Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac
nedjelja, 29.01.2012.
IZAZOV NA INTERNETU
Internet je suvremeno tehničko dostignuće mogućnosti komuniciranja sa neodre-đenim,nepredviđenim sugovornicima, za razliku od telefona,telegrafa,pisma.
Međutim baš ta neciljana mogućnost je ,skoro, identična razglasu na nekoj javnoj površini (domet je različit), kojega mogu čuti svi, a akceptirati dosta rijetki koji to žele.
Na primjer internet mi iskazuje da moje putem ' bloga / foruma ' lansirano neko saopćenje je 'vidjelo' toliko i toliko slučajnih 'znatiželjnika', no kako nemam povratnu informaciju/primjedbu, to ne mogu smatrati da je putem interneta ostvarena bilo kakova konverzacija (komunikacija je jednosmjerna –izuzev o'zooky Mizzy jednom.u forumu.)
Doimam se, sam sebi, kao prosjak na cesti kojom prolaze mnogi, nezainteresirano vide pruženu ruku, no prolaze praveći se kao da ruku nisu ni vidjeli, pa se pitam da li od nekoliko stotina prolaznika, baš niti jedan nije imao ni pozitivno, ni negativno mišljenje/primjedbu o ispruženoj ruci...
Konverzacija je živim stvorovima potrebna. Nju živući ostvaruju zvučno ili bezvučno, što je za čovjeka pozdrav, odzdrav, zov, razgovor i sl., te po nekakovim konvencijama neodziv, neodgovor se smatra 'netaktičnim' ( zato se često prikrivamo opravdanjem : nisam vidio, nisam čuo, i sl. Što su često lažne trvrdnje,ali općenito prihvatljive .)
Kako nam internet omogućuje dobrovoljnu neobaveznu konverzaciju na širokom prostranstvu, z a b a v n o je uspostaviti razgovor sa neznanima, ali koji samim time što reagiraju na neku obznanjenu temu postaju bliski sugovornici, a ispru-žena ruka ostaje i nadalje na internetu izazov, iako je mnogi daljni prolaznici ne zapažaju. . . .
A vrijeme je, evo Valentinova, upravo obilno zapljuskivano plimnim valo-vima bliskosti, druželjublja, l j u b a v i čovjeka i čovjeka, te je grijeh prema sebi i bližnjima oglušiti se na zov i krikove srca, kao domaćina emotivnih ljudskih osobina i potreba. Um – racio je tu da pomogne ,a ne da koči ostvariti zadovoljstvo življenja, koje u našim s r c i m a najčešće gladno i jadno priželjkuje, čeka i moli 'one' nematerijalne,nemjerljive, nekupoprodajne datosti : r a d o s t i u l j u b a v i ,jer mu nikakova materijalna dobra ne mogu, bez radosti i ljubavi, zadovoljiti radosnu ,sretnu p u n i n u življenja ...
P r i j a t e l j i SVI , neka Vam ovaj p o s v e ć e n i d a n ne bude proigran bez iskazivanja ljubavi u zajedničkoj r a d o s t i i s r e ć i ! S tom željom vas pozdravljam ....
Domoljubac - Zvonimir Tomac
EVO ONIMA
Ma gdje bili i ma kako se zvali, koji će nekim slučajem o v o pročitati, želio bih -nevidljiv- reči koliko sam obradovan. Osjećam da me baš sa svima vama veže isti val-fluid emocija, koje nam nudi sveopća suština življenja. Moje emocije i žudnja zajed-ništva me ispunjavaju, možda , zato što sam blizak prah – prahu,zemlja – zemlji ....
Ne možemo se vidjeti, ali znam da postojite, te mi se čini vjerojatnim da su nam misli, stremljenja, nade bliski u zajedničkoj nestvarnosti. Fizički si ne možemo pružiti ruke, realizirati materijalni pozdrav, a tehnologija još nije pronašla način komuniciranja m i s l i m a. Razvoj ' interneta ' daje naslutiti da će i to, možda, jednoga lijepoga dana biti moguće, a dotle eto, ja u ETER šaljem vam moj pozdrav i zamišljam da čujem odzdrav. Pa niti podsmješljivost me ne zbunjuje, već samo potvrđuje da je čovjekovo poimanje subjektivna vrijednost svakog pojedinca, a tek svi skupa definiramo bogatstvo moguć-nosti neopipljivog, nestvarnog duševnog života.
No u odmotavanju klupka vremena dolaze na vidjelo karakteristike ponaša- nja ljudske populacije, pri čemu makar kao iznimke, ali ipak postoje i /rijetke/ altruističke vrline. Brojčano su moćne one čovjeka zatiruće, no bez vjerojatnosti prevladavanja, te opstojnost nade u suživot 'dobra i zla' je apsolutum..
Život svih organizama je borba za opstanak, te čovjekov e g o i z a m je prirodna pojava u općoj biozajednici. Međutim sposobnost u m n o g prosuđivanja deformirana slobodnom voljom postaje najdestruktivniji zatornik (homicid,genocio, ekocid) čovječan-stva, od samog prapočetka razvoja ljudi sve do danas ..
Za u n i š t a v a n j e pojedinaca, skupina, plemena, naroda, rasa, vrsta, okoliša, postojbina, zemljinih areala zbog bolesno napuhanoga shvaćanja vlastitog egoizma (bilo radi težnje za prisvajanjem materijalnih dobara, ili 'zatiranja' nejednakosti /mišljenja, opredjeljenja/, ili radi nametanja prevlasti jačega nad slabijim i dr.) opravdanje je uvijek subjektivno i kratkoga vijeka, ali objektivno trajnih bioloških posljedica, dok umno rasuđivanje, pozizivno usmjereno može pomoći u zatiranju sebičnih destruktiv- nosti..
U postojećoj situaciji m o j e ž e l j e :
- Okanimo se z l o b e i nezajažljive s e b i č n o s t i
- Prihvatimo srdačno pružene ruke u međusobnoj snošljivosti
- Svi ljudi su jednaki b i j e d n i c i u tako kratkom boravku u 'dolini suza',
- Samo međusobna ispomoć sa pregrštom l j u b a v i je jedina nenadoknadiva
trajna vrijednost !
neka ne budu nečujne kao labuđi pijev i glas vapijućeg u pustinji n e m a r a .
Domoljubac - Zvonimir Tomac
nedjelja, 15.01.2012.
KNJIŽNICI „ FRAN GALOVIĆ “ KOPRIVNICA
Ja GALOVIĆA nesem poznal
Jerbo sem došel na svet
Gda FRANA već tukaj neje bilo.
Znal sem potlam samo za
Galovićevu klet,
Kaj se z goric
Na brežeku Bilogore,
Spod visokog kostanja belela,
Spram K o p r i v n i c e
I još dalšega P e t e r a n c a
Gledeč smejala
I „ črn – bel , črn- bel “ klopotala .
A f Koprivnici gradu je onda
V Fišerovoj novoj kući,
Gda sem ja bil tekar študent,
V jednem, malem, vuličnem sobičku
Gradska ( naša akademska ) knjižnica,
Bila naš d o m „ KLUBA AKADEMIČARA “
Študentsko mesto okuplanja,
I za potiho, poskriveć h r v a t o v an j a ;
Jerbo je takovo bilo vreme ,
Gda je komaj čkomeč otkrito
Baš to kaj je bilo f srcu skrito
A ostvarjeno je kašneje
Nakon puno, puno let.
F Koprivnici sem se rodil
V gimnaziju hodil
I mladost prebrodil,
Takaj, pred čudaj let . . .
A onda trbuhom za kruhom
Otišel v svet -----
Denes sem dalko
Na drugem kraje
Hrvacke , LEPE NAŠE,
Gde vuz hrvacko plavo morje
Teče život moj i još t r a j e ... .
Kajkavicu kajkati sem pozabil
I želen sem njene toplote
Pak bi rat, d o m a ć u reč, čuti štel
Jerbo f srcu sem ostal
Podravec, k a j k a v e c,
K o p r i v n i č a n e c . . .
I to bum tak imel
Intimno, f sebi sačuvano
Do na kraj- kraja
I z a n a v e k . . . !
Dragi F r a n,
Denes Tvoje ime je poznato . .
Kaj si moral vmreti zato ?
'Čovek snuje, a Bog određuje'
I Ti si snival i hrvacki snoval,
A dobil tekar na križeku zlato ...
Takova je pesnikov sudbina—
Vmreti, da bi im dela zaživela ...
A ja Ti velim : FALA TI FRAN.
Bil si kratko živ, al' trajno med
Hrvacke zvezde fpisan !
i ja Te vezda poznam...
Pak si daj pogleč : vredni z n a m e n
Za Tvoja dela na s p o m e n
Evo imenom Tvojim, slovima zlanim
Se diči denes, vezda i zanavek
Koprivnička knjižnica , čitaonica,
I križićem posvećen
Jen nadgrobni - - k a m e n ...
zvonimir.tomac@ri.t-com-hr
Domoliubac - ZVONIMIR ( ZVONKO ) TOMAC
Dijani Sabolović Krajina
Ti to nesi znala.
Tvojom rečju vsakom
Melem si mi dala
Pa Dijana h v a l a
Nek se s Tobom cela
Koprivnica diči,
O Tvom plavom oku
Nek pevaju ftiči!
Budi zanavek ta
Kakva denes jesi.
Bilo jutro ili mrak
Nek ljubav uz Tebe
Grli moj rodni grad .
Vsaka mu vulica,
Napose knjižnica,
Negda „ akademska“
Denes „ Galovička “
Na ponos su grada,
A to bu tak trajno
Doklem buš, Dijana
Svoj osmeh mu dala.
Ne mariš, al' ja znam
Tvoj smešek nam je dar,
Pa kakti čovek star
Ja reči se ufam :
Dijana, Dijana
Hvala, hvala, . . . f a l a !
Domoljubac - Zvonimir Tomac
ponedjeljak, 02.01.2012.
OTVORENIM SRCIMA
Imam je, tu je, niotkuda je nadošla, t o p l i n a, netjelesna, nematerijalna, a ipak tako topla mi d r a g o s t, osamljenoj duši.
Snatrenje zatvorenim očima bez viđenja, osjećanje nestvarnosti... Blagdanska je klima, neopisiva ugoda, ozvučena svećanom dragošču mojega djetinjstva i pjesmicama nepjevanim pojedinačno, ali brujanjem valova koji me okružuju pa i sada tu , mene samoga u sobi uz skromnu vatricu, pucketavih iskrica kao iznenadnih, navještaja bojažljivog dolaska. Ljubavi. L j u b a v i, te dragosti i milosti darovanih ljudima d o b r e v o lj e za zaborav neprijatnosti koje nameće svakodnevica.
Ljubav, ta nenaručiva niti kupovna nestvarno- stvarna emocija.
E m o c i j a ,da tu je, prijemljiva uz zatvorene oči, a nema je na vidiku.. Emocija koja mi pobuđuje zanemaren osjet sluha- čujenja, koji može registrirati nevidljive valove, koji su širinom s v e m i r a pro-drli, evo i u ovu moju osamu u predvečernom ugođaju, u moju sobu . Bez mirisa, vida, opipa,okusa no d r a g o s t je tu, obuzimlje me zadovoljstvo nesvjesnog postojanja...
Kako osjećam tu dragost, a ona me obuzimlje do raspuknuća, jer sam premalen da svu ogromnost zadržim u sebi i za sabe, to je evo n u d i m i šaljem u eter s v i m a VAMA, kojih s r c e je otvoreno i spremno da primi moju želju, te osjeti svoju vlastitu podobnost za b l i s k o s t i toplinu sveopće ljubavi.
Ljubavi, ljubavi koja nas ovaj čas u zajedništvu g r l i, te nam omogućuje zajedništvo življenja.
Zadovoljnog življenja u naručju l j u b a v i . . . Pa, sada zagrlite ljubav o t v o r e n i m srcem -- ŽIVJELI !!
Domoljubac - zvonimir.tomac@ri.t-com.hr
IZGUBLJENI RAJ
Kad bi to ćovjek znao
Što ga iza grma čeka
Tamo nebi ni kročio
Niti noge lomio
Često prste krvavio,
Tegobno se penjao,
Šuljao, zdravlje pa i
Sam žiuvot ugrozio . . . .
Neznanje i znatiželja
Čovjekovi su drugovi,
Najbliži, najvjerniji
Potičući savjetnici . . .
Znatiželja potaknuta
Neznanjem, navela je
U raju davno Adama,
Da sa Evom jabuku
Zagrize nepoznatu . . .
No stekavši saznanje,
Od tada, za čovjeka, znaj
Do danas je izgubljen .. raj . . .
Domoljubac - Zvonimir Tomac
R O Đ E N D A N U
Božićni je ugođaj. Bijele pahuljice nestašno se kovitlaju. Na zatvoreni prozor navaljuju. Igru stvarnost-nestvarnost dočaravaju. Zbilja je tu, a već je nema. Nevidljiva je !
Prijemčivi zvuci svečarskih, radosnih melodija, upijeni u najranijem dječačtvu živo me obuzimlju, a nema ih. Svjesno ih ne mogu čuti ni ostvariti.
Nestvarnost je, evo, tako lijepa, draga ,puna topline, miline, osebujne ljubavi ....
A bliži mi se rođendan.
Rođendan moj,
Komu reči da sam sam.
Da sam zauvijek Tvoj ..
Posvud je praznina. Tebe nema ,
Ni suza mi u oku više nema..
Prazninu ispunja iluzija.
Draga mi iluzija moja,
Smisao moga još postoja...
Gdje li je ostala
Djetinja radost,
Pa čežnja susreta,
Žudnja ljubavi,
Moje ljubavi
Punine bliskosti .. !?
I ruka u ruci,
Srce uz srce,
Uron u zjena dubinu
Jednote toplinu, milinu ;
U zajedništvu odanom
Jedinstvo dvaju bića
U jednom paru zaljubljenom . ..
Postah slab, nevoljan .
Nemam snage
Te ne voliti
Niti nade
Išta moliti..
Samo ljubav, ljubav moja
Brani me od nespokoja..
Božić nudi veselu bjelinu;
U srcu mi mraz. Svu toplinu
Upila su najdraža slova,
Slova na besćutnom kamenu ...
Pa sada , za rođendan,
Za Božić radosti
Š t o r e č i , š t o p o ž e l i t i ..?!.
Domljubac - Zvonimir Tomac
MELEM - SPAS
Večernja znona zvone
Danak u nočcu tone.
Noć, a jutro zvjezdama
Nudi sanak čednima.
Ne budi oholica;
Neka Te zvona zvuci
Vode na grubom putu
U čari nestvarnosti
Nestvarnost je sklonište
Za sve duše patnice,
Azil od nevolja, s p a s
Melem – darak za sve nas ...
Domoljubac - Zvonimir Tomac
ZIMSKA ŠUMSKA IDILA
Jutro je vedro. Navješćuje se sunčani dan. Hladnoća
je primjerena. Prve sunčeve zrake kao da milujući živu, više je priv-lače k donjoj desetici, te ona iako bi htjela, ne može se popeti gore k ništici.
Hladno je, hladno no ipak makar zimski, prikladni je dan za 'terenski rad 'kretanjem šumom, a snijeg je upravo pravi pomoćnik u našem zadatku pronalaženja informacija o stanju divljači i kvaliteti konkret-nih šumskih površina i drvnih zaliha za planiranje proljetnih radova.
Do podneva je nekoliko sati i pravo vrijeme za pok-ret i izvršenje zadatka.
Noćište u lugarnici, toploj brvnari, nakon ispijene upravo zavrele crne kave 'divke' , kao da oklijeva otvoriti vrata svoje topline .., a sad evo nas u pokretu .
Snijeg pod nogama škripi, pucketa, suho se prosipa padajući s grana smreka i jela, koje su ga jučer na krošnjama privre-meno udomile. Smreke s jelama bi činile zatvoreni pokrov da ga ne prekidaju u ravnopravnom zajedništvu prisutne bukve, bez lišća go-lih, do neba providnih krošanja.
Potpuna je mirina, okrunjena bjelinom, tek kad po-negdje poneka grana otpusti teško držeći teret bjeline, te ova raspr-
šena otpada,a oslobođena uspravljujuća grana potakne susjedu da ova učini isto,priviđa se nestašna igra nevidljivih š u m s k i h v i l a,
koje u igri ' skrivača ' svojim dugim velom, ili možda prozirnim krilom, prelijećući čarobnim prostorom ne mogaše sakriti svoje nestašluke .
Prosipajuiće se sniježno iverje, kao da navješćuje da u ovoj šumskoj osami nismo sami, a snijeg na kapama i leđima samo potvrđuje prisutnost nevidljivih 'vragoljanki', te čini mirinu životnom, ne-zlobnom, kao grudanje prvim snijegog djevojčica i dječaka po ulici,u parku, pred školom, tek ovdje nema glasnog ni smijeha, ni cike, ni vriske . Tišina je.
Kretanje je udobno, no brzo postaje zamorno, jer nema prtine, ni ometenih, očišćenih nogostupa ni staze, te svaka noga upada u djevičansku bjelinu još od nikakovog agresora obeščašćenu. Govori se malo, jer je razgovor neprikladan u 'guščem poretku' „genzemaršu“, kad se samo svako toliko izmjenjuje 'čelnik-predvonik'.
Prolazi vrijeme, zapažanja se povremeno bilježe, više u sjećanju, a manje na papiru, jer je za pisanje hladnim 'drvenim' prstima to neptrikladno. Bliži se podne, te ćemo upravo pod ovom najširom jelom predahnuti i upamćeno zapisati.
Toni je već usputno nakupio suhih smrekovih grančica, a Tomo upravo donosi naramak bukovih suharaka, te u tiličas, evo nam male 'svete' - život osvježavajuće v a t r i c e.
Iz džepova i torbi vadi se suhi zalogaj. Zalogaj slatki kakav ne nudi niti jedan , prve klase, restoran.
A vatrica dogorijeva , te još samo ostatke žara zasuti snijegam i –pokret u povrat novom rutom, dubljim snijegom, a za zamorene večim naporom.
Sunce se skriva. Navlače se niski oblaci ili je to magla no hladnoča se čini sve veća, a smirivanje zračnih valova i oči-to mračenje naviješta skoro padanje pravoga snijega, vjerojatno debelih pahulja, koje će prekriti tragove 'agresora', te će ranjena bjelina biti ponovno zacijeljena ...- ničega nije bilo.. - Priroda divno zacjeljuje, oprašta i zaboravlja sva čovjekova zlostavljanja !
A mi počinjemo svi snariti toplu našu brvnaru.
Umorne noge ne premeću se više brzo, a svaki se zavoj čini kilomet-rima dalek. Ne govori nitko ništa. Lica su sleđena, a kretanje po inerciji tegobno i donekle turobno. Ljepotu ni čari okoliša nitko više ne primjećuje!
No evo nas konačno pd krovom, na cilju, pod pravim krovom, gdje će naskoro biti toplo, blagoslivajući ljetni mar pripremanja obilne količine goriva 'za zimu'.
Sad će se ovdje razvezati jezici uz vrelu 'divku' i pre-ostali zalogaj, te možda krumpir pečen u pepelu, pa osvježavati sve ono što i kako je bilo danas, a i negda, negdje drugdje – pa bilo ili ne bilo – rado se sluša i sa zanimanjem komentira i dopunjuje, uz sporu
žurbu prostiranja po slami ili po brdu suhoga listinca, pokrivač pred
umorni, slatki, blagotvorni san u ovoj z i m s k o j šumskoj i d i l i !
Domoljubac - Zvonimir Tomac
| < | siječanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Promišljanja o postojećoj stvarnosti
Kontakti
Cijenit ću svaku kritiku i sugestju.
Adresu dobivate klikom na sličicu.
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.
Živim u Rijeci od 1947. godine.
Statisika posjeta
Free counters