Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 01.07.2012.

DUALIZAM – DOBRO I ZLO

Krenimo od gramatike:
I m e n i c e su riječi kojima imenujemo bića, stvari i pojave.
P r i d j e v i su riječi kojima p o b l i ž e označujemo imenice (i glagole).
Bića, stvari i pojave poimam kao d a t o s t i, a pridjeve kao k a r a k t e r i s t i k e datostima.
Prema tome, karakteristike n i s u datosti!
Međutim, više datosti može imati i s t e karakteristike pa često skupinu istih (karakteristika) imenujemo kao datost (na primjer, od pridjeva 'dobar', lijep – nož, čovjek, pas, putovanje, vrijeme, napravljena je datost – imenica: 'dobrota, ljepota iako ne postoji kao datost (biće, stvar, pojava), nego kao ' k a r a k t e r i s t i k a nekih datosti).
No kada je iz pridjeva (karakteristike) izvedena datost (imenica), tu se imenicu moglo p e r s o n a l i z i r a t i, čime je omogućeno čiste izvedenice-apstrakacije promatrati odvojeno, pa umjesto dobar čovjek sada imamo: dobrota čovjeka, zloča čovjeka… pri čemu nije moguće izdvojiti 'dobrotu' od 'čovjeka' jer čovjek ostaje uvijek samo čovjek, a je li dobar ili nije, njegova je specifična karakteristika koja mu se pridaje tek po iskazu nekog korisnika, pa za nekoga može biti 'dobar', a istovremeno za drugoga 'zločest'. Budući da je taj sud uvijek s u b j e k t i v a n (korisnikov), a čovjek ne voli p r i z n a v a t i svoje subjektivnosti (grješke), sklon je pripisivati samoj datosti.
(Drevni Egipćani smatrali su da su poplave Nila dobre te, još više, da su dar Božji jer je poplavljeno područje postajalo najplodnije za usjeve i dobar urod. Ali kada je 'mudri' obrađivač, da bi skratio put od pribrežja u dolinu, sagradio nastambu u niskom, poplavnom, području, pa je nadošla poplava i uništila svu njegovu imovinu – potopila blago, a možda i djecu, tada je poplava nazvana najvećom zloćom i zatornikom .)
Budući da s razvitkom čovjekove sposobnosti da shvati kako sve datosti za njegov nastanak, trajanje i prestanak moraju bezuvjetno imati prikladne uvjete u kojima može ostvarivati svoje postojanje, logično su se i kod čovjeka – homo sapiensa – pojavile i razvijale (sve do danas) špekulacije, kombinacije, vjerovanja i saznanja o nastajanju, trajanju i nestajanju, kako svih datosti, tako i samog čovjeka.
Naravno, iskonstruirano je mnogo inačica jer niti jedna sama po sebi nije mogla odgovoriti na preveliko mnoštvo svih mogućih pitanja i potpitanja. A budući da su baš svi zainteresirani utvrđivali kriterije, ne mogavši pronaći jedan jedinstveni, svevažeći, apsolutni kriterij, formirano je mnogo kriterija koje resi jedini zajednički, a to je da su svi s u b j e k t i v n i, a to znači postavljeni sa stajališta zainteresiranog 'korisnika' te iako se svi načelno slažu da postoje dvije načelne, ali suprotne osobine svih datosti – da su 'd o b r e ' ili ' loše '. No niti jedna se datost nije mogla odrediti kao samo dobra ili samo loša, jer je određivač subjektivan, te je datost za jednoga dobra, ali ne i za drugoga čovjeka-korisnika (što vrijedi i za životinjske i za biljne organizme).
Tražeći tako korijene – zasluga ili krivnje za karakteristiku dobroga ili lošega, naravno da se krenulo od prvoga susreta s odnosnom datosti te njezina utjecaja na nastanak, trajanje i nestajanje zainteresiranoga (čovjeka, životinje, biljke) …
Od tog prvog susreta s nerazumljivošću kako se nešto 'dobro' preobražava u 'z l o' te potom primisao da ako dobro nudi netko ili nešto po sklonosti, tada zlo nameće netko ili nešto iz nesklonosti, da ostvari korist ili štetu korisnicima, potječe rođenje pretpostavke da se kreator može, možda, umilostiviti da daje ubuduće samo dobro, a uklanja zlo.
Umilostiviti se možda može d a r o v i m a, te je podnošenje žrtava, uz traženje milosti, postalo uobičajeno (današnji mito !).
Kako pak davatelja-kreatora datosti nitko nije vidio, sve je nepoznato i neshvatljivo postajalo zastrašujuće (pa i samo obitavalište vinovnika – šuma, brdo, ocean, oblak i dr.) pa je prilično logično umilošćivanje svega zastrašujućega. Pobližim racionalnim spoznavanjem prirodnih osobina datosti – fenomena dolazi do reduciranja davnašnjih 'darovatelja' pa se njihov broj sve više ograničava prema samo dvjema karakteristikama: na 'd o b r o t a' i 'z l o ć a' i razvijaju se kombinacije i v j e r o v a n j a o postojanju samo tih dviju mogućnosti – suprotnosti. Tako se formiraju odgovarajuće predodžbe. U početku su pojmovi apstraktni, no s potrebom jasnije, bliže determinacije i razumljivijeg predočavanja, apstraktni se pojmovi materijaliziraju i razvija se cijela velika obitelj b o ž a n s t a v a (svako za drugu čovjekovu djelatnost i potrebu!).
Tako je i u kršćanskoj vjeri zloća personalizirana u pojavi đavla, vraga, sotone, u spodobi 'niti životinja – niti čovjek', no ipak po nekim općim karakteristikama više nalik nekakvom p r i m a t u koji može komunicirati s čovjekom..
Budući da čovjeka zanima do sada nejedinstven odgovor na pitanje o njegovu vlastitu postanku, to niti na pitanje o postanku dobra i zla nema jedinstvenog odgovora, a pojednostavnjene inačice, pretpostavke su da je na prapočetku stvorena:

a. Dobrota, koja je naknadno djelomično promijenjena –pokvarena (ili zloća koja je naknadno dijelom 'popravljena').
b. Dobrota i zloća istovremeno kao relativno samostalne datosti koje se međusobno potiru.
c. Stvorena je datost primarno neutralna, niti dobra niti zla, kao nedorečena sirovina koja će se prema potrebi i u određenim uvjetima moći oblikovati s konačnom karakteristikom.

ad a. implicira naknadnog čimbenika (melioratora?), što samo po sebi isključuje važnost primarnog Stvoritelja i primarnu datost.
ad b. Dobro i zlo istovremeno stvoreni i međusobno se potiru, implicira ili besmislenu anarhičnu slučajnost uz borbu i naizmjeničnu pobjedu kao uvjet trajnosti, ili Stvoriteljevu 'sadističku' pobudu (namjeru) za vječnu borbu bez konačnog pobjednika, pri čemu je ipak teško shvatiti istovremeno stvaranje dviju suprotnosti, makar bliskih, no ipak jedno 'malo prije' – ali koje?
ad c. Datost kao takva sirova – svim korisnicima jednako na raspolaganju te je mnogi (životinje i bilje) uzimaju u osnovnom obliku prilagođavajući s e b e datosti... Kako pak ni dva čovjeka nemaju potpuno identične želje (češće su suprotne !), moguće je oblikovati aktivnosti u konačnici suprotnih osobina, pa su za jedne dobre, a za druge zle!
Kako je očito da je 'u m n i' čovjek zapravo kreator primjene, vrlo često, zloga, ne treba tražiti uzročnika izvan čovjeka. Kako pak čovjek nerado priznaje svoje subjektivne grješke (uvijek je subjektivno u pravu !), postaje uobičajeno da se krivnja za zlo podmeće drugomu, pa i samome S t v o r i t e l j u, uz licemjerno čuđenje: “ Kako je moguće da primjerno dobar Stvoritelj čini ili samo dopušta zlo“?!

Prema iznijetome, zloća nije primarna osobina niti jedne datosti, nego tek po čovjekovu rasuđivanju, ovisno o njegovim umnim konstrukcijama, željama i umišljanju, postaje za njega pozitivna ili negativna datost..
Zloća je samo m a l f o r m a c i j a – po čovjeku pripisana, pa i promijenjena i stvorena – od suštinski neutralne datosti, te tu z l u čovjek može i mora sam u s e b i determinirati, razvijenu suzbiti i uljudbeno ne dopustiti razvijanje z l i h – kako za čovjeka, tako i za cijeli zemaljski i svemirski poredak.
Nema mjesta s u m n j i o postojanju primarnoga d u a l i z m a – dobrota i zloća – te je pokušaj nametanja ideje o dualizmu b i j e g oholog krivca od priznanja vlastite krivnje za ono što je sam skrivio, ili je to nerazumijevanje uzroka i posljedica onih pojava koje čovjek još n i j e sposoban shvatiti.

Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz zbirke ZVONCA ČEŽNJE

<	srpanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters