Božićni je ugođaj. Bijele pahuljice nestašno se kovitlaju. Na zatvoreni prozor navaljuju. Igru stvarnost-nestvarnost dočaravaju. Zbilja je tu, a već je nema. Nevidljiva je !
Prijemčivi zvuci svečarskih, radosnih melodija, upijeni u najranijem dječačtvu živo me obuzimlju, a nema ih. Svjesno ih ne mogu čuti ni ostvariti.
Nestvarnost je, evo, tako lijepa, draga ,puna topline, miline, osebujne ljubavi ....
A bliži mi se rođendan.
Rođendan moj,
Komu reči da sam sam.
Da sam zauvijek Tvoj ..
Posvud je praznina. Tebe nema ,
Ni suza mi u oku više nema..
Prazninu ispunja iluzija.
Draga mi iluzija moja,
Smisao moga još postoja...
Gdje li je ostala
Djetinja radost,
Pa čežnja susreta,
Žudnja ljubavi,
Moje ljubavi
Punine bliskosti .. !?
I ruka u ruci,
Srce uz srce,
Uron u zjena dubinu
Jednote toplinu, milinu ;
U zajedništvu odanom
Jedinstvo dvaju bića
U jednom paru zaljubljenom . ..
Postah slab, nevoljan .
Nemam snage
Te ne voliti
Niti nade
Išta moliti..
Samo ljubav, ljubav moja
Brani me od nespokoja..
Božić nudi veselu bjelinu;
U srcu mi mraz. Svu toplinu
Upila su najdraža slova,
Slova na besćutnom kamenu ...
Pa sada , za rođendan,
Za Božić radosti
Š t o r e č i , š t o p o ž e l i t i ..?!.
Domljubac - Zvonimir Tomac
Post je objavljen 02.01.2012. u 15:38 sati.