Dionizije nad Dinaridima

ponedjeljak, 31.12.2007.

Hijene

I opet da se nasmijem sam sebi. Prije nego što sam satiru rekao da ga volim izjavio sam da se hijene smiju sami sebi. I danas smo se opet nasmijali sami sebi.
Ja i Perzefona nakon što smo kupili kartu za Gospić ipak smo odlučili tamo ne otić. Jer je preskupo. A za svoju neodlučnost platili smo 40 kn. I za Panovu. Koji ponekad ne zna da li da bude sa Ehom ili s prijateljima. Koja paradigma? Gospić. A i mi čeznemo za bijegom. U depresiju. Preko Dinarida. Koji mi opet nisu bili suđeni opet na prijelaz. Koja sudbina! Baš mi je teško pala.
Inače super mi je da mi se istovremeno sviđaju dvije osobe istog imena, a različitog spola. Ako koju poševin mogu stenjat ime druge bez bada, a da ona ili on ne skuži. Jebeno!
Tako smo se ipak odlučili slavit Novu u Zagrebu. S kuhanim vinom, pelinom i prijateljima. Bar nekim. Doći će sigurno Perzefona, Had, Psiha i Artemida, a za ostale tko zna.
Hermes je na Olimpu. Pan sa svojom nimfom brije uvijek negdje tamo. Nastojeći bit izvan Olimpa. A ja i Perzefona se opet smijemo sami sebi, zajedno sa prijateljima, našim bogovima, jer tko zna kad ćemo opet
Ha ha!

- 17:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 30.12.2007.

Opet u ribe

I današnji dan nije bio loš. Jedino loše jest to što sam saznao da ispit imam tek na kraju mjeseca, a ne ubrzo. Ali zato sam jučer cuclao tofife. A danas kad sam shvatio da sam izgubio naočale prošetao sam do Pitije i našao ih kod Demetre. No to nije jedino što sam našao. Od jednog super Magyara sam dobio jaknu na poklon. Plavu. I to me je oraspoložilo. i to ne malo. Nije loš taj Gulaš zvan Bikova krv i Orfej iz sela blizu Budimpešte. Totalno su cool. Uz to popio sam kod njih kadulje s medom da mi zasladi nepce i najeo se još u mezi.
A Nova Godina. Pogodite gdje ću je slavit. U Karlobagu. Ili u Lici. I to opet preko Dinarida. I opet HŽ me čeka. Očito mi je prelaženje tih planina suđeno. O sudbo! Prokleta bila!! A i slavljena.
I bit ću u dobrom društvu. Sa Perzefonom i Panom. Ni manje ni više. Kao i prije tri godine. No ovaj put umjesto crne Lidije biti će Eho što Pana voli. Mogli bi se opet tamo i kupat. I čitat izjave od prije tri godine. Očekivanja prevelika nemam. Glavno da sam u krugu bogova i ljudi koje volim. Da ribarimo. U ribarici.
Što želim od nove godine već sam rekao. Kraj faksa i vezu. Jer se veze više ne bojim.
Sam. Pomirio sam se da ću biti sam. Sam sam se rodio i sam ću i umrijeti. Jer i pas kad umire povuće se u svoju kućicu. Tako ću se ja za ovu Novu godinu opet povuć preko Dinarida. Otuđenih, no manje poznatih. Ali sličnih.
Do sljedećega viđenja i Sretnu vam Novu želi vaš Dionizije

- 23:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zaaagrreb! Zaaagrreb!

Vidim da sam vam drag. Pogotovo Demetri!
Evo mene opet u Zagrebu. Olimpe!
Hy gea više nije tolko hay. A Vulkan se pretvorio u Saturna. Svoju djecu nije požderao, ali sebe je. Cvijetko je jadan po običaju, a Gea je dosadna po običaju. Heri sam zato za Božić dao poljubac vlažan. Pun ljubavi i Herpesa. Da to se dogodi kad se previše baviš ljudima, a premalo sobom. Bumbar i trantinčica su super po običaju. Djeca ko djeca.
Inače osoblje u vlaku iznenada je postalo uljudno i ljubazno dok me vodilo preko Stiksa što se zove Balkan brdo ili jednostavno Dinaridi. Sendvići su im jestivi. Jer su Montana. Čak nemaju svi ni brđanski naglasak. Neki imaju i onaj dosadni što se splitskim zove. Jadna ti je naša železnica. Železno. I Srednja Europa. Nikad taj Biedermayer neću prežalit.
Zato postoji Marc Chagal čiji vitraj u Reimsu neću nikad zaboravit. I izložba o El Shattu. Tamo je Hay Gea bila dok je bila mala. A Galerija Nova tek.
Jučer je Aime zabrijala sa Bikovim okom. Nadam se da je našla u njemu svog Jaguara. A ja sam Demetri za rođendan donio pasje kolačiće. Ma pravi sam macan. No mala djevojčica zvana Hestija nije donijela šibice. Sa fosforom. Zato je Silen imao joint.
Ako možeš osvojit Hrvaticu možeš osvojit bilo koju Europljanku. I onda ćeš ući u EU. To je moja poruka Turcima. Sapfo je bila super sinoć. Kao i inače. A Orfej se pretvorio u Pitiju. A i ja kad sam pijan. Jer tad volim bacat čari.
Inače moram priznat da mi je Helije i dalje sladak. Možda se oblači kao kiseli krastavac, ali je meni i dalje slatki kukumar. Jedino šta svoje djetinje mistike nije vrijedan. Jer je straight dosadan. Nije mi dovoljno queer.
A Klio. Super mi je, ali sad me nije zaslužila. Treba mi još vremena. A i moram priznat da me zanima igra s Apolonima. Što ne znači da sam od Afrodita odustao. Lezbija iz krivog puta mi je mijau. A tamnoputi biksić je taman po mom ukusu. Iako mi se prestraight oblači.
Idem sad jest u menzu. I za kraj malo Goye za kraj koji me je čekao na kraju mog puta po Hispaniji. Satur još nije i neće pojest djecu svoju, ali sebe zato jede svaki dan pomalo dok ne progleda. Snijeg je vani. Idem se grudati s hranom, svijetom i ispitima
Iskreni Dioniz

- 13:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 25.12.2007.

Epilog

I da. Uvijek je tu i. Film je bio super. Baš što sam treba. Lik je opet genijalan. Kao ja. A zna bit i debil. No s razlogom.
I na kraju kaže da ćemo ovo jednog dana shvatit. Što ako shvaćamo sad. E, ljudi moji taj dan je došao. Jednog dana vam možda ispričam priču o ženi zvana nesreća, ali sam skužio da je ne zaslužujete. Bar ne uživo. Dobit ćete je u blog obliku. Kad se naspavam. I u pauzi od moje obitelji. Dok se doma igram psihologa sa wheather girl, a frustracije iskaljujem na Cvijetku, Heri i njegovoj djeci. Život je prekrasan i uvijek ću ga gledat kao blago. Moje blago. Svako želi čuvat dio svog blaga za sebe i podjelit ga ponekad sa nekim. Bila to balancana, melancana ili dinja. Sve ovisi s koje strane zdjelu gledaš.
Nikad mi neće bit jasni ljudi koji su prerealni. Kao da s tom realnošću sebe nastoje ubit. Koji si kurac tim dobija? Pojača svoje slabosti. Ili smanjio. Postao svjestan njih i sebe ograničio.
E pa ovaj put mi se opet razbijaju krugovi. Vlastiti. Ili od Eola.
Stvar kod koje se grizem zbog Narcisa i žalim što nisam od kamena jest što me podsjeća na ženu zvanu nesreću. Ne po karakteru, ne po ponašanju, nego po mom odnosu s njim. Vječno dominantno - manipulativno. Ti meni ja tebi.
Možda i jest moja sudba. Ah, moja sudbo!!! namcor
Da budem sam. Da se pravim slijep. Da rigam od ljubavi. Da serem. I radim kaos oko sebe. Ali sam odabrao raditi ljepotu. I ako to neki ne znaju cijenit.
Neka mi popuše kurac!!!
Pocuclaju balancanu. Ili mrkvicu.
Da, da. Nikad ga nisam mjerio. Mogu pozvat Narcisa da dođe da ga izmjeri. Ili Helija, knjižnjičarku. A tek Lezbiju.
Manično sam depresivan. Ako to neki hoće. Neka izvole.
Zato znam super upad.
Hej! burninmad
Manično sam depresivam. Imam dijagnozu.
Hočeš da ti od života napravim pakao ili ti od mog raj.
Olimp ili Had zar je važno. Svi upadamo u nekakva stanja. Prirodno je.
Iden sutra kod psihijatra. Da mi da malo litija. A sa dijagnozom mogu se hvalit pred ženskom populacijom. Onom liberalnijom. Bar ću bit popularan pred darkericama. Ili ljudima koji još slušaju grunge. bang
Oces jebat ovog biksića! Ima dijagnozu. Ajde smiluj se. Nadan se da je imaš i ti. naughty
O svojoj ženi zvana nesreća pišem vam drugi put. Jedino sto sam shvatio da sam premu njemu se ponašao kao ona prema meni. Nakon Božića, možda i Nove. Do tad moram s Perzefonom ic u soping. Po balancane, kukumare, i svo to voće i čajeve na tržnici. Ali ne bilo kakvoj tržnici.
I like pleasure spiked with pane and music is my aeroplane.
Čovječe vratio sam se čak u moju pred em ti vi fazu. Konačno je bio red da i libido ovog čovjeka ponovo proradi. Nostroma. Mazohiste. Dosad možda. A u budućnosti ćemo vidit. Vrlo vjerovatno. A možda i ne mora.
Jedino što on trenutno zna da je jedno prekrasno biće. Koje ljubavi nikad nije bilo dosta. Oduvijek sam znao da sam drag. I pametan. Ali sam bio svjestan i svoje gluposti. I njom sam se ponosio. I to na kvardrat. Pa od sad se više nje ni neću sramit. Kao da sam je se sramio. Da mi bude ponos. Na diku.
Jedino šta me jebe jest to što moram biti lukav. Bar neko vrijeme. Zato služi ovaj blog. A buntovnik bez razloga. Uvijek postoji razlog. Ovisi kolko si naporan da ga moras nac. I objavljivat drugima. Nekad nije ni važan. Jer koga jebe briga. party smokin pjeva
Znam da sam uvijek bio subverzija tip. Bio i ostao.
Vaš Dionizije ili mladić zvan Bahko.

- 01:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.12.2007.

Nesreća

Svaki put kad iden doma prolazin kroz prostorno vremensku rupu. Crvotočinu. Kad sam imao 16est. E pa ja sam imao 19est kad sam napustio rodni kraj. I to se zvala nesreća. Nesreća jer jedva san čeka napustit ta jebena Kaštela. Buntovan. I nezadovoljan životom. Svaki put kad se vratim od kuće dobijem ponovno želju za životom. Želju za nečim novim. Pustolovnim.
A o ženi zvana Nesreća drugi put. Pitajte me o njioj na čaju, kavi ili bakanaliji. Idem gledat American Beuty dok cimera nema. Za to imam cijelo veče. I boravak u Kaštelima.
A i koji kurac ima svrhe više kopat po vlastitoj prošlosti. Tu je da me čini sigurnim, a ne nesigurnim, napornim i dosadnim. Ostat će mi uvijek u srcu kolko god djece već rodila u Ljubljani. Nadam se da ću strah od veze uskoro prebrodit.
Mogwai upravo svira. Kao i što je svirao ljeto prije svih ovih sranja.
Čajni pozdrav

- 21:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Obitelj

Ne moš s njim. Bolje ti je bez njih. A još gore s njima. U svakom slučaju i te kako te odredi. Svaka obitelj ima svoju tragiku što je nosi. Nekima je alkohol, drugima je droga, trećoj zlostavljanje itd.
Rodno mjesto. Zavičaj. Odrede ti možda temperament i neke navike. Mentalit. Ali ti je bolje ne visit previše tamo. Život je prekratak za provest ga na jednom mjestu. Obiteljski čovjek nisam nikad bio, niti ću biti. Možda jednog dana. Kad se odlučim skrasit. Trenutno još nisam ni spreman vezu da je podnesem. Jedva učin.
I te moje žalopojke. Teška je egzistencija jednog Dalmatinca. Triba se dignit sa stolice. Ae ae
I prestat pisat blog
Bacit se na knjigu
I svoje frustracije iskalit na familiji
Cvijetku npr
No nije on vrijedan toga.
Nekad je samo super jest. I jest.
Jedva čekan šta ima u menzi.
Koja super baklava?
A čini mi se da će bit samo loša riba
Zato ću skoknit do dućana i složit sebi još koji
Ponoćni zalogajčić

- 18:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Christmas time in hell

Zakasnija na vlak. Opet. I. Iden sutra rano ujutro doma. Bar nece nikog bit u vlaku. Sam. To mi i treba. Bar neko vrime.
Nakon ovog san plaka na snijegu. Kako originalno. Kao i prije 5 godina. Jedino su mi nedostajali anđeli u snijegu. Postajen pravi američki psiho.
Iden sebi kupit nešto u dućan. Možda mi utaži glad, ali ljubav ne. Bar ću dobit malo masti. Ako uopće radi dućan.
Snimit ću film o ovm jednog dana. Jer je priča totalno filmska. Fuking omol jebeni. Na hrvatski, patetični način. Jedino se nadan da neće bit dosadnog akademskog govora. Bljak!
Zvučin ka stari. Još mi samo to i treba. Iden se ubiajt u manijakalnoj depresiji, hrani, filmovima i knjigama. Jebeš skripte.
Ponekad mislin da je jedina razlika između žene zvana nesreća i Narcisa to šta je ona bila ironična kolko on nije. Ona je bar uspila dokazat da san lud pred mason ljudi. A ja nju ispizdija do temelja. Neke stvari nisu vrijedne sjećanja. Iden vani i u sobi večeras slavit moju "Sudbinu". I ta brija kod Grka. Bar ću super proć kod čitateljica Glorie. Onih liberalnih. Ako postoje. Kod polupismenih sigurno. Iden se opet utapat u radu i hedonizmu. A za one koji su očekivali krisms spešl
It´s a season to be jolly!!!!
Fa la la la laa la la la la
Lijeni i cinični Dioniz
bang burninmad headbang nut njami laze cry cool rofl kiss eek party sretan

- 16:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Bajka

Sinoć sam inače kad sam se vratio s večere koja je bila prejebena pogledao Fleshdance. Artemida je u pravu. Film je debilan. Bajka. Nekad ti je potrebna. I cura mi je prezgodna. She´s a maniac. Ha ha
Kao ja. Super pleše. Dobra izjava mi je bila da ako odustaneš od snova, odustaješ i od života. Neki ideali umiru, čak i neki snovi. Ali koje uvijek briše sve ispred je uvijek tu. Od nekih ideala je super odustat. Praktično je. Pragmatično. No kad postane nepoticajno nije zdravo. Bolje se onda od ljudi udaljit neko vrijeme.
Narcis. Može me k vragu pozdravljat. Ako ne mogu to podnit za kurac san onda. Mozda jednog dana s njim popričam, ali jednog dana. 10 godina nakon.
Helije. Super mi je. No bolje mi je da se jedno vrijeme držim dalje od njega.
Klio. Bolje zasad ne. Presuper mi je da je sjeben. Cura ne zaslužuje ovakvog veseljaka. Bolje da nađe nekog normalnijeg. Dosadnijeg. A ne sjebanog biksića.
Crna lezbija iz krivog puta. Ionako brije na onu ekipu iz krivog puta.
A za ostalo tko zna. Prvo Nova godina pa global i onaj dosadni ispit koji mi nije suđen. Koja patetika. Još mi samo fali da žile režen. Ili bidermajer Johan da me gleda prijekorno preko mojih quer izjava.
Odo ja pit čaj i vozit se HŽom. Taj dinaridski mentalitet mi nedostaje. Svaki put me nasmije sa svojom suptilnom grubošću i neotesanošću. Možda su hostese postale zgodne. A ne daj Olimp ljubazne
Tzus ili kako god vam drago bilo...
:)

- 14:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Odijum

Što mrzim kod ljudi?
Kad su glupi, dosadni, pretenciozno ozbiljni ili smireni. Gotovo psihotično. Znanstveni. Naporni. A ponajviše pretjerano iskreni. I to u nepotrebnom trenutku. Na pogrešnom mjestu.
Odijum sam dosad jedino uspio razvit prema tri stvari. Alkoholu. Vezi. Fakuletu i studenstskom domu zvanom Sava. Gdje leži hrpa govana što se zovu seljačine s planeta Brrrdo. No kolko god su glupi ti ljudi samo su mi jadni. Ne moru ih mrzit. Nisam zato stvoren.
Hy Gea me naučila da ne mrzim i nisam zato sposoban. Neke ljudi ne mogu volit, neki me živciraju, neke ne podnosim trenutno, ali većinu ljudi koje znam, koji su mi u okružju volim.
Ludi Biksic

- 11:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Oda depresiji

I kad sam gracija u meni leži Hestia. Svako je se srami. Svako je izražava na različite načine. Neki izravno konfliktom. Neki odjebom. Neki hladnim ramenom. A neki humorom.
Kako mi se ne da ic doma. S jedne strane ti dosadnjakoci mi nedostaju. A s druge strane mi idu na kurac. Čemu san ih zaslužija. Nisu vrijedni tolko pažnje.
Sigur ros me večeras tješi. Dok opet tražim svoje snove. Završit faks ili bar položit sve ispite u Novoj 2008. Nac nekog konačno?
Zašto ljudi imaju potrebu argumentiranja. Nikad mi to nije bilo jasno. Kao da je važno da u svakom trenutku moraš dokazat svoju pamet. Pusto će te razum i osjećaji spasit. Jebeš i ovaj blog. Tko ga čita mora da nema pametnijeg posla.
Sad bi pjeva, plesa, a ponajviše spava i spava vječni san što se smrt jebena zove...
Zato je tu Sigur ros koji me svojom melankoličnošću uvijek smiri
Što ja ne želim od Perzefone? Da mi ne iznosi intimu pred masom ljudi. Bili bogovi ili ne. Ne treba svakom u svakom trenutku znanstveno objašnjenje za svaku jebenu glupost u životu. Nekad je bolje neke stvari i ne znat. Pravit se glup. Lud. Svakakv. Samo ne jebeno dosadan.
Iden leć jer san dopizdija sebi i drugima.
Čekaju me doma pustolovine obitelji koja je po Vulkanu porijeklom iz Rima. Zato smo svi tako i ludi. Ha ha
Pijano

- 01:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.12.2007.

Četvrta gracija

S obzirom da je s tim sve počelo ne bi bilo loše da opet s tim i zaključim. Opet. Modrozelen. Out Hud nije tolko ni loš. Baš me rasplesa. Kao na Olimpu prije 2 mjeseca dok smo se kupali goli. Ja kao pravi Dioniz i sirena. Premda bi me neki vidjeli kao Hermafroditu. No ovaj mladi bog se još ne da u svojem raju virtualne biseksualnosti. Večeras pijem, jedem i plešem. A za seks i vezu. Prepustimo je za Novu. Bit će to krasni fin de studiranje. Jedva čekam večerašnju soirée i Demetrin rodjendan. Čaj mi se grije. I moram priznat sviđa mi se ovaj rooibos sa šljivom i cimetom. Moćan mi je.
Ne možeš u životu ništa planirat, ali možeš se odlučit. Do sad sam se previše odlučivao, a ostatak života prepuštao. Nekad je super opet bit neozbiljan. A oni kojima se sviđa ovaj blog neka mi u komentarima ostave mail. Samo da nisu srednjoškolske provenijencije.
Čin čin i din don

- 14:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 22.12.2007.

Gubljenje vremena

Da. Bio sam danas na četri izložbe i sve su bile genijalne. Ne sve. Samo jedna je bila genijalna. Ostale su bile OK. Neke čak i dosadne. Što se tiče filmova otkad nisam bio ni na jednom. Moram priznat da mi nedostaju. Kao i prijatelji. Oni isti s Olimpa.
Mislim da ću ić večeras na film i ili ako se opijen na koji party. Ako ne sutra možda budem s Perzefonom iša na Hrelić. Tražit sebi jaketu. A kad dođen doma uzet ću sebi Najljepše priče klasične starine jer svima nekad treba povratak u djetinstvo. Ono sigurno djetinstvo. Bez skandala i svađa. Toplo i prekrasno. Da li ću se stić prošetat obalom ovisit će o vremenu. S Amazonkom nadam se da ću stić prošetat, kao i s čovjekom zvanim Funk Guru.
Idem sad uredit sebi sobu. Napravio sam jebenu izložbu plakata na zidovima. I moram priznat da ne izgleda loše. Od još koje sličice na zidu glava ne boli. Bolje to nego rupa u prostoru. Sigur ros mi je prejeben.
Tja!

- 17:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Melankolija

Sve nas nekad obuzme. Danas opet mi ispita nije bilo. Koji debili. Ni obavijesti jebene na faksu. I moje učenje je otišlo u kurac. Inače rekoše mi da sam realan. A ja mislim da sam ponekad previše skeptičan. Nekidam sam bio paranoidan, a sad sam melankoličan. Ne znam što mi je. Blagdani dosadni ili zima.
Seks moram priznat da je precijenjen. Ali odnosi nikad nece biti. Bar to trenutno mislim. Seksualnost svoju uvijek sam slavio i slavit ću. Nikad je nisam ni pretjerano naglašavao, ali kao ljudsko biće i ovaj Dionizije je i te kako seksualan.
Dopizdilo mi! Svima dopizdi. Premda veza nije rješenje svih problema nego i uzrok novih ponekad nam treba. S bilo kim. Trenutno me muškarci privlače više od žena. Što li će da bude vidit ćemo u Novoj 2008.
Što od svojih prijatelja želim? Želim da mi dadu podršku. Konstruktivnu, a ne destruktivnu. A ujedno želim i kritiku. Poticajnu i konstruktivnu.
Od familije? Da me prestanu više gnjavit sa ispitima, pogotovo dosadni Vulkan. Njega bi išiba. Iako mi je drag, ali mi ga se fakat ne odgaja. Baka mi je super, a Gea mi je previše naporna. Od Cvijetka san već odusta u osnovnoj. Sramotno je to za reć, ali je tako. Ima zato super djecu. Hera mi nikad nije bila draga. No za mržnju nisam stvoren. Tko joj je kriv šta je frustrirana supruga. Glupa katolkinja bila i ostala.
Pane! Žao mi je za ono nekidan. Ponekad sam previše paranoidan. Pomračena uma prije. Tebe ne mogu odjebat. Previše si mi drag. Mayu isto ne mogu odjebat, ali se moram udaljit od nje. Super mi je, ali s njom visit nije mi poticajno već obrnuto. Trenutno bi rekao da mi ne bi dala da se razvijem. Bila mi je genijalna nekidan sa svojom apoteozom Zla i masiranjem mojih erogenih zona. A i taj aquarius mi je prejadan posta. Nije nikad ni nešto bio. Draža su mi standardna mjesta izlaska. Močvara, Sc pa čak i kset koji mi je posta predebilan.
Narcisa. Najradije bih da nikad ne vidim. Drag mi je. Ali nije moj tip osobe s njim da ikad visim. Nikad nije ni bio. S njim sam jedan ideal izgubio. Ne želim ostat dobar sa svakom osobom u koju sam bio zaljubljen. Postao sam više pragamatičan, ali realan ću uvijek biti. Hermes je možda i bio u pravu.
Helije. Super mi je. Ali da je i gay sumljam da bi išlo. Jer njega otvorit. Za to treba vremena. Izjavit mu zaljubljenost ?! Samo bi ga zbunilo i nasmijalo. Nema svrhe.
Jabuka Grožđe ostat će mi uvijek u srcu. Kao jedina platonska ljubav. I na tom mi je i drago da je ostalo. Super mi je i kad se čujem s njom svako pola godine.
Ostatak. Svi ste mi dragi. U kojem god odnosu bili.
Voli vas i obožava vaš Divo, Dionizije, Bahko ili čovjek sa tisuću imena. Revolucionar u duši, a spori i ponekad bijesni evolucionar u ponašanju.
Adieu! Adieu!

- 16:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 21.12.2007.

Cinik

Današnji dan. Počeo super. Zatim razočarenje. Pa malo sarkazma. Onda opet bad. I onda pročitam ovaj blog. Zajeb. Ništa drugo ne mogu reč osim tog. Bad, ali ultimativni. I zbog pižđenja na blogu. I prijatelja. Pretjerujem. Ponekad. Pogotovo dan pred ispit. Posta san totalna pička. Od zajebanog lika na putu do sjebanog i onda opet nazad. Dosta. Jos mi samo treba nešto sa srednjoškolcima. Da dobijem optužbu za pedofiliju. U katoličkoj smrdljivoj Horvatskoj. Iden gledat malo televiziju jer jedva čekam vijesti.
Spoznat da si homoseksualan trenutno nije gay. Nekad je samo sjebano. A još više je zajebano šta se o tom ne može pričat. Zajebano je bit lukav. Ne da mi. A moran.
Sam mi se ne da bit. Ne tolko što sam sam nego što se tako ponekad osjećam. A jebeš i te osjećaje. Zato postoji rad, izložbe, pijanke, čajanke, izlasci. Najgore šta možeš ponekad jest očajavat doma pred kompom. Zajeb

- 21:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.12.2007.

Hladno rame

Počeo sam se pitat kolko su neke osobe vrijedne pižđenja i ljubavi. Neke uopće nisu. Evo da vam kazem koje. Pan, Narcis i Maja. Da odlučio sam ih odjebat. Možda ne zauvijek, ali bar na 2 do 4 mjeseca. Ovisi tko kako zaslužuje. Nekad nije loše napravit ni to. dapače. Super je. Hladno rame. ha ha!
Neki bi prije rekli vruće. Što se tiče Pana i Narcisa neka Pan zabije Narcisu svoju frulu u dupe. Zajedno mozda konacno svrše. Moja podbjeda možda je Trijumf Bahka ili Pirova pobjeda. To još ne znam. O tom će vrijeme odlučit. Spreman sam na nove prijatelje. Nekih starih mi je dosta. Možda mi ostanu znanci, ali svega ovog nisu vrijedni.
Što se tiče Zle Maye moram priznat da mi je super i kad je zla, ali ja više ne mogu s njima ovako. Bilo bi mi najlakše da ih ne vidim. Da ne postoje. Da sam slijep. Ali jebemu mater! Nisam!!!
Ovaj dečko mora da oladi, a i da olade drugi oko njega.
Inače dobio sam tajnog obožavatelja na blogu. Kojem do mojeg lošeg pravopisa nije stalo. Shvaćam da se moram rekroatizirati sa svog antikefalnog antihorvatstva, ali mi se još ne da. Čekam da mi ovaj ispit prođe. A i Božić.
Pozdrav svim ljudima koje sam volio i volit ću. Bili debili ili nemali bloga.
Do subote. Ako ne odolim
Dionizije

- 11:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 19.12.2007.

Gol

Da. Totalno sam se ogolio. I skužio sam da mi je to super. Evo opet pijem kamilicu prije spavanja u svojoj piđami i kao prava plavuša cekam.
Kad ce taj petak. Da opet u shoping idem ja. Jer želim konacno neciji metak. Inače dobio sam danas super dozu svoje obitelji. Mislim da bi po njima trebali nazvati neku novu drogu. Kaštelani na drogi s dijamantima! I svinjama!!
Da. Ares je danas postao kepec jer mu se krevet smanjio za 20 centimetara. Poklapa se sa veličinom nečeg. Patliđana ili balancane. Istriani bi rekli melancane.Uz svu tu golotinju drago mi je da sam opet ponekad tu. U svijetu živih. Dok hodam ulicama Zagreba i spavam....
A za kraj stavit ću vam malo mrtve prirode

- 23:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kamilica

Inače. Ponekad nam se draže seksualno definirat. Bar ponekad. Trenutno se osjećam gay. No i dalje mi se svidaju cure. Ali 20e su mi prerano razdoblje za seksualno definiranje. Zene su mi i dalje draze. Mekse. S druge strane nije mi los ni topli muski zagrljaj. Moram priznati da mi se sviđaju tamnije žene i likovi, a kao osobe frikovi. Prošli je bio najveći. Druga je bila najluđa. I najača. Žena zvana nesreća u parku iza zidića. Sa tri litre vina. Nakon nje stvarno stvari nisu iste.
Moram priznat da mi se u zadnje vrijeme od Helija počeo želudac nadimati.
Priznajete. Sviđa vam se moja probavna erotika. Danas sam otišao u pekaru i već kad ga ne mogu pojesti njega i Narcisa naručio sam sebi hrenovku u tijestu i veliku picu. Iako bi mi bivša rekla da mi nije trebala ta hrenovka. E pa danas mi treba i jedno i drugo. Sa raznim preljevom. Kečap mi nikad nije bio dovoljan. Super mi je senf. A tek tartar. Čokolada. Mijau!!!
Inače osjećama se opet kao najteža pubertetlija. Rođen ponovo. Iz pepela. Ibis redibis. Spreman na nove pobjede. Možda budu i Pirove. A da ne zaboravimo tu su i jebeni ispiti, uz pokoji party. Među socijala šik pločicama studentskog doma rodio se opet jedan idiot, genije ili za neke peder. A za neke queer, ali zato straight
nikad vise.
Koliko ću bit biseksualan. To ovisi o meni, drugim ljudima i kud me život nosi.
Inače mislim da ću kupit novu vrstu toalet papira jer kad popijen ovu kamilicu do kraja ceka me rektalna ekspresija. Cao Narcise. A Helije nadam se da ces mi se spustit bar do tankog crijeva...

- 22:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.12.2007.

Confusion

Da. Takav je osjećaj u mojoj glavi jutros nakon poluprospavane noći, a i proteklu godinu. Biseksualnost je stvarno prokleto politički korektna i evo mene da uživam u toj neodlučnosti. Jedina mama je što mi se previše ljudi počinje istovremeno sviđat, a svi su straight ili u vezi. Najbolje da ih sve pozovem na orgiju i složimo svi skupa jedan kebab ili rahat lokum. Nije ni čudo što to zovu turkish delay. Mislim da ću skoknit do jebenog globala jer hoću bar dio nečijeg sendvića. Iako izgleda kao malo bolji WC. Od kad sam zadnji put tamo bio. Mislio sam da će bit više ogledala. Bar odgovara mojem socijala šik oblačenju.
Dotad moran proučavat Mitteleuropu!

- 12:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.12.2007.

Sv(i)jesnost

To je jebena riječ koju sam tražio protekla tri mjeseca. I konačno je jučer dobijem. I to od koga drugog nego Hermesa. Previše sam zabrijao na svjesnost. Pogotovo nedavno. Od svega ovoga bar sam izvukao neke zaključke. Točnije shvatio sam konačno što želim i u kojem smjeru želim da moj život ide. I moram priznat da ide u dobrom smjeru. Što želim?
Želim završit faks i ić u Francusku. Na malo dulje vremena. Šta ću radit ostatak života, pojma ne znam. Počet ću kao vodić. Trenutno kao biseksualni, koji možda jednog dana postane gay. Dobra glazba u pozadini svira. Sigur ros. Spavanje pod zvijezdama. Nema bolje stvari od toga. Pogotovo kad te nebo pojede i ti se stopiš s njim. Život u Zagrebu nije loša stvar. Dapače, super je. Pogotovo kad imaš ovako genijalne prijatelje kao ja, Olimpe!

- 14:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 12.12.2007.

Esperanza

Jucerašnji dan je bio super pa mi je šteta da ne propustim inspiraciju. Dok me još drži. Inače danas sam kupio nove cipele. Konačno. Bilo je već i vrijeme.
Dok sam bio u Sloveniji teta mi je rekla svoju obitelj ne možeš birat, ali svoju možeš zato stvorit. Jučer dok sam tumarao gradom u nastojanju rano popodne!!! Koji dalmatinac. Da kupim cipele, naletio sam na knjižničarku i išao s njom na picu. ha ha!!!
Nakon toga sreo Helija, iša san leć doma i na ručak s Demetrom. Za kraj dana sam komentirao građane grad Šibenika i njihovu patetiku unutar idiličnog kraja Šibensko - Kninske županije. Inače ostatak Dalmacije mi nije ni puno različitiji. Izgleda idilično, ali je osim ljeta ostatak godine depresija teška. Tad smo svi gledali film, Osmitteleuropljanka je otišla u Beč, a ja sam dobio naranču. Naranču zvana nada. Onu koja nikad ne umire na dnu Pandorine kutije. Koju sam vidio u Granadi i Andaluciji. Zato smo Psiha, Artemida i ja odlučili pomoć Perzefoni u kupnji dara za Hada. Vratio se promiskuitet u moj život. Onaj istinski. Željan pervezarija s emocijama, začinima, šarenilima, itd.
Seks revolucija!!!
Jeee!!!!
Inače ako vas zanima što znači biti sjebani gay samo pogledajte životopis čovjeka zvanog Caravaggio. Nakon šta je poklao pola svojih ljubavnika umro je u nekoj pripizdini. Inače je naslikao i najbolju sliku Narcisa. Onu na blogu. Stoga stavljam još jednu njegovu sliku jer ponekad nije lako biti gay.
Da, moram još samo pitat moju majku što je to sa mnom radila dok je bila trudna. Sudeći po člancima iz jutarnjeg i znanosti koja svaki dan čini čuda
Sjebani bi ne bi seksualan. Biksić

- 20:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.12.2007.

Ludi pero

Sit, sitost je relativan pojam. Jer ljubavi smo uvijek gladni. Trenutno mi je nikad nije dosta premda znam da mi trenutno to najmanje šta mi treba. Što se tiče palačinka nisam ni svjestan bio da se Moćnoj Afroditi sviđa Artemida. Zašto li je onda sinoć izvodila ono s Hadom. Dobio sam zato ideju igranja s hranom i palačinkama, a ni svjestan nisam bio da sam pravi Pierro le fou bio. Svako društvo treba pedera ili bar židova. Da svi smo ponekad osamljeni i nesretni. Tužan zbog familije i svoje tri prošle zaljubljenosti ponekad jesam, ali osamljeno se općenito više ne osjećam. Danas sam čak učio i to uspješno. Gay još nije za mene. Previše mi je za ekstremno desne i ekološki svijesne. Ove godine mi se luduje i uči. Vraćam se u svoj studentski habitus loci, ali i počinjem pomalo i radni habitus jer ova glava uskoro će morat da postane samostalna. Inače dok sam sinoć opet izvodio svoju fantaziju striptizete iz djetinstva i zavodio Klio i Psihu danas mi je palo na pamet da mozda, ali samo možda bi dobar par bili Maya i seksi Srbin. Oboje su visoki i totalno suprotnog karaktera. I da, mogu pričat masu. To je samo ideja ovog jadnog Ludog Pere koji premda misli da je biseksulanost previše politički korektna u njoj uživa kao i učenju. Inače ideja jednog zalogaja više za djecu Darfura i svaku Afričku zemlju, mislim da nije loša i mogla bi se iskoristit za koju antikonzumersku kampanju.
Do sljedećeg filma, čaja, partya ili tuluma
Pierro le fou

- 01:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.12.2007.

Kurac, pička, trokurac

Strela, arow, Ares. Evo mi se cimer žali da ga ne spominjem Olimpu.
Da, da. Rekao sam konačno i Hermesu. I nije ispalo tolko patetično kao s Narcisom, već neki bi rekli slatko. I sad se osjećam masu lakše. Opet. Inače večer je prošla plešući s boom, zmijom i budućom knjižnjičarkom. Mora da mi je to neki fetiš. Na kraju večeri Artemida, Hermes i Perzefona su razgovarali o razlici erotike i pornografije, a ja sam polupasivno sudjelovao. Moćna Afrodita mi se tu večer činila tužnom, a Helije djetinje mističan kao i uvijek. Ostatak ekipe je bio veseo. Uglavnom rasprava o pornografiji je trajala dugo između Hermesa i Artemide. Ja i Perzefona smo išli leć. Da su njih dvije zabrijale sigurno bi nas učinili ljubomornim. Zato smo zaključili da bi mi mogli zabrijat da one budu ljubomorne. He he!!!
I da je konačno i ovaj revolucionar evoluirao pokazao je jutros time što nije otišao na aktivistički sastanak. Da, i ova luda glava mora da uči. Nakon što se naspavala. Super je zato bilo jučer igrat kurac, pička, trokurac sa njih tri i Manjom aux Ostreich. Crni čaj i rooibos nakon sna me izliječio pa sam spreman za bacit se u nove radne pobijede. Nismo izašli u tvornicu sinoć. Čak i Dionizu ponekad treba odmora. Premda moram priznat da mi plesni podij nedostaje.
Bolje on nego sva ova patetika i cinizam, ali prije svega na prvom mjestu uvijek mora bit rad. Prokleta protestantska etika.
Jedva čekam novi izlazak jer ovolko samoironičan nisam bio otkad.
Ostanite mi dobri, lijepi i pametni i nemojte pritom biti ekstra površni.
Salut!
I u kurac!!!

- 14:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 08.12.2007.

I revolucionari moraju da evoluiraju

Kao i nakon svakog kraha opet se osjećam isto. Spreman na podizanje spomenika sebi i drugima, srljat u nove radne pobjede i petoljetke. Želim stavit opet ruke u nečiju zemlju. Da, oblučio sam danas reći Hermesu da sam ga volio. Zašto mu to želim reći? Zato, stoga što ne želim više živjeti u Olimpu emocija iz prošlosti. Prošlost je super utočište ponekad, no od nje ne treba živjeti.
Sinoć san gleda Seks, laži i videotrake. Liku je trebalo da preboli svoju vezu devet godina, a meni 5, ali od tad više ništa nije bilo isto kao prije. Svijet je drugačiji kad zaokružiš svoju seksualnost i konačno dobiješ potvrdu u ono što si sumljao. Da si biseksulan. I ponosim se tim. Danas je došao dan kad je ovaj Dioniz odlučio reć Hermesu da ga je volio. Ako kretino kao Narcis je to zaslužio čuti može i Hermes to da čuje. Želim naše prijateljstvo dić na novu razinu. Od jedne svoje platonske ljubavi sam se napola oprostio, a od ove ne želim. Jer je u Zagrebu, jer mi je prijateljica i želim je dugo imati kraj sebe bez napadaja ljubomore. Ne želim se od nje oprostiti. Želim dič odnos na novi nivo iskrenosti jer je to dosad bilo jednosmjerno. Ja joj se žalim na Narcisa, a ona meni o svom dečku ne govori ništa. Nije mi rekla ni da postoji. Apsolutno ništa!!! I to mi je počelo da smeta, a ne želim da me smeta. Želi da me raduje.
Prva ljubav bila je naivna, druga idealna maštarija srednjoškolca ostvarena na faksu, od treće se osjetio ponovo živim i muškim, od četvrte kao sretno dijete, a od pete kao da sam postao još revolucionarniji. No i to revolucionarno došlo je samo od sebe, od mene, ali i od Hermesa. Na faksu sam postao tad kontraproduktivan, ali u društvu mladi revolucionar spreman uvijek i dalje da ruši granice. Bilo to u umjetnosti, povjesti, društvu i seksualnosti. Na prvoj godini faksa imao sam želju rušiti granice roda, spola i seksualnosti i moram priznat da sam to već nekim dijelom i ostvario.
Moj život je opet šaren i pun kolorita i kreće se u smjeru kojim želim da bude. Iskren prema sebi slavim sebe i dobre strane moje familije, koje moram priznat oduvijek će se reflektirat u meni kao i ono što studiram, radim. Vratiti se u fetalni položaj sigurnosti utrobe u kojoj si nekad plutao je super, ali isto tako plutati na plesnom podiju Tvornice ili nekog drugog kluba nije loše. Plutati, lebdjeti i konačno se prepustiti nekom novom. Ali tek kad se odreknem nečeg starog. Kupio sam dvije litre crnog vina i slušam 80e i eto jedva čekam prionut na novu skripu i večerašnju bakanaliju

- 13:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 07.12.2007.

Niki i pobjedi razuma

Sutra Atena ima promociju. Moja Nika! Ful mi je drago zbog nje. Ako postoji žena kojoj se divim onda je to ona i Maya. Za odgajat dijete sama treba Hrabrosti, makar imala i pomoć staraca. Ona je moja Amazonka.
Ovo mi je 19 post. Čovjeće zvučin ka prokleti katolik. Ah bar jednu stvar ja i Bozanic imamo. Oboje volimo i dečke. Ha ha!
Mislim da je moj ukus bar bolji. Ali zato ja ne mislin da ću gorit u paklu. Humor je bolji lijek od Okajanja. Od nekih ljudi mi je zlo. Sjebanih egocentrika! Klonite se njih!!!
Draži su mi zato nesjebani ljudi. Premda bi moj ukus za neke ljude bio egzotičan i morbidan, drag mi je. Možda je kunsthistoričarski površan ponekad, ali dosad je samo dva put pogriješio.
Reći zaljubljen sam, nije lako. Lakše je reći ponekad da sam bio zaljubljen. Da, bio sam zaljubljen u Hermesa. I to je jedino šta me držalo da ne popizdin na drugoj godini dok je Vulkan doma radio sranja po običaju. U međuvremenu postao mi je jedan od najdražih prijatelja koje ne želim izgubit.
Općenito se pitam zašto se ljudi ponekad pale na sjebane likove.
Aaaah, to je tako romantično! On je boem. Njega ljudi ne razume!!!
U mojoj obitelji jedina osobu koju štujem kao boga jest moja baka. Žena je ratnica. Amazonka i Lezbija moja. No, cijeli svoj život ona je darovala za tu prokletu familiju koja je ponekad nije znala cijenit. Da, živjela je život koji ponekad nije htijela. Pa šta. Neki bi rekli.
Ti koji kažu pa šta neka se jebu!!! Ponekad
Podić obitelj, kuća, brinit se za svoju braću i sestre sa 12est kao majka nije bilo lako. A tu sam za to ja koji cvili ovde za nju. Odu sam joj već dao u svom seminaru. Ali misli da ću joj jednog dana dignit spomenika. Jer je živac, jer je faca, jer je cool kad rastura svaku križaljku.
Jer je Nika!!!
Možda nije sa Samotrake, ali je definitvno u mojoj Samotraci bila i uvijek će ostati. A, vi ostali jadnici koji čak i ovo čitate: Probudite se!
Svijete je prelijep i budućnost je presvijetla za pižđenje nad sobom i pogotovo nad kretenima.
Slava Niki i na nebu i na zemlji, a ne daj Dioniza da je Bog uopće i poškropi jer njegove sperme bolje da se čuvate. Zla je, katolička i prokleta.
A da ne čitate moje gluposti, ajte ljudi leć.
Slava Niki jer ni svo znanje svijeta ti neće pomoć, ako si sjeban.

- 01:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 04.12.2007.

Glad

Kažu da ljubav prolazi kroz želudac. E pa meni su već sve moje došle do debelog crijeva. Ah, taj uzbudljivi emocionalni život. Nikad ga neću probavit do kraja. Mislin da ću dobit proliv od njega.
Zato su zdravi začini, jogurt, kamilica ili laksativ. Prosereš se odma. Lakše ti je. Koji užitak!!! Valjda su zato osmislili i WC fresh te ambi pur. Inače ovo mi je 17ti ili 18ti post. Sa tolko godina sam se prvi put u životu osjećao depresivno i staro.
Ta manijakalna depresija. Nikad ne znaš što dobiješ od nje. Nekad proljev, a nekad tvrdu stolicu.
Jedva čekan ić na večeru. Makar bila u menzu. Nove pustolovine ovog Dioniza. Možda imaju koji začin, a možda i nekog novog za probavit.

- 18:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Festina lente!

Požuri polako. Govorili su Rimljani. A Dalmatinci kažu pomalo. Tako idem cijeli život i moram priznat da mi nije loše. Inače da je na Olimpu i dalje vruće moram priznat. Uz učenje povremeno dobijem koji cinični mail. No jučer sam saznao da je pčelica Maya uspijela ubosti i Narcisa. I sad su iskreni jedno prema drugom.
A izgleda da po njenim pričama je i Narcis procvao. Meni je zato i dalje truo i bolje da i tako ostane.
S druge strane svoju paranoju nikako da umirim. Večeras idem u Sax da vidim band od jednog prijatelja s kojim me je Jabuka Grozdje upoznala. Ah ta uzastopna monogamija. Nikad me nije išla. Moram priznat da sam prakticirao dosad linearnu platonsku poligamiju. I ne znam što me uhvatilo ove godine, ali prvi put želim monogamiju, ako ne pravu onda bar uzastopnu. Možda za kojih pola godine jer ovaj Dioniz mora malo da oladi. Uz knjigu, dramu, film, glazbu, tulum i koju bakanaliju.
Dobar dan Ateno i Niko!
Dobro jutro Demetro i Orfeju!
Doviđenja Hade!
Sigurno ne zauvijek, ali do sljedećeg viđenja.

- 14:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.12.2007.

Pandorina kutija

Blesav. Zna bit svako. Pitanje je samo kad pređeš granicu gluposti koja tebi više no odgovara. Prošlost nas proganja i uvijek će nas proganjati. No s njom ćemo živjeti. Dat će nam utjehu i sigurnost, ali i traume, kompleksno i sve ono čega se nećemo htjeti sjećati. Ono čega se nećemo sjećati stavit ćemo u svoju vlastitu Pandorinu kutiju koju želimo zadržati za sebe. Duboko unutra i možda jednog dana podjeliti s nekim ili samo psihologom.
Okrenuti se prema budućnosti nije lako. Treba vremena. Kažu da vrijeme liječi sve rane. Neke rane izliječi, a neke samo zakrpa da zarastu, ali se zato ponekad otvore. I zato osjećaš bol, ljutnju, bijes i sve nepogode što ljubav nosi.
Kad sam se javio Narcisu vidio sam da se neke stvari nisu promjenile. Premda sam u razgovoru izvukao uz hrpu uvreda i neke komplimente ispriku u vidu riječi nisam. Ali sam prihvatio da je takav. I jebiga!!!
Život je takav nikad ne znaš što ćeš dobit. Rođen ti u Kaštelima, Splitu, Zagrebu il Parizu.
Prije mjesec dana sreo sam Jabuku Grozdje. Našla je nekog. I bilo mi je drago. Bilo mi je drago jer je sretna. Premda u tom trenutku možda nisam bio najsretnija osoba, nakon dva sat sna bilo mi je drago da je krenula dalje. U gradnju svog Olimpa. I želim joj svu sreću.
Hermesu za nekoliko dana ili tjedana dolazi loverboy. Želio bih ga upoznati. Zanima me kakav je lik. Kako izgleda. Jer ne želim se udaljiti od njega. Drag mi je. Prijatelj mi je. Cijenim ga. I obožavan. Želim mu svu sreću.
Mojoj priji revolucionarki što na bicikli okolo leti, a druge pušta da samo trčakaraju veselo oko nje. Hremesu

- 12:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Bi ne polaran

Seksualan, aseksualan, skico ili flegma. Ili jedno ili drugo
E pa zašto ne bi bilo i jedno i drugo
Onda i samo onda
Ako i samo ako
Filozof ili umjetnik
Ili samo dosadni
povjesničar umjetnosti
Šta u svoju budućnost nije siguran?

- 01:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.12.2007.

Biseksualan

Queer. Tako se osjećan cijeli život. Dok su u mene prstom upirali u osnovnoj školi jer ne ide na vjeronauk i jer su mu starci rastavljeni. Neke stvari ostavile su biljeg na meni. U srednjoj buntovnik bez razloga i osamljen. U 18oj jedna osoba bacila je ureku na mene da ću vjecno ostat sam. Sad po prvi put, dragi Olimpe mislim da neću ostat. Nakon prve ljubavi dvije godine mi je trebalo da skužim da sam privlačan drugim ljudima. Od 20e svake godine po jedna platonska ljubav, jedna žena i onda se desi Narcis i totalno ga sjebem, a sebe još više. Koji mi kurac više vrijedi samački život, ako se nikad u zivotu nisan osjeća osamljenije. Dok su sve moje ljubavi krenule dalje ja i dalje iman osjećaj da stojim na mjestu u svom radoholizmu.
Sinoć sam gleda Donnie Darka, opet. Film je genijalan. Premda je lik shizofren, pomalo kao i ja fascinira me. Slusaju mi se 80e. Nostalgija, romantika i povratak u djetinstvo. Mjesto gdje se ponekad osjećan jedino sigurno. Sve osobe u koje san bija zaljubljen donijela mi je nesto novo što me promjenilo. Druga i zadnja su me dosta sjebale. Jedina razlika šta san od druge posta punk, a od zadnje juppie. Prva i četvrta bile su visoko emocionalno inteligentne. Od četvrte se volim više grlit i volim zbog nje grozdje. A prva je stvarno bila glupa i neiskrena.
Treća je bila distancirana i ucinila me više muškim. Premda se kaže treća sreća ja za nju ne mogu reć da mi je nesreća. Treća i Četvrta osoba u koje sam bio zaljubljen ostat će uvijek sa mnom. Blizu mene i mislin da su mi najljepše šta mi se tad moglo desit. Konačno se prvi put osjećam normalno. Kao zdrava biseksualna osoba. Spreman na nove podvige. Mozda san sjeban trenutno, ali mi brijanje nakon godinu dana nedostaje.
Hermesu i Jabuci Grozdje

- 13:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 01.12.2007.

Kantu

Zvijezde. I nebo nada mnom. Pribadače boje zvijezda i boje krvi. Nema bolje stvari od spavanja ispod zvijezda očiju širom otvorenih. Na Farskoj. Rakija. Medica i šljivovica. Kontinent i otok. Z mora i s kopna. Vukomerić. Moby i Portishead. To je trenutno svijete sve što mi trenutno pada na pamet. I želim da tako ostane. Bez ikakva smisla. Jer da sve ima smisla ovo ne bi ni pisao, a kamoli sjedio ispred komp. Pogleda u prozor, ali samo prozor. I to ne prozor nego jebeno ogledalo. Sam si. Pa šta. Svi smo ponekad i jebeno nam zna bit super, a zna bit i očajno.
Živio Kőnigsberg. Svakom treba osama. Da se lakše nosi sa sobom, a ponajviše s drugima. Sve je možda i nije relativno. Jedno je sigurno. Ja ću uvijek ostat ja u kojim god se stanjima gubio. Labilan, depresivan, euforičan, ravnodušan, ali vječno nasmijan
njami lud rolleyes burninmad bang laze pjeva smokin fino headbang party tuzan sretan

- 17:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Wireless

Tako se svijete danas osjecam. Nakon sto san spozna da san blago manično depresivan i dobio dnevnu dozu svoje obitelji, otisao sam na dvije izlozbe. Obe su bile OK, ali samo OK. Dizajn i slikarstvo u Gliptoteci zvanoj Hazu ili od Hazu-a. Stoga sam se odlučio pigrat sa plakatima od izložbe Josipa Vaniste i izboo jadnu njegovu crvenu djevojcicu šarenim pribadačama. Čak neke svijetle u mraku. Evo upravo sam ispravio svoje neke pravopisne pogriješke te odlučio ubaciti još neke slikice u svoj Olimp.
Život je igra, ali moj nije. Niti vise zelim da ga tako tretiram. Ponekad se nije loše prepustit melankoliji i raciu. Ovaj čaj, zeleni je genijalan, kao i med od kesten u njemu. A skripta za ispit može isto bit, iako u većini slučajeva nije. Zato možda oden u Tuškanac večeras, a možda i budem učija. Ovisno o mom raspoloženju i snagi volje. Jedno je sigurno. Ovo je prvi Božić da ga provodim sa svojim prijateljima. Daleko od svoje obitelji i sretan sta imam pregenijalne prijatelje. Jebeš kršćanstvo i patrijahat. Ionako mi to nikad nije ležalo
Viking

- 17:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	prosinac, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Ožujak 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (7)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (13)
Siječanj 2008 (28)
Prosinac 2007 (31)
Studeni 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Vrag možda ne pleše u crvenoj haljini, ali je meden i zna biti uboden. Pogotovo ako se igra roštilja sa pekinškom patkom, svinjama i bocama ruma. Jer tek onda vatra, koja u njemu sija i pari, dolazi do zvijezda. Kipila, čučala i sijala makar i do Posejdona, ali će zato biti vječna

Kurčenja i pižđenja jednog bi ne bi neodlučnog i smotanog gaya/bi -a ponekad nezadovoljnog svojim životom dok pluta, plese i pjeva, ali ne razbija glavu na Kinseyevoj skali seksualnosti na putu da nađe svog Apolona ili Veneru u neočekivanoj lakoći postojanja.

Linkovi na koje bacim pogled povremeno

Blog.hr

wikipedia.org

alethea.blog.hr

Hvale bogovima ili popis likova i nekih simbola

Hy Gei - jer je najpozitivnije biće koje me naučilo da ne mrzin
Gei - jer me odgojila, ali mi ide na kurac sa svojom miserafilijom
Perzefoni - jer se ne da
Hadu - jer previše pita zašto
Hermesu - jer je kuhačom i pedalom izmislila pojam aktivističke redovnice
Heliju - jer mi je dao nadu da ima još dobrih ljudi
Panu - jer me izletovanju podučio
Demetri - jer je iskrena
Artemidi - jer je ponekad veći patetik od mene
Euridici - jer je nestala
Aresu - jer mi čisti WC
Pitiji - jer je u zemlji čudesa
Orfeju - jer je bio glup, ali iskren prema sebi
Esperanzi - jer me udomila
Euterpi - jer ima dobru glazbu
Terpsihori - jer super pleše
Depeche Mode, Bjork, Mogwai i Sigur rosu - jer su utjeha
Amonu Tobinu - jer me nabrije
Uraniji - jer se izderala na mene kad je trebalo
Ateni - jer se brine o meni
Niki - jer je u razumu uzor
Posejdonu - jer se ne kurči kao neki iz Hada
Eho - jer je uvijek nasmijana
Satiru - jer je Ok lik, ne pretjerujmo
Faunu - na lijenosti
Moćnoj Afroditi i Tužnoj Afroditi - jer su na blog ukazale
Crvenom Amoru i Ljubičastoj Psihi - jer me više ne proganjaju
Adonisu - jer je zgodan
Zeusu - dominantnom patrijahalnom mušarcu kojim nikad neću bit
Heri, Narcisima i svim jadnicima - jer se nažalost zbog takvih ljudi osjećam bolje
Melpomeni, Pulhram i Eteru - jer postoje da me nasmiju
Hestii - jer ne idealizira
Taliji - jer me napalila
Kaliopi i Polihimniji - jer su me zaposlile
Vulkanu - jer me bar zajebavanju naučio
Apisu - jer mi je jaknu dao
Papru - jer ga nisam izgubio
Soli - jer mi nije puno pomogla
Termosici - čuvaru uspomena
Filozofskom - jer me naučio da gledam i mislim drugim očima
Wikipediji - jer ima dobre članke
gay.hr-u - jer na njemu vise neki ljudi poput mene
Jadranki Damjanov - jer me naučila da aktivno i nenarativno gledam
Tomislavu Gotovcu - jer je na egzibicionizam ukazao
Andreji Kulunčić - jer mi je vratila dostojanstvo
Filmovima:
400 udaraca
Seksu, laži i videovrpcama
Donnie Darku
Shortbusu
M.A.S.H.-u
American Beauty - jer su mi rekli da se ne sekiram i da sebi kažem dosta
Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Rumunjskoj i Francuskoj - jer u njima Dioniz spava
A ponajprije hvala Dionizu jer je sve probleme nadišao i spreman ići dalje u svojim putevima kazne, užitka, rada, a ponajprije hedonizma

Čemu sve ovo, tko sam ja ili dobrodošli u moj privatni prostor

U početku ovaj blog mi je bio eskapizam od svega i bijeg u nadrealno dok mi nije bilo jasno tko sam i što sam, a sad mi služi da vidim što sam bio, što sam postao i kud se krećem, a drugim da se ponekad od svog tog cinizma nasmiju i vide što ima sa mnom. A i nakon sve te zbunjenosti ja sam ja što god bio. Život je ... ma jebeš te jeftine filozofije. Važno je da je ponekad intenzivan i nije dosadan. Bar ne uvijek. A i kad je dosadan da je bar sa stilom i pun života.

Jedino što je u životu važno jest da si sit. Sitost je relativan pojam. A jedino je važno da nisi gladan. Gladan ću vječno bit. Hrane, ljudi, užitka, posla, pažnje i nikad neću prestat bit majstor pozornosti. Vječno dijete, koje svoj dnevnik nikad nije vodilo i kad je dijete prezrelo ili odraslo odlučilo je da blog vodi. U srednjoj sam bio mizantrop i uvijek znao da sam negdje nepoželjan i rađe sam se držao za sebe, ali sam zato dosad naučio da se ne ljutim, već okrenem to u zajebanciju i udaljim se od nekih snobova ili mornara. Ukratko rečeno ponekad sam nemoguć. Vječna flegma koja nastoji ne bit pretjerana, jer u njoj ima živog sangvinika.
Prijatelje sad imam. Svjestan svoje gluposti jesam, jer se boljim od drugih nikad nisam smatrao. U inteligenciju ne vjerujem jer jedino u životu ćeš uspjet ako si uporan. To sam kao mali shvatio. Povodljiv jesam, ali svoje stajalište o nekim stvarima imam. Pretjerana raspravljanja ne volim, naslušao ih se na faksu, ali kad treba znam zauzeti stav.

Idealna ili idealni ne postoji znam da ne postoji, ali nitko se ne voli probudit ujutro s osjećajem, a koji mi je kurac ovo trebalo! Ono što meni nedostaje jest izležavanje s nekim, a ne seks. Nježnost i bliskost. Jedino što znam jest da su ove oči vječno gladne dobrog i zgodnog mesa koje ima soli i papra u glavi. Samo da nije piletina/kukavica. Najvažnije je da je živa i simpatična, a ne Narcis koji sebi broji pločice. Neki bi rekli da sam previše racionalan. Nastojim ne bit naivan. No i dalje ima strasti u meni. Romantika. Što je to? Ono čime se volimo zavaravat. Više bih rekao da sam antiromantičan. Mrzim kad ljudi riječ ljubav koriste kao ultimativno opravdanje za svoje postupke. Previše olako. U ime ljubavi...

Što sam izgubio?
Rekao bi kao i naslov jednog filma "Sjaj u travi". Totalnu naivnost mladosti. Polet, ali samo ponekad. Prije sam ljude idealizirao, ali sad više ne. Od sebe radit budalu zbog drugog mi se više ne da, ali i dalje mi je s nekim radit budalu od sebe baš super. Nekoć sam skakao preko rijeke Mirne da impresioniram druge, a sad kad sam to postigao nikad mi nije dosta. No kad radim budalu od sebe zbog nekog drugog postalo mi je očajno. Dan nakon sebi se nasmijem. Starost ili iskustvo možda čini svoje. Jedno je sigurno, a to je da se ne želim više nikad zaljubit iz sažaljenja. Previše puta sam to iskusio.

Vječni plesač od malena bio i ostao. Ali ovaj plesač ne voli da uvijek pleše kako netko svira. Već da se ponekad svira kako on pleše i svijet se trese pod njegovim stopalima i pravilima. Najbolje plešem kad ne brijem na nikog, ne jebem nikog jer uritmit sebe i jos nekog drugog na ritam kako ja želim čak i profesionalnim plesačima je teško. Ples je potreba koju sam oduvijek imao. Eskapizam od vlastite stvarnosti ili queer u meni. Ne samo divljanje nego vlastita fizička ekspresija. Zajebancija. Širenje pozitivne energije, a ne zavođenje.
Da li ću bit vječno neodlučan čisto sumljam. Iskren prema sebi konačno jesam i sve se teže zamišljam sa ženom. Ali nakon svega znam da iz bilo kojeg sranja kao i uvijek ću se izvuč i da ću nastojat ne gubit vrijeme na krive osobe. Niti stvarat teorije i paranoje. Znam da sam super i da sam neke stvari postigao, ali uz preispitivanje realnosti uvijek idem dalje jer ne volim vrijeme gubit na nekonstruktivne stvari. A sve što ponekad želim jest samo da me zagrli i ponekad zgrabi u pravom trenutku. Kad njega i sebe nasmijem. Jer želim umrijet sa smiješkom na licu.