Jutro je vedro. Navješćuje se sunčani dan. Hladnoća
je primjerena. Prve sunčeve zrake kao da milujući živu, više je priv-lače k donjoj desetici, te ona iako bi htjela, ne može se popeti gore k ništici.
Hladno je, hladno no ipak makar zimski, prikladni je dan za 'terenski rad 'kretanjem šumom, a snijeg je upravo pravi pomoćnik u našem zadatku pronalaženja informacija o stanju divljači i kvaliteti konkret-nih šumskih površina i drvnih zaliha za planiranje proljetnih radova.
Do podneva je nekoliko sati i pravo vrijeme za pok-ret i izvršenje zadatka.
Noćište u lugarnici, toploj brvnari, nakon ispijene upravo zavrele crne kave 'divke' , kao da oklijeva otvoriti vrata svoje topline .., a sad evo nas u pokretu .
Snijeg pod nogama škripi, pucketa, suho se prosipa padajući s grana smreka i jela, koje su ga jučer na krošnjama privre-meno udomile. Smreke s jelama bi činile zatvoreni pokrov da ga ne prekidaju u ravnopravnom zajedništvu prisutne bukve, bez lišća go-lih, do neba providnih krošanja.
Potpuna je mirina, okrunjena bjelinom, tek kad po-negdje poneka grana otpusti teško držeći teret bjeline, te ova raspr-
šena otpada,a oslobođena uspravljujuća grana potakne susjedu da ova učini isto,priviđa se nestašna igra nevidljivih š u m s k i h v i l a,
koje u igri ' skrivača ' svojim dugim velom, ili možda prozirnim krilom, prelijećući čarobnim prostorom ne mogaše sakriti svoje nestašluke .
Prosipajuiće se sniježno iverje, kao da navješćuje da u ovoj šumskoj osami nismo sami, a snijeg na kapama i leđima samo potvrđuje prisutnost nevidljivih 'vragoljanki', te čini mirinu životnom, ne-zlobnom, kao grudanje prvim snijegog djevojčica i dječaka po ulici,u parku, pred školom, tek ovdje nema glasnog ni smijeha, ni cike, ni vriske . Tišina je.
Kretanje je udobno, no brzo postaje zamorno, jer nema prtine, ni ometenih, očišćenih nogostupa ni staze, te svaka noga upada u djevičansku bjelinu još od nikakovog agresora obeščašćenu. Govori se malo, jer je razgovor neprikladan u 'guščem poretku' „genzemaršu“, kad se samo svako toliko izmjenjuje 'čelnik-predvonik'.
Prolazi vrijeme, zapažanja se povremeno bilježe, više u sjećanju, a manje na papiru, jer je za pisanje hladnim 'drvenim' prstima to neptrikladno. Bliži se podne, te ćemo upravo pod ovom najširom jelom predahnuti i upamćeno zapisati.
Toni je već usputno nakupio suhih smrekovih grančica, a Tomo upravo donosi naramak bukovih suharaka, te u tiličas, evo nam male 'svete' - život osvježavajuće v a t r i c e.
Iz džepova i torbi vadi se suhi zalogaj. Zalogaj slatki kakav ne nudi niti jedan , prve klase, restoran.
A vatrica dogorijeva , te još samo ostatke žara zasuti snijegam i –pokret u povrat novom rutom, dubljim snijegom, a za zamorene večim naporom.
Sunce se skriva. Navlače se niski oblaci ili je to magla no hladnoča se čini sve veća, a smirivanje zračnih valova i oči-to mračenje naviješta skoro padanje pravoga snijega, vjerojatno debelih pahulja, koje će prekriti tragove 'agresora', te će ranjena bjelina biti ponovno zacijeljena ...- ničega nije bilo.. - Priroda divno zacjeljuje, oprašta i zaboravlja sva čovjekova zlostavljanja !
A mi počinjemo svi snariti toplu našu brvnaru.
Umorne noge ne premeću se više brzo, a svaki se zavoj čini kilomet-rima dalek. Ne govori nitko ništa. Lica su sleđena, a kretanje po inerciji tegobno i donekle turobno. Ljepotu ni čari okoliša nitko više ne primjećuje!
No evo nas konačno pd krovom, na cilju, pod pravim krovom, gdje će naskoro biti toplo, blagoslivajući ljetni mar pripremanja obilne količine goriva 'za zimu'.
Sad će se ovdje razvezati jezici uz vrelu 'divku' i pre-ostali zalogaj, te možda krumpir pečen u pepelu, pa osvježavati sve ono što i kako je bilo danas, a i negda, negdje drugdje – pa bilo ili ne bilo – rado se sluša i sa zanimanjem komentira i dopunjuje, uz sporu
žurbu prostiranja po slami ili po brdu suhoga listinca, pokrivač pred
umorni, slatki, blagotvorni san u ovoj z i m s k o j šumskoj i d i l i !
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Post je objavljen 02.01.2012. u 15:19 sati.