Queer. Tako se osjećan cijeli život. Dok su u mene prstom upirali u osnovnoj školi jer ne ide na vjeronauk i jer su mu starci rastavljeni. Neke stvari ostavile su biljeg na meni. U srednjoj buntovnik bez razloga i osamljen. U 18oj jedna osoba bacila je ureku na mene da ću vjecno ostat sam. Sad po prvi put, dragi Olimpe mislim da neću ostat. Nakon prve ljubavi dvije godine mi je trebalo da skužim da sam privlačan drugim ljudima. Od 20e svake godine po jedna platonska ljubav, jedna žena i onda se desi Narcis i totalno ga sjebem, a sebe još više. Koji mi kurac više vrijedi samački život, ako se nikad u zivotu nisan osjeća osamljenije. Dok su sve moje ljubavi krenule dalje ja i dalje iman osjećaj da stojim na mjestu u svom radoholizmu.
Sinoć sam gleda Donnie Darka, opet. Film je genijalan. Premda je lik shizofren, pomalo kao i ja fascinira me. Slusaju mi se 80e. Nostalgija, romantika i povratak u djetinstvo. Mjesto gdje se ponekad osjećan jedino sigurno. Sve osobe u koje san bija zaljubljen donijela mi je nesto novo što me promjenilo. Druga i zadnja su me dosta sjebale. Jedina razlika šta san od druge posta punk, a od zadnje juppie. Prva i četvrta bile su visoko emocionalno inteligentne. Od četvrte se volim više grlit i volim zbog nje grozdje. A prva je stvarno bila glupa i neiskrena.
Treća je bila distancirana i ucinila me više muškim. Premda se kaže treća sreća ja za nju ne mogu reć da mi je nesreća. Treća i Četvrta osoba u koje sam bio zaljubljen ostat će uvijek sa mnom. Blizu mene i mislin da su mi najljepše šta mi se tad moglo desit. Konačno se prvi put osjećam normalno. Kao zdrava biseksualna osoba. Spreman na nove podvige. Mozda san sjeban trenutno, ali mi brijanje nakon godinu dana nedostaje.
Hermesu i Jabuci Grozdje
Post je objavljen 02.12.2007. u 13:29 sati.