRAD I ZUMBULI (1)
U vrijeme davnog/pradavnog nesjećanja bijaše osvajanje i zaposjedanje životnog prostora čovjekova svakodnevna zamisao i djelatnost, a izražena surovim neprijateljstvom 'do istrebljenja' prema svima i svemu. Da bi podredio svojim interesima, osvajač je prvotno uništavao sve na svom putu interesa i osvajanja. Biljni pokrov,šumu, sjekao, spaljivao, životinje potamanio, a i samog čovjeka posjednika starosjedioca, bilo da se suprotstavljao ili ne, ubijao (samo mrtav nije neprijatelj).
U takovoj situaciji agresivne opasnosti prvoposjednici su se nužno morali preventivnom obranom osiguravati od neprijateljskog iznenađenja. Prva preventivna obrana je bila osigurati, ograditi stanište i nastambu, da ne bude baš lako osvojiva.
Agresor je mogao biti i susjed, no češće je to bio stranac-osvajač.
U 'to' vrijeme ( vrijeme ove priče) u bliskim krajevima obitavali su naši pretci, a agresori su zamjenjivali jedan drugoga, a svi s istim ciljem da poharaju i otmu posjednicima (našim pretcima) tu našu jedinu domovinu..
Iz predostrožnosti je bilo normalno izgradnjom 'utvrđenja' i organiziranjem oružane obrambe osigurati pojedina staništa i živjeti u 'mirnodobsko-ratnim' uvjetima, a pričica o Kamengradu i plavim zumbulima samo je sličica iz toga okvira, odnosno o tomu ' kako je nekoć bilo, ali vjerojatno nije bilo, a moglo je biti, pa bi bilo, da je ipak bilo .'
No pribilježeno je samo to, što sam mogao iznenađen, veoma tiho i oprezno se prikradavši ( kao indijanac) načuti, približivši se brdašcu nekadašnjeg Kastruma, ( želeći samo u šumi ubrati kiticu plavih zumbulića mojoj mami za dar ), prisluškujući 'nemušti razgovor' ruševina stare gradine i danas obrasle 'mlade' bukove šume, uz šum veselog lišća na krošnjama stabala , čuti i razumjeti .
-Evo što sam pribilježio : -
Stupivši, dakle, 'toga dana' pod krošnje bukava, a posvuda su se plavili zumbuli, kojih kiticu sam došao ubrati mojoj mami za rođendan, činilo mi se da to samo mladice bukava veseleći se svom rođenju i postojanju, zrakama sunca i lahoru povjetarca bezvezno vragijaju, izazivajući vjeverice u igri skrivača.
No sjednuvši na mahovinu u šumskom hladu i miru, okružen zumbulima, posve smiren, postepeno razaberem da povjetarac nije uzročnik zvučnih datosti, već naprotiv, vjetrić je samo prenosnik ( relej) razgovora između kamenih ruševina i bukovih krošanja, a budući da vjetar ne može drugačije, to se razgovor zamjećuje kao šum. ( Baš kao što se u blizini stupa,koji nosi mnoštvo telefonskih žica – na primjer uz željezničku prugu-čuje brujanje , a ne govor )
Ipak uz voljno snatrenje zatvorenih očiju, te još dlanovima kao školjkama 'povečanje' vlastitih uški lijevog i desnog uha, mogao sam, razabrati i pratiti pojedine riječi i cijeli razgovor, zapravo više govor ruševina, jer bukve ,ma kako sada izrasle i znatiželjne bile, u vrijeme glavnog dijela priče nisu niti bile na svijetu, a ruševine pričaju priču iz vremena svoje mladosti i stasalosti .
Pa, evo što čujem ;:
„ Eto, baš odje ćemo počinuti “ - obznanio je predvodnik sjašivši s umornoga konja. „ U pribrežju ima dobre trave za naše konje . Tu je blizak i izvor, te potočić gdje ćemo se mi i konji napojiti, a šuma u zaleđu je upravo poželjno zaklonište.“
„ Mircan i Čilak postavite šator, skupite suharaka, na žaru ćemo ugrijati vodu s lišćem ovoga mirisnoga grma, u pepelu ispeći krumpire, te evo nam okrepe, a sutra smo opet u našim nastambama. Našli smo, baš ovdje, pravi položaj za trajno obitavalište !“
Bila je to izvidnica, prethodnica na traženju prikladnog nastaništa , još mnogo ljeta i zima prije postepene izgradnje naseobine. Tada sve bijaše povoljno. Te na tom malom brežuljku nasta izgradnja zadovoljavajuće sigurnosne naseobine u prikladnoj mogućnosti opskrbe i življenja (- Gore nebo visoko, dolje more daleko, pa uživaj život u miru !)
Nastamba malena s vremenom postajaše sve značajnija, a naročito nakon saznanja iz priča , po usmenoj predaji, od 'izbjeglica' iz susjednog opasnog područja,da okrutni osvajač se nezaustavljivo sve više približava. Tad naseobina posta važna granična točka obrane, pa bude preventivno izgrađivana i utvrđivana od postojanog materijala – kamena i hrastovih trupaca, te po tome naskoro dobi naziv kameniti grad ( to jest tvrda,postojana kao kamen) : dakle ' KAMENGRAD' …
A kada još i daleki česar i kralj tomu graničnom uporištu pošalje tri tovara oružja i četu vojnika, utvrda bliska granici prema 'neprijateljskom području' , koje već stoljećima osvajać proširuje, bude sve značajnija, te je postala prvenstveno obrambena i kljućna točka na putu daljih neprijateljskih osvajanja. Zato utvrda bijaše kako dodatno osiguravana , tako i sve više ugrožena ambicijama neprijateljskog osvajanja iz već bliskog susjedstva, pa glasina o neosvojivoj, sigurnoj tvrđi – Kastrumu- posta opće poznata, gdje stanovnici žive u miru na oprezu, brinući se o svakodnenim potrebama : za mlade mladovanje, a za starije starenje - život skoro idiličan.
Svaki prema svojoj sposobnosti i zanimanju : vojnici u vježbama, proizvođači u svomu zanimanju. Dječaci u trčanju, skrivanju, gađanju u simuliranim borbama. Djevojčice u kućnim i kućanskim djelatnostima i pripremama za životne ozbiljnosti,
Dječake je obično predvodio bubnjarov sin Cvetinko. Bio je domišljat, odlučan , te je baš on obično predlagao zanimljive igre pune riskantnih situacija, kao preteče muške snalažljivosti i hrabrosti.
Blizak Cvetinku bijaše Lubaš.. Dječak malo stariju, ali po mirnoj naravi bio je Cvetinkov pouzdani drug.
Djevojčice su mirnije, a povremeno glasnijim smijehom i cikom izražavaju životne radosti i iznenađenja u bezbrižnosti uređivanja svojih miniprostora, šiju i rado pletu vjenčiće od cvijeća –bijelih tratinčica i drugih cvjetova s dugim stapkama.
Kako je utvrda imala obrambeno-vojnički karakter, to su se iz vojničkih krugova,a u svakom domačinstvu je bio barem jedan branitelj-vojnik, čula obavještenja o caru, kralju, dvorjanima, pa nije bilo iznenađujuće da su i djeca smišljala igre i situacije s princezama,
dvorskim damama,dvorjanima i slično, to se u njihovim igrama pojavljuje lik 'princeze'
njene dvorjanke , dvorjana i svih neznanih počasnika zamišljanih na dvorovima
A u Kamengradu bijaše se, neznano kako uvriježilo kao pravilo da 'princeza' s vjenčićem cvijeća u kosi bude Zumbilina.
,Zumbilina, sestra Lubaša. Djevojčica, ničim napadna, a opet nekako posebna. U igri nenametljiva , ali upravo ona biva izabirana kao najpogodnija da bude ' princeza', kojoj će biti pratilja Bevenica , djevojčica živahna, okretni vražičak ,sklona šaljivim podvalama, ali apsolutno diskretno pouzdani drug.
Naravno sve dječje ponašanje –i dječaka i djevojčica- u tom ne velikom krugu bilo je svima poznato, te su uloge iz igara prihvaćali uz podsmijeh dobrohotnog razuijevanja i stariji građani, pa nije bilo iznenađujuće ustanoviti da i Kamengrad ima svoju ' princezu ' Zumbilinu,pratilju Bevenicu dvorske dame, Gvozicu ,Mistu, Vilon Izinku, vitezove Cvetinka, Lubaša, Bošljana, Stamenka ,Katora Treljaša i druge..
Interesantna 'igra' bijaše svima dječacima i djevojčicama 'n e m u š t i
razgovor' i sporazumijevanje bez riječi i bez vidljivih pokreta i znakova, tek samo na izgled letimičan i površan pogled, nezapaziv mig, slučajni okret i sl. bijaše iscrpan rječnik sporazumijevanja, a u potpunosti bogati razgovor ( kad stariji neupućeni sudionici u nekom širem društvu nisu ni slutili da mirni i šuteći igrači ,veselo razgovaraju )
Nastavak slijedi
Domoljubac - Zvonomir Tomac
Post je objavljen 18.11.2012. u 14:46 sati.