Dionizije nad Dinaridima

ponedjeljak, 08.03.2010.

U godinu dana drugačiji

Pun sam negativne energije od neki dan. Toliko da su me zbog tog počela boljet leđa. I to točno od svađe sa Polihimnijom.

Dragi Olimpe,

nisam dobio plaću ima već 5 tjedana, a kako izgleda bit će tako još sigurno tjedan dana. Ovo me je totalno iživciralo jer od mene rade budalu već mjesec dana. Trenutno učim za svoje zadnji ispit opću pedagogiju i osjećam se kao totalni debil. Dok je položim od sve te self help literature posvađat ću se sa svim prijateljima. Od self help -a popijem zato uvijek koju čašu, ili bocu više kako bi rekao Boris Demur. Nisam pisao ovaj blog ima dulje od godinu dana. Osim jednog posta. Dosta se u međuvremenu dogodilo. Bio sam u vezi mjesec i po dana. Ja u vezi. Da. I čak nije bilo loše. Uganuo sam nogu dvaput. I to na istom mjestu. Zbog toga me bolila druga noga radi opterećenja. Udebljao sam se, no ono što mi smeta je što sam postao tromiji. Neki su me ljudi pokušali pretuč jer se oblačim prešareno za mušku osobu. No nisu uspjeli. Dao sam otkaz kad sam shvatio da prijašnji posao nije za mene. I to je bilo baš super. Oslobađajuće. Totalni I've got the power. Uhitili su me zbog građanskog neposluha i baš je bilo cool kad su me na sve četiri nosili u maricu. Nakon četiri godine aktivizam mi još nije dosadio. Bar ne svi aspekti. Imam cilj konačno u životu. Riješit se faksa i otić na Zapad volontirat na godinu dana preko volonterskog centra. U Francusku najrađe. No osim ciljeva i prepričavanja tu sam da svijetu kažem što me muči.

Imam probušen nos.
Idemo ispod mosta.
MIČI RUKE SA MENE! burninmad mad puknucu

Prve su moje rečenice na francuskom. Učili smo ih radi vježbanja naglaska. Ja sam zato sklopio skoro pa haiku o tome kako zbarit i odjebat lika. Kad smo kod toga imao sam slučaj seksualnog uznemiravanja prije četiri i po mjeseca. To baš nije bilo super. No preživio sam i prošli post (jedini napisan osim ovog u ovih četrnaest mjeseci) napisao sam odmah nakon tog slučaja. Ne da mi se prepričavat događaj, no posljedica toga jest da sam postao užasno bezobrazan. Odriješit. Prema nekim koji su to zaslužili nije mi uopće žao. Zaslužili su. OK je bit bezobrazan prema nekom tko je prema tebi bio bezobrazan. Prema nekima sam bio tolko bezobrazan da sam htio da ih povrijedim, jer su oni mene povrijedili. Tu sam priznajem malo pretjerao, no što je tu je. Uzalud se ispričavat ne mislim. Bilo bi to trljanje soli na ranu.
Ono što je loše bilo kao posljedica seksualnog uznemiravanja da mi se nije dalo više trudit oko ikog novog u životu. Ne mogu podnijet da me netko dira, a da nije prijateljski ili da me bar zna. Atmosfera barenja/zavođenja mi se ponekad gadi. No nastoji izdržat što dulje mogu. Da nisam jedini muškarac/dečko koji je doživio seksualno uznemiravanje znam da nisam. Ima jedan lik od metar i 90 cm (nije veličina kurca) koji je to doživio. Heteroseksualan je. No bolje da ne nabrajam. Ima ih još. Što ćeš u toj situaciji? Ne možeš se izderat na ženu ispred gomile ljudi. Ili gurnit je. Bilo bi čudno. Nekako je bezobrazno kad to muškarac napravi. Žena ima pravo deranja s obzirom na PMS, a muškarac mora bit ili ozbiljan ili veseo. No derat se na ženu nikako. Prije me zabavljalo kad mi ljudi non stop ulijetaju, a sad je postalo samo naporno. I dalje plešem. Kad prestanem plesat onda ću umrijet. I dalje dobijem koj put po dupetu od nečije ruke jer eto neki misle da zavodim plesanjem. Da sam došao pokazat svoje super dupe. No to mi nije namjera. Namjera mi je zabavit se na dobru glazbu. A kako će to koji debil shvatit mislim da je to njihov problem. Jer neki se gadno zajebu.
Zašto ja o ovome svemu Vama pričam? Seksualno uznemiravanje i zlostavljanje nešto je što se dešava svaki dan. I to nije tamo nekim ljudima. Nego ljudima oko Vas koji imaju i Ime i Prezime. Dogodilo se velikom broju mojih prijateljica. I bilo im je gadnije nego meni. Njih neću imenovat, a pisat o svojim problemima javno nemam problem. S tim ne želim postić sažaljenje od drugih ljudi. Niti sebe prikazivat kao žrtvu.
Seksualno uznemiravanje i zlostavljanje ne dešava se samo ženama. Događa se kao što vidite ponekad i muškarcima. Događa se ljudima svakakvog porijekla, socijalnog statusa, religijskog, kulturnog i seksualnog opredjeljenja. Super mi je zato rad Sanje Iveković ˝Ženska kuća", gdje se to totalno vidi. Bar kod žena. I baš na individualnoj razini kao ovdje. Tko zna koliko žena trpi nasilje u obitelji i vezi. Ponajviše jer muškarac misli da je ona njegovo vlasništvo. A žena mora da trpi zbog obitelji. Ili čisto zato jer je se uči da mora biti podložna. Kad sam svom prijatelju psihologu odlučio ispričat svoju priču o tome uzdahnuo je.

- O ovom ćemo izvan menze!
- Može. Nije bilo toliko strašno. Ali nije ni smiješno.

Seksualni prekršaji obično je nešto najgore s čim se pravnici najmanje žele bavit. A većina ljudi o tome ne želi ni slušat. Ili omalovažava to ako se dogodi osobi muškog spola. No meni je eto lakše kad o tome govorim odnosno pišem. Možda mi nestane iz glave. Za šutnju se davno dokazalo da nije zlato. A ovdje nisam samo da kažem kako je meni loše što se to dogodilo. Tu sam da kažem da nije baš svakome svejedno kad ga se tretira kao seksualni objekt. Bio muškarac ili žena. Nije ugodno dovest nekog u takvu situaciju. Zajebavam se i ja sa seksom. No u načelu ne bih se mogao jebat s nekim koga ne znam. Gledao sam dosta švedskih filmova u Tuškancu ovih dana (da se zamisliš kad ni jedan film nije bio porno film). Većinom su o pravima djece i odvijaju se u srednjoj školi s obzirom Švedska ima visok stupanj zaštite prava djece. Jedan film koji je malo nerealan "The Ketchup Effect, Hip Hip Hora!˝ ili u jednostavnom hrvatskom prijevodu "Utjecaj kečapa˝ ima super ženski glavni lik. Otac joj predloži da je dečki ne bi gnjavili zbog sisa ne nosi top jer time izaziva "nevolje˝. Ona poludi na to i iz inata ga nastavi nosit dalje.
Nakon ovog iskustva "dobrodošao˝ sam u svijet žena. Ljepota je ponekad prokleta. Znaju oni koji su doživljeni kao seksualni objekti. No ne moram zato bit zakopčani do vrata kao opatice kad izlazimo vani. Pogotovo kad je vruće. Još najbolje da se prilagođavamo debilima. Nemojte me krivo shvatit. Nisam jedan od onih što viče svaki put kad ga neko nepoznat takne:

- SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE! SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE! UPOMOĆ! blabla

Ili pokaže sise. Stvari obično idu nažalost i dalje od toga. Seksualno nasilje nije samo problem žena nego i društva. Od malena nas uče da toleriramo nasilje. O tom se ne priča. A batine te samo nauče da ih primaš ili daješ. Ništa drugo. Super mi je bilo to što mi je jedna prijateljica neki dan napravila. Uzela je šal i plesala s njim oko mene, dok sam se ja vrtio. I to eto nije bilo nikakvo zavođenje, nego zajebavanje. I baš je bilo zabavno. Ova druga je rekla da je to bilo senzualno. Širenje pozitivne energije i fizička ekspresija. Moja najdraža forma razonode. Pleše mi se. I to izležavajući se na podu. U izvijanju od fetalnog položaja do ne znam čega. Na Mouse on Mars ili Gus Gus. I neka je totalno senzualno. Iako mi se tresu sise jer san se udeblja. Neću sebe krivit da sam mogao pametnije. Niti se prilagođavat debilima. Glavno je da Sapfa i Terpsihora daju ritam i melodiju. A kako će to tko shvatit njegov je problem.
Dan žena provest ću sa svojim ženama na koncertu ženski bendova u Mochvari. I pokazat svijetu da kao što ne damo Varšavsku, ni svoj smješak s lica ne skidamo tako olako. I za kraj praktički godine dana nepisanja i ova četiri i po mjeseca (osim što želim svima da kažem da se ponašaju odgovorno) imam misao kojom ostavljam ljudima da je shvate kako hoće.

- Oprao sam svoje ruke. Moje misli su čiste!

- 19:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.10.2009.

8 femmes

Francuski je film iz 2002. U njemu je netko ubio glavu obitelji. Oca. Muškarca. A u kući je 8 žena koje se međusobno sumljiče za ubojstvo glave obitelji. Tko je ubojica. Ili tko je žrtva. Stvara se napetost kao u po meni najboljem hrvatskom filmu H-8. Tamo se na početku filma najavi da će se bus iz Zagreb i kamion iz Beograda sudariti. Poginuli su putnici kamiona i putnici koji su sjedili na dva mjesta u autobusu. Na radiu je rečeno na kojem mjestu su sjedili putnici koji su poginuli, no njihova imena ne. Sve se vraća nazad u vrijeme. Kad se putnici ukrcavaju u dotični autobus. I da bi stvar bila napetija oni se tokom vožnje premještaju s mjesta na mjesto. I eto slične napetosti. Za agresora se ovdje zna. Pitanje je samo tko je žrtva.
U ovom filmu pleše osam žena oko jednog muškarca. Igra što bi se reklo u srpskom. Igra igru. A on je head master. No u ovom filmu niti jedna je od tih žena koja igra ne dobiva plijen. Ubojica muškarca je onaj peder što stoji sa strane. Ukočen. Bez kičme. Prestrašen sigurnošću na nogama onog u sredini, a ujedno i ljubomoran na muškarca od kojeg je napravio femme lezbijku.

Dragi Olimpe,

doživio sam seksualno uznemiravanje ovaj vikend. I nije bilo ni lijepo, ni smiješno, već grozno. Mogo sam odigrat svoju ulogu pametnije, a nisam. I jebi ga. Meni se samo plesalo, a nekim se jebalo. I nije važno da li se radilo o njoj ili njemu. Važno je da meni nije bilo zabavno. Ovaj put nisam bacio ciničan smiješak jer mi nije laskalo. I iskreno rečeno ne laska mi više. Došao sam do trenutka kad mi je sve dopizdilo, a ono što se desilo ovaj vikend je kap je koja je prelila čašu.
Ovaj plesač je umoran. Noge ga bole. Gadi mu se seks. I lezbijanje i kopiranje scena iz Showgirls mu se više ne čini tako senzualnim. Ne ide mu se trenutno s nikim na klackalicu. Bila ta klackalica simulacija ili zbilja. I pomisao da se jebe s nekim koga ne pozna je mučna. Odlučio je zato svoju seksualnost stavit jedno vrijeme na policu. I to ne samo na policu, već u dobro zaključan kovčeg na tavanu. Kovčeg koji čeka da otputuje za Ljubljanu ili Beograd. Samo da nestane u ritmu i djetinjoj i nevinoj igri Mouse on Marsa među prašinom plesnog podija da ga netko ne bi krivo protumačio. Bio gay ili straight, pička ili kurac jer od svega meni se samo plesni podij šije.

- 13:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 07.01.2009.

Prostor, vreme, kategorije, kritika i... kritici prostor

-Ja ne kuvam da manje zborim već zborim da se zna da postojim!
-Ti se smiješ da se zna da postojiš!

-Kao mali od svih štrumfova najviše mi se sviđala Štrumfeta.
-Meni Mrgud. Zašto Štrumfeta?
-Pa znas ide okolo i pjeva: Ti dam ti dam ti dam! Prava kurva
-Ma kud bi ti bio gay!

Prošlo je vremena. Da i prošlo je. I nekako mi je ovo ušlo pod kožu premda od posla nemam vremena. I dobio sam čak i pohvale i pozive za večeri aktivne proze i poezije u Beogradu.120 postova bilo je savršena brojka za zaokružit cijelu priču, ali kao ljudsko biće, a ne bog moram na nešto gubit vrijeme i bit nesavršen. Makar i uzalud pa napisat 120 i zadnji. Ha ha! Nadajmo se!
Iako mi ovo služilo ne samo kao dnevnik da vidim sve moje sublimacije, već kao kanal za komunikaciju sa prijateljima s kojim se nekad ne stignem vidjet i popričat pošteno zbog razno raznih okolnosti (jer neću ispred nečijih roditelja pričat o seksu) pa gubimo na bliskosti. A super mi je ekipa koja ovaj blog shvaća pretjerano ozbiljno pa nije svijesna da prcam sve živo i sebe u zdrav mozak. Zna se da mene previše zaozbiljno ne treba shvaćat. Sekundarnu mitologiju od mog života mi se ne radi pa kad mi sve dopizdi ovo je bilo dobro mjesto za izbacit sve iz sebe. Ovo mi je zadnji, jer ovo sam pisao zbog sebe a ne zbog drugih. A sa prošlim postom mogao sam lubrikante reklamirat.
Ha ha!
Ne radim više na Operaciji grad pa eto našao sam malo vremena za sebe da sredim dojmove od festivala. I inih aktivnosti. Nisam ni sve radove stigao pogledat zbog posla. Posao je takav da si u pogonu za vrijeme Operacije 0-24, ali pucaš zato od ljubavi. Većina radova mi je bila super i dobra, ali spominjem samo one koje me opominju u kojem mikrokozmosu živim. I takle na osobnoj razini.
Stanje Nacije ime je radionice koju sam propustio zbog posla. A o stanju nacije meni je vrlo dobro rekao rad Sanje Iveković:Tko su bile sestre Baković?
Rad je trebao upozoriti na zanemarivanje spomenika iz protekle ere hrvatske povijesti što je praksa od 90ih. Reakcije ljudi sve su rekle.

-Zašto im glupače niste odale imena? Što ste šutjele!

I onda je još ploča bila ukradena. Nije ni čudo. Takav rad rekao je i više nego dovoljno o stanju nacije.
A da budem još svijesniji u kojem mikrokozmosu živim bile su reakcije na Škart i njihove kuvarice - dozidnice na ćirilici i ekavici. Po Polihimniji rekacije na njihov rad su bile čak i gore od onih 2001 kad su prvi put kod nas bili. No te kuvarice nisu bile u stilu "Kuvarice manje zbori da ti jelo ne prigori". Tri vezilje s druge strane Drine su došle i vezle na tri gradska trga. Što muči suvremenu domačicu, ženu i narod koji više se ne trudi biti podložan, već govori što misli, što ga muči i u što sumlja meni je bio genijalan. Moja omiljena kuvarica je moja baka inače. Kuha super. I pravi je primjer antijunaka. Možda nije živila život koji je htjela, ali zato uvijek kad je pitam "Kako si?" ona odgovori uz sve bolove da je dobro. I ima svoje hobije, vrt, krizaljke, kukičanje. Jako je vitalna i nije baba. Već sa svojih 77 godina elegantna i ljupka. I moja omiljena populistička marksistkinja. Njena prituzba je isto:

Druže Tito da li znaš da nam danas prodaju samo laž

Srpski. To mi je tako super jezik. Ta varijanta hrvatsko-srpskog mi je uvijek bila napetija, lepša, prirodnija i dramatičnija. Mozda zato šta nije nastala iz nekog književnog hibrida, već iz narodnih pjesama.

Danas donosim odluku. Od sutra počinjem život zdrav.

I onda odem na prosvjed i vidim da su osim deranja na stageu (kojeg za prosvjed ne možeš ozbiljno shvatit) ljudi od tog prosvjeda napravili pravi fetiš party. Deru se neugodno i neukusno na mikrofon, rastežu remnje, nose remen oko vrata, nose umjetne materijale...
Onako populistički organizirat prosvjed, ljudi mora da se šalite.
A kad smo kod fetiša ono što mi se svdjelo na filmskim mutacijama je bio "Crazy love". Super su mi Queer momenti u tom filmu. Od maženja sa stablom, do hipi skakutanja i hrvanja dva lika.
Edi Rama sa bojanjem Tirane i poticanjem na diskusiju o boji me oduševio. Još im je i GUP donio. Kad će se to u Zagrebu desit. Nikad. Kao da mi je legao na prošli post. I nakon svega što su ljudi im izrekli i cijelodnevnog trčanja po gradu došao sam u SC i plesao.

Uz muziku se telo njiše. Sve brige briše

Prostor. Ono je čega u Zagrebu sve više nedostaje. Za kretanje, vožnju bicikle, javnog prostora. No ne samo javnog nego i plesnog. I baš zbog toga bilo mi je super na koncertu u SC-u i ta dva partya u Jedinstvu koja su mogla i bit bolja. Ali mi je bilo oduševljenje pleset u polukružnoj dvorani ITD-a kad nije bilo nikog i Jedinstvu jer sam imao konacno mjesta se za kretat u mjestu koje nije longe bar za izlaganje mesa. O nedostatku prostora koji nedostaje za kretanje govori predstava brazilske trupe Clandestino na Queeru ove godine. To mi je bila najbolja predstava na Queeru. Gdje ljudi jedva nalaze prostor za kretat se po nečijem privatnom stanu među publikom. Otkad se zatvorila Močvara kvalitetnog prostora za plesat u ovom gradu nema. Zbog ozvučenja i prostora. Sve više tu su neke fensijane i lounge barovi gdje se na tebe gleda kao komad mesa. Pivo od 0,33 je 18 kn i slično. Kset je OK, ali kad u ITD-u stave da ljudi plešu u kafiću to mi je pravi horor vacui. U Tvornici ima mjesta. Tvornica je OK. I SC galerija.A vrhunac mi je u koldingu plesat na tepihu! To vise nije peglanje nego doslovno dižem prašinu.
I tko se na kraju mene opet uhvati. Četri nimfe koje su mi sise pokazale. Imam očito svoj fun club. Šteta što koji kukuriku nije bio između, ali bar sam bio siguran od seljobera. Iako sam im rekao da sam to vec vidio svaki put me nasmiju. Ali nešto im moram priznat. Imaju energije. Više od pola muškaraca. Nije ni čudo što su nimfama dale nastavak -manke. I svaka im čast. Onda su se u kolo oko mene stale vrtit, a ja izvijat.

Vrti se! Vrti! Vrti!
Dok se od svog izokretanja samo pokret vidi!

I tijela su im gipkija za razliku od muških. Žene s kojima ja visim nisu podložne. Moje frikuše, divljakuše i pametnice koje nisu bespomoćne ženskice.
A muškarci. Stoje poput stupa na pola partya. Ne daj im Dioniza da se pokrenu od ramena do bokova. Neki bi pomislili da su pederi. No neki se isto previše miču u tom području. Ne treba pretjerivat.
Što se tiče gay scene moram pohvalit lezbijke na organiziranosti. Imaju bendove, zborove, komune. Sklonije mi djeluju grupnom radu. Na mom popisu simbola je i Jadranka Damjanov. Ona je bila lezbijka odnosno jest. Zbog knjige njena čini ti se kao metuzalem teški. Još je živa. I užasno je teška kao osoba. Prava je Sapfa bila dok je zavodila učenice svoje. I uopće nije bila nešto privlačna. Neki bi rekli čak i da je ružna. No žena je praktički izmislila aktivan pristup likovnom djelu koja umjetnost ne ostavlja poput poput dosadne relikvije kojoj bi se trebali divit i pisat knjige koje nitko ne čita. On sama nije znala baš da piše jer previše je stvari znala pa je puna digresija. No pokazala je da iza svake stvari postoji priča, preko asocijacije i vratila pristupu likovnom djelu igru. Jer umjetnost od igre počinje.

Kad je umro Ladan, nigdje nisam našao podatak da je čovjek bio gay. U svim vjestima. A praktiči je za mene bio pojam lingvistike u Hrvata.

Pederi. Ili djeluju solo i imaju preveliko mišljenje o sebi, ili su samo za jebanje ili su nikakvi. Komentare uvijek dakako imaju, a kad treba napravit nešto grupno i zabavno osim seksa onda nema šanse. A super su mi oni koji prate modu pa misle da su nešto. Elita. Moda mi ide na živce kao način ponašanja. Ta Victoria Bechem bi sebi ćup na glavu stavila jer je neka gay ikona rekla da je super. Ima mi tamo super stvari, ali mislim da netko može sam sebe obuć ako samo malo promisli, a ne nekog slijepo obožavat i slijedit. Super mi je kad me gledaju s visoka jer ne pratim modu, ne lickam se pred ogledalom non stop, niti koristim masu parfema. Imam samo dezodorans. I oblačim se šarenije što mogu jer u mojoj glavi uvijek je karneval i cabaret. Daj mi pokaži malo prirodnosti, ljudskosti i pogledaj prvo sebe, a tek onda druge!
Kad smo kod elite nekidan čuo sam i da hocu postat kustos i položit stručni ispit trebam volontirat u galeriji godinu dana, a nije da te nauče nešto posebno. Moji starci to ne mogu financirat. Povijest umjetnosti. Struka za seronje, miraz i buržuje. Tu su I WHW-ovke koje organiziraju kongres o arhitekturi, a da samo ograničen broj ljudi zna za to. Mediji ne. Čak i cura koja dvije godine radi za njih nije znala za to. Nije ni čudo što je likovna i vizualna kultura u Hrvata na tako visokoj razini kad je kreiraju ovakvi elitisti.
U odnosu mi se ne da igrat ulogu majke, a ni djeteta. Kod gay zajednice mi smeta kad se o seksu priča onda je to jebanje, a ja pričam o odnosu. Daj mi pokaži malo ljudskosti i topline! I non stop komentiraju izgled. Daj pogledaj prvo sebe pa tek onda druge. A ako kažeš da to ne tražiš onda misle da bi vezu. Ne znam. Ja bi mogao imat i seks za jednu noć, ali želim cijeli menu, a ne samo glavno jelo. Neću samo čin nego sve. Da san se tija samo jebat moga san to napravit prije godinu dana. Moju zimsku jaknu dobio sam od Njega prije godinu dana i nisam se za nju treba jebat. Dao mi ju je, a 5 minuta smo se znali. I nisam trebao popušit kurac polovini Zagreba da mi se osjećao voljeno. Ta jakna mi je bila dovoljna.
Seks. Vođenje ljubavi ili jebanje. Biram ono prvo. Premda izgleda kao izraz iz lošeg ljubića po romanu od Daniel Steal. Ne postoji adekvatan izraz za "to have seks" u ovom jeziku za to čudo. Seksat se meni zvuči glupo.
Veza. Ne volim baš taj pojam upotrebljavat jer mi se čini da nekog na nešto obavezujem. Gušim ga, vežem, posjedujem. Ne dam mu prostor da diše i giba se. Puno mi je zato draže upotrijebit riječ odnos. Nije ništa definirano da bi se neki tim opterećivali i neki bi rekli slobodu gušili.
Crkva u Hrvata ima mjesta za razne intervencije. Te crkve zjape prazne. Pune su samo za nekoliko praznika. Ja bi tamo radio koncerte, partye. d nekih bi napravio narodne muzeje. Ali najbolji party bio bi ispred Kockice ili u dvorištu Versaillessa. Trance party sa kraljicom i kraljom koji imaju fluoroscentni postav krinoline kod kraljice i žezlo kod kralja u cour marbre. Kockica mi je super je izgleda kao monolit pao s neba u svom tom nepreglednom prostoru. Otuđena totalno sa masu prosora ispred. Futuristički izgleda pogotovo kad dolaziš s Prisavlja. Kao da taj monolit lebdi. Možda bi malo boje na nju stavio minimalistički u stilu Mondriana. Ali ništa više. A dragoj crkvi osnovat ću band za promicanje promiskuiteta, poliandrije i poligamije te homoseksualnih brakova. Zvat će se Blažena Marija.

Zašto?
Because less isn`t more, but more is marry and marry is always full of grace. A uvijek sam u seksu volio grupni rad. He he!

A prva stvar za obradu je od Gang of Four: I love a man in a uniform. Village people je tako tipično. Bavim se ukratko stvarima koje volim i super se osjećam. Budalu od sebe sam i dalje spreman radit od sebe bile to muške ili ženske stvari. Neću reć kao sam zaradio katalog od "Touch me" festivala, ali mi je razgovor sa anesteziologinjom bio super. Oboje smo zaključili da je to u biti legalizirana prostitucija bila. Ona je dobila plaću, a ja katalog.
Flegma jesam, no nastojim ne bit pretjerana. U meni uvijek ima krvi. Ne znam što bi bilo muško, a što žensko. Sa kategorijama sam uvijek imao problema. Žene u sebi sam svijestan od malena. Zato sam htio bit striptizeta i štrumfeta kao dijete. I revolucionar, ali to je tek od osnovne.

Jedno je očito. Jedan je kralj ritma, a dvije su kraljice. Jedna je bi, a druga gay. I svatko ima svoju tragiku. A kad već nisam dancing queen onda sam dancing queer jer s ovim čovjekom gumom nitko da uhvati hrabrosti da se nateže, a misli da bi bio totalni talent. Baš čekam nekom krv da popijem jer sam kao prava bitcharka na travi spreman nekom kurac da sašijen.

OTUĐEN!?!
ILI SAMO SPREMAN NA PLES?
I ZALJUBLJEN U DEKADENTNO VRAĆAM SE SVIJETU FILA I FILMSKIH KLASIKA U ZADNJE VRIJEME. ZATO ŽELIM SVIMA KOJI SU OVO ČUDO ČITALI SRETNU NOVU 2009!!!
wave belj kiss thumbup eek zujo cerek

- 18:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 18.11.2008.

Peder na mazni pogon

Ovo je nešto što se sjećam iz srednje:
Tri četvrtine masti i vode, deset do dvadeset posto bjelanćevina, ne znam više koliko ugljikohidrata... je recept za GOVNO.
Prošlo je godinu dana otkako je ovaj seronja počeo ovo čudo da piše i kao za svaki rođendan doslo je vrijeme za njegovu valorizaciju i zaključivanje. Odlučio sam više da ga ne pišem. Draže mi je zato popričat malo s prijateljima. Ljudima od krvi i mesa.
Svijet stvari, posla, zabave ili svijet ljudi moja je vječna dilema. A jedno je očito nedjeljivo od drugog. U zadnjih godinu dana uz vezanost uz svijet stvari razvio sam svoje fetiše još više pišući ovaj blog. Namještaj je očito jedan od onih fetiša. Secesijski. I art deco. Ali bidermajer i historicizam ne. Pogotovo bidermajer. Previse je hrapav. Ha ha!
A tek okvir od vrata. Mmm...
Bilo je prejebeno nekidan na Mogwaiju, a Kid Koala je dan nakon totalno rastura. I super su bili ovi Nizozemci sa NO JAZZ-a i njihovim analitičkim slikarstvom u pozadini. VJing. Nekidan sam se posvadao s Pitijom i to ovaj put zauvijek. I bacila mi je stvari u smeće. Što ne opraštam. Jesam se bespotrebno izdera na nju, ali tko ne trpi da netko povremeno pukne na njega pa kakav je to prijatelj. A koliko puta sam joj pomoga selit stvari. Među tim stvarima koje su bačene, bila je i jedna knjiga. Kulturocid ne trpim. Pogotovo kad znam da za te stvari moja stara radi po 12 sati svaki drugi dan prekovremeno.
Nekidan mi se svidjela jedna žena uz maženje s jednim pederom. Meni očito ni jednog ni drugog nikad dosta. Više nisam zbunjen. A odlučan u svojoj neodlucnosti oko nekih više neću bit. Sada se sebi samo nasmijem kad zabrijem jer sunca neba, mjeseca, zemlje, zraka i mora u mojoj glavi ima na jedan dan, a sutra je: "Šta ti briješ?"
Plutat ću po Kinseyevoj ljestvici seksualnosti i vrlo vjerovatno ću završit sa muškarcem prije nego sa ženom. Nekidan sam gledao film "Home at the end of the World". Film nije neko remek djelo. Radi se o dva lika i ženi u otvorenom odnosu. Oni se znadu čitav život, a ona je prvo u vezi s jednim pa drugim. Imaju dijete svi skupa i kad ona skuži da ona nije tolko značajna njima koliko su oni sebi napusti ih. No meni njih dvoje bez nje izgledaju jednostavno dosadno.
Ljubav u troje. Mislim da ide. Komunikacija je ključ svega. Treba samo bit iskren i obziran, ali treba imati i vremena, te živaca.
Polihimnija mi kaže da sam autopilot. Ne kužim nekad ljude okolo jer mi od naočala oslabio periferni vid. Teflon. Da me ništa ne dira. A meni je ona super kad je ljuta. Baš me nasmije. Taj autopilot nažalost više ne funkcionira. Ne. On ne mora bit alternativan, bavit se istim stvarima ili uvijek biti tu. Bit najpametnije ili najzgodnije bice u svemiru ili bit uspješan. Ali ako ja njega ne mogu taknit u dušu, doprit do njega ili bar dobit kakvu reakciju jebeš i najbolji seks i izgled. Kad pričam s njim ili njom ne želim praznu bijelu plohu zida na koju ja moram zalijepit plakat ili stavit sliku. Vidit snijeg na TV-u. Važno mi je da ima stila i da s njim nije dosadno. Ni ne moramo svaki vikend provodit zajedno. Svatko ima svoj život.
Ne bi mogao bit s nekim tko sluša cajke. To mora bit urban decko. I mora da zrači nečim. Pozitiva. Imat stila, humora i života. Da ću ja skakat oko njega dok on sjedi. Ne hvala. A pristup. Direktan. Meni je dopizdilo okolišanje. Ja ću tebi reč na čemu sam, a ti meni reci isto. Ovo je jedan peder ili bi koji više ne ide samo na automotor, vec na maženje, mazni pogon. Ono što je meni nedostaje nakon godina aseksualnosti nije seks vec na jedno veče leč s nekim i samo se mazit.
Čovjeku koji ne samo da je volio žene i muškarce, nego je previše okolišao. Ali i dalje želi umrijet sa smiješkom na licu. Zagreb je siv, ali ne dajmo da bude dosadan, već ga povremeno obojimo. I ugasite televizije, izbacite zastave i izađite među ljude.
Samo da ne vidim snijeg na TV kojeg srećom nemam

- 15:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.10.2008.

Wave a flag! Spin the flag!

Svijet se vrti. Ja se vrtim. Svi se vrte. Neki u svojoj, neki u tuđoj putanji. Ja u svojoj, a povremeno i u tuđoj. I od svog tog vrćenja i vitlanja dobijem vrtoglavicu. Od mamurluka.
Što si se uhvatio te zastave?
Meni je baš orfistična. Da dragi Olimpe,
opet sam "malo" plesao. I vrtio se oko drugih. Pravi sam vamp postao. Čovjeće ja kad sam pijan stvarno radim budalu totalnu od sebe. Besraman. I to sam tri satira. I to se još kao slućajno bacim na "the" kad sjedi u fotelji. Zamotan u zastavu. Ma baš mi je sve bilo šareno. A mene se još najviše uvati onaj u vezi u stanu čijeg dečka smo bili. Mora da je njima bilo zabavno ili previše mene gledat kako plešen sa tom zastavom. A vrhunac mi je bilo kad sam se još mazio i plazio po ormaru. Fetiš eto radim od svega. Zabario nisam ništa, ali se zato zabavio. Nasmijao se danas kad sam se sjetio šta san sve sinoć radio.
Super mi je bilo šta san se konačno isplesa da me bole noge. I da diga mi se opet kurac. Iman života, ali definitivno taktika navali odnosno zgrabi ga uplaši većinu satira. Nisam ja kriv što imam ruke kao zmija. Zastava mi je bila super. Još kad san brija i gleda kroz nju.
- Sad je sve žuto, plavo, ljubičasto!
Manijak. Bio i ostao.
Nekidan mi je nedostajala Euridika. Moja jedina platonska ljubav s kojom sam znao sate i sate razgovarat i slat super mailove. Jabuka Grozdje! I tko se tad pojavi nego Hermes. Izjavio sam naime da vikende koristim za kućanske poslove i pravo na biti jebozovan. Vec sam rekao da sa svojom jebozovnošću nemam problema, ali kad sam pijan nema šanse da ja pametno išta izustin iz usta. Osim mojih brijanja. Kad se pije ne pričaš o Foucoultu. Zabavlja se.
Zasto mi nedostaje euridika?
Zato šta eto činjenica da mi se netko veseli mi je draga. I čisto to. Ne ona kao ona nego kao iskren odnos s nekim, njim. Da ga grlim kao što me ona grlila. Bar jedno vrijeme monogaman. Ne da bi se non stop držali za ručice. Moja zadnja pritužba za zbor kojim se bavim je bila:
- Zašto više ne mogu bit zaljubljen bez razuma?
Sebi više ne dopuštan olako zabrijat na krivu osobu ili bit neuzvraćeno zaljubljen. He is not that into me kaze Miranda, jedna od rijetkih pametnih iz Seks i grada. Serije u kojoj uzastopna monogamija cvate. Na kraju večeri rečem sebi kao lija iz Ezopove basne:
- Ma grozdje. Ionako je kiselo.
Ali mi se ne da ni slatkim limunom zadovoljavat.
Vrijeme se jučer mijenjalo. Doslovno. Jesen je otkad počela. Koju volim. Ja nisam jedan od onih koji jedva čeka da svo lišće popada. Dapače sviđaju mi se razne boje. Volim i mučne filmove. No ne filmove o egzistencijalnim krizama umjetnika. Nego one hiperealne kao Slijepa planina, kineski film o ženi prodanoj u bijelo roblje gdje je cijeli film muče i to najviše žene, a završava kako u stvarnosti i jest. Bez nade. Drugi film je Razred, estonski film o bullyingu, gdje se djeca u srednjoj školi zlostavljaju, točnije čitav razred uhvati u igru dva lika, pogotovo jednog jer je povučen dok sve ne završi krvavo. Cura od jednog lika koji stane u obranu povučenog mi je najveći primjer konformističke glupače kakvu otkad nisam sreo. Umjesto da stane na njihovu stranu ona prekine vezu s ovim jer ne povlađuje se mišljenju većine. I sve isto zavši realno i brutalno. Masovnim ubojstvom i samoubojstvom.
Ljeto. Kao i svako za mene je zaključivanje godine. Bilo i ostalo. A ovo je bilo sa proteklom straight i gay prošlošću. Miserafil sam dijelom bio i ostat ću, ali cu se uvijek volit sjećat ludih i sretnih dana, a loših kao opomene što da ne budem. Iskustvo mi služi da budem jak. Rekla je Atena.
Ma super je bilo motat tu zastavu, jer eto ima i zgodnih Hrvata.
A ja eto od te zastave imam ovaj blog, Delaneuya, Stilinovića, orfizme, plesanje, pjevanje i koju super sliku glavi gdje puštam sebi da pjevam, plesem i opet se histerično smijem.
Zato pjevaj kurvo, pjeva jer možda prostitiuraš zagrljaje, ali se bar provodiš.

- 22:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.10.2008.

Zločin iz strasti

Zašto zašto francuski filmovi šezdesetih moraju bit u Tuškancu kad i Zagreb film festival. Premda sam ih pola pogleda neke bih ponovo. Ljubav prema francuskom jeziku mi se opet vratila. I da kad sam išao vidit za francuski i mog omiljenog profesora, koji je gay by the way i ne predaje ga kao što i francuskog nema. Zakasnio sam pola godine za svojom strašću jer prošle godine sam mislio ako se ne bavim ničim faks ću završit, a ispalo je obrnuto. Jos ću pola godine ćeznut za francuskim. Zemlja u kojoj se za zločin iz strasti gleda kroz prste me oduvijek fascinirala. I još je tu jedna od mojih najdražih glumica: Jeanne Moreau.
Ljubav bez razuma je ono što izgubih u procesu zvan odrastanje. Mislio sam da nešto nije u redu sa nom kad već devet mjeseci više ne mogu biti zaljubljen bez razuma, ali očito nije tako. Odrasti meni znači prihvatiti odgovornost za svoje postupke. A u tom je došao razum koji prevladava osjećaje. Inače ovaj grad je premali. Jedino tko me istinski napali je Tihi Amerikanac, Mađar sa pjegom na vratu, a od Hrvata tko drugi nego oprosti mi Dioniza pokoji Dalmatinac kojeg uspijem zamjenit s nekim drugim jer mi neki nisu bili jasni o kome se radi. A kad ih ja napalim onda sam im previše. Pokazivale su mi sise neke cure jučer. Moja reakcija je bila: He he! Kud ste meni došle pokazivat te sise. Budite nestašne negdje drugdje. Što bi bilo da vas mama vidi. Ja na moju i vašu žalost trenutno brijem na likove.
Inače ovaj tjedan da živnem opet malo nakon rada sam išao na dva genijalna koncerta u SC-u. I nije mi žao ni trunke para za Silver Mount Zion i Animal colectiv. Na svoju strast sam potrošio 160 kn. Najveća dilema mi je francuski film ili Zagreb film festival. Svi su na festivalu na kojem su možda dobri filmovi, tri od pet koje pogledah zasad ili filmovi koje pola pogledah, a sigurno su dobri.
Možda počinim zločin iz strasti jer sam jednu strast zbog gluposti izgubio. Ali više nikad ljubav neću shvaćat kao opravdanje za svoje postupke, vlastitu religiju i nešto što sve dozvoljava sve.
Zašto ja u biti ne mogu ostvarit monogaman odnos? Premda u mojoj glavi i dalje postoji monogaman romantični ideal to je zato što sam oduvijek bio poligaman. Tako je moja seksualnost sa devetnaest i počela. U ljubavnom četverokutu. Ne znaš još ništa, skužiš da ti je do nekog stalo, a tu su i drugi ljudi o čijim osjećajima bi trebao vodit računa. I nakon toga sam uvijek bio paralelno zaljubljen u više osoba, a ne uzastopno monogamno. U ponedjeljak sam bio na predstavljanju knjige o otvorenim odnosima u mami. Žena je napisala knjigu iz svog vlastitog trinaestogodišnjeg iskustva. Diskusija je naravno skrenula s teme jer su neki htjeli previše pričat o prokreaciji i muško - ženskim odnosima. Ono što mene tu zanima kako odgovorno vodit otvoren odnos odnosno biti ljubodaran, a ne ljubomoran pa smo ja i Perzefona tu knjigu kupili.
A kako na neodgovoran način vodit otvoren odnos pitajte Julesa i Jima, francuski film. Žena u tom filmu mi je totalno luda, posesiva je teška, Jim je boem, a Jules kao dobri budist na kraju ostane sam brinut se o njihovom djetetu. Ona naime sa Jimom skonča jer ne želi da on nađe sreću s drugom. Jules je tu ljubodaran, a ona koja ima dijete s njim očito prema Jimu nije pa sve završava nesretno. Kad pročitam tu knjigu i prođe festival i francuski filmovi vam se javim jer me ništa trenutno u ovom gradu ne napaljuje. Zagreb i seks očito su dva pojma koja se ne rimuju.
Loš i nehomonormativni, ali nekima jebozovni peder

- 17:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.10.2008.

Žao mi je, nije mi žao

- Dragi oče zgriješio sam.
- Koji su ti grijesi?
- Eto! Plesao sam jebozovno. I to nekidan sa muškarcem!
- Moli deset Zdravomarija i meni popusi kurac pa će sve biti u redu i oprošteno!
S dragim našim kršćanstvom i njenom uplitanjem u seksualnost oduvijek sam imao problema. Kako ti netko tko se ni ne jebe može pametovat kako bi se trebao ponašat u vezi toga. Zašto bi to trebao bit grijeh? To mi nikad nije bilo jasno.
Kad bi i par puta se našo na toj misi zbog rodbine fascinantno mi je bilo gledat ljude zatupljenog pogleda. Misle na jedno, dok onaj na propovjedaonici sere gluposti. Moja "najdraža" rečenica iz Biblije: "Blago siromašnima jer njihovo je kraljevstvo nebesko". To je bilo krajnje opravdanje za svu društvenu nepravdu, licemjerje i iskorištavanje od drage nam Crkve. Drago mi je što kršćaninom nikad nisam bio. Čak i kad sam kao dijete u osnovnoj možda i htio jer eto htio sam biti uklopljen.
Počeo sam se ponašati opet jebozovno. I baš mi je super. Žao mi je što nisan stiga onom malom amerikancu kurac popušit da pokažem odanost establišmentu. Ha ha! Dobro je bilo opet "malo" plesat. Nakon tog plesa u ITD-u odmah sam dobio ulet od par likova. Šteta sam tog tihog satira otresao od sebe jer sam mu bio previše. Plesanje nije jebanje, ali nekima je očito dobra predigra.I taman kad eto nemam više problema sa svojom jebozovnošću i da žene se vrte oko mene i mislim da ću uskoro oko nekih od njih počet se vrtit dobijem novi napad i to na dub koncertu u mom omiljenom prostoru. Pauku. Iz vedra neba netko je imao problema sa mojim izvijanjem, vrćenjem, plesanjem i načinom oblaćenja jer eto nastojim ne izgledat isto. Dan nakon unatoč bolovima u nogama i rukama od debila kojeg sam bar opalija po jajima iša san plesat opet jer mi je eto bilo potrebno. I pogleda san Tetoviran ružu. Uvaljuju mi se žene opet i opet.I eto čini mi se premda mi ne daju stimulans kao muškarci ipak moram priznat da su mi neke privlačne. Mislit kurcem ili glavom. Pa ljudi i kurac je dio čovjeka konektiran nekako na mozak. Od svih u zadnjih tjedan dana jedna zapravo. Ima ono nešto muško i sigurno u sebi. Da ne palim se na standardni porno izgled. Duga kosa, štikle, tra la la
Ono što mi smeta kod odnosa sa ženama bar nekim jest manipulativnost Here koju imaju. A kod muškaraca ja se osječam ponekad kao Hera i to mi se ne sviđa. Lijepa i zla. Jer Zeus ju je varao. A ona zbog toga svoje spletke sklapala i vukla. Jer žena se uči da bude dobra, a muškarcu je dozvoljeno da divlja okolo i svijet kroji po svojim pravilima. Dok ona mora bit ponizna i bar izvana pokazati da je "dobra, čista i nevinašce", a u biti uopće ne mora bit takva. Muškarac kad dosta pojebe je faca, a ona je kurva pa eto mora izvana gradit neko drugo lice. Izvana majka, a kurva bi htjela bit ili i je. I često joj društvo ne ostavlja izbora ili je bar tako tretira. Muškarac kad napusti dijete on je boem, jer on ide tražit sebe, a kad to napravi žena ona je samo zla. Čudovište. Manipulativan sam se ponašao samo prema jednoj osobi u svom životu. To je bila Terpsihora ili Maja. I ne želim nikad više biti takav. Sad mi je super što smo opet dobri. I ne sekiram se više zbog toga. Zbog nikog. Prvi post nazvao sam Suze sina razmetnog sa slikom od Rembranta koji je imao težak život. Umrlo mu je mnogo djece za koju se nije mogao brinut.Finanacirat. I bio je katolik. Mislio sam tad da se razmećem vremenom, no sad znam da ne. U mojoj obitelji mi je oduvijek išlo na žice što ja moram igrat ulogu dobrog i odgovornog sina. Dok bi se starci svađali mene bi još kao dijete pitali što ja mislim i silili me da biram. Tad sam naučio balansirat na obje stolice bar povremeno. Loptali su se djetetom. A sad kad sam se razmetnuo vremenom od njih i shvatio da ja mog oca nisam dužan odgajat, jer misli da smo mi svi krivi za njegove probleme, a ne on sam. To se ponovilo bezbroj puta i svoju lekciju sa pedeset i nešto neće ni shvatit. Kod njega mi je uvijek išlo na živce što ja u tom odnosu nisam znao tko je dijete. A on je jadan rekli bi svi. A što je s bakom i mamom. One su više no itko nosili teret u toj obitelji. Danas sam ga nazvao čisto da se baka malo odmori od njega. Jer nije zaslužila da sav teret padne na nju. Eto pizdi opet po meni. Jer je po svima već pizdio pa sam i ja na red nekako došao.
Melankolik je kažu vezan uz svijet stvari. Dok sam bio mali nismo imali puno stvari pa sam ih naučio za razliku od današnje djece više da ih cijenim. Vezao bih se uz neke. Pridavao im značenje. Razvio sam zato fetišistički odnos prema nekim stvarima. I dan danas pazim što ću kupit, hocu li ih koristit. Pazim na svaku. Reklo bi se. Rađe ću dat pare na nešto što me zanima, a ne na nešto što društvo kaže da moram imat. A što se tiče stvari uvijek sam se volio družit s ljudima koji pričaju o stvarima koje su im super, a ne o stvarima koje znaju. I super mi je priča kako sam svoju zimsku jaknu zaradio. Freuda, Junga i sve ostalo na ovom blogu smo prošli. I nije mi žao. Trebalo mi je da se sredim. Odjebem ga. A mom ocu i za sve njegove gluposti, frustracije i djetinje komplekse i gluposti raznih licemjera imam samo da kažem ono što bi rekao Mladen Stilinović. Napisao sam ovu knjigu kad nisam imao vremena. A za neke sam ljude imao i previše vremena.
NEMAM VREMENA NEMAM VREMENA NEMAM VREMENA NEMAM VREMENA
NEMAM VREMENA NEMAM VREMENA NEMAM VREMENA
NEMAM VREMENA NEMAM VREMENA
NEMAM VREMENA

- 19:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.09.2008.

Slobodan

Možeš radit loše djelo o svojoj majci, ali nemoj radit lošu angažiranu umjetnost

Rekla je žena koja mi je povratila dostojanstvo. I moram da se bar djelomično složim. Ne mogu više stvari doživljavat osobno. Prije sam vjerovao da s umjetnošću možeš promjenit svijet, odnosno spasit ga. Taj naivni dio je polako odumro u meni. Idealistički. No i dalje vjerujem da s umjetnošću možeš ukazati na neke probleme i bar potaknit na diskusiju o nekim stvarima. Bitno je da dobiješ bilo kakvu reakciju. Znači da si ipak nešto postigao. Umjetnost koja se bavi ljudskim pravima, angažirana umjetnost je ono što me zanima. Načinom na kojim živimo u gradu. Onim što nas u društvu okružuje. Ukratko ono čim ću se bavit na svom poslu.
Na faksu mi je super bila Jadranka Damjanov jer umjetnost nije doživljavala samo kao priču nego kao igru. I sam taj nenarativan pristup kroz radionice i asocijacije mi je bio super, ali će mi ostat hobi. Premda i dalje mislim da se njene metode daju negdje upotrebit. Pa čak i ovim čim se bavim. Revolucija mora biti i zabava, a da bi revolucija bila zabavna mora u njoj biti igre, a bez igre nema ni umjetnosti.
Sreo sam jednog pedera kojeg znam još sa faksa. Kad me je vidio obučenog u ono što ja volim nosit rekao mi je da odrastem. Ja ne želim odrasti. Moja odjeća nema veze sa odrastanjem nego da s tim da se u njoj osjećam udobno. A on meni samo izgleda dosadno. Eto on je "odrasta" i diplomira, a ja nisam. I misli da je popija pamet svijeta zbog toga. Zbog par debila svoj izgled neću mjenjat. Zadovoljan sam svojim izgledom. I baš mi je bilo super zato skoro potuč se u aquariusu. Ustat za sebe bar kad već nisam za svoju prvu gay simpatiju. Još se nisan iživija.
Nekidan sam gleda "Shortbus". Morat ću se složit s jednim drugom s facebook. Romantični ideali su najveća društvena pervezarija. U ovom filmu centralni lik je seksualna terapeutkinja koji ne može doživjet orgazam sa mužem. Film se koncentrira na seksualne slobode i njegove glavne aktere. Super scena mi je kad tri pedera puše jedno drugome kurac i pjevaju američku himnu. A najbolja stvar mi je što film promiskuitet i ljude koje se "kurvaju" prikazuje na prirodan način, kao normalan, a ne kao u nekim austrijskim egzistencijalističkim filmovima gdje među ljudima postoji samo otuđenost i distanca. Ovdje su to ljudi koji nisu svedeni samo na egzistenciju, već su to ljudi koji misle, osjećaju bili bi, gay, straight, lesbian, u braku, depresivni ili zadovoljni sobom. Ali su zato svi slobodni. Kako se i ja osjećam koliko god mi taj glagol iša na živce. Slobodan da gledam filmove, radim i bavim se stvarima koje me zanimaju

- 18:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Normiranje

Hodam gradom u svojoj novoj robi i eto dobivam komentar pederu. Čak se neki ljude hoce tuč sa mnom. Nosim previše ljubičaste ili se prešareno oblačim za neke. Dok se perzefona i ja šetamo gradom uočljivi smo ljudima na kilometar. Moj ukus za ljude uvijek je bio manje konvencionalan, ali nikako normiran. Ni hetero ni homo. Inače dok se utakmice odvijaju ovaj seronja ne moze a da ne primjeti modu oblacenja svega u kockice tj pravilno bi se reklo crveno bijele kvadratiće. Sve je na njih. Odjeća za djecu, majce, hlače, suknje, čak sam vidio i psa obućenog u to čudo. Još jedino nismo vidjeli da su toaletni izmislili na to. To bi bilo baš super. Nemaš šal pa uzmeš malo toaletnog. Mislim da bi to bio pravi hit u zemljama s kojim igramo. A da ironija bude još veća, a ja ispao peder još veći moj gazda je odlučio obojat moju sobu u rozu. Od svih boja kud baš tu. Društvo te normira čak i kad ne želiš. Žene čitaju dio o ljubavi, a muškarci o ratu u Tolstojevom ratu i miru. Izgleda da očito nije uvijek tako. Muškarci su non stop napaljeni i samo misle na seks. Očito ne svi. Ja mislim na seks non stop samo zadnjih godinu dana, a 25 mi je godina. Nekidan san se skoro potuka u aquariusu. I to san se dobro s ovim likom zakačio. Trebao se iživit na nekim tko je drugačiji, a ja mu nisan da gušta i baš mi je bilo super. Jer eto ne trudim se biti uklopljen. Primjetio sam da odmah čim se ne oblačiš standardno muški dobiješ nadimak peder. Za muškarca su samo hladne boje i neutralne, a od toplih jedino crvena. Sve ostalo nose samo pederi. Tako većina ljudi misli. Bar patrijahalno društvo u kojem živimo. Pravi muškarci gledaju nogomet. Od svih sportova meni su se uvijek sviđali oni koji većini ljudi nisu. Klizanje, ženska gimnastika...ali ima pedera koji gledaju nogomet. Za to ne brinite.
Ujutro kad se probudim mogu bez drame "think pink" iako rozu odbijam jer teška je moja sudba. Kad eto odbijam da se normiram u gradu gdje te ponekad pretuku jer izgledaš drugačije

- 18:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.09.2008.

Kako si?

Za početak malo Ionesca kojeg mi je poslala Euterpa za dobar dan:
POZDRAVI

PRVI GOSPODIN, dolazi i primećuje Drugog Gospodina i Trećeg gospodina: Dobar
dan, Gospodo!
DRUGI DOSPODIN, dolazi i primećuje Prvog i Trećeg Gospodina: Dobar dan,
Gospodo!
TREĆI GOSPODIN, dolazi i primećuje Prvog i Drugog Gospodina: Dobar dan,
Gospodo!
PRVI, Drugom: Radujem se što vas vidim. kako ste?
DRUGI, Prvom: Hvala. A vi?
TREĆI, Prvom: Kako ste?
PRVI, Trećem: Vruće, a vi? (Trećem:) Hladno, a vi?
TREĆI, Prvom: Prijatno. A vi?
DRUGI, Trećem: Neprijatno, a vi?
PRVI i DRUGI, Trećem: A vi?
TREĆI: Smešno. A vi?
DRUGI, Trećem: Melanholično. A vi?
PRVI, Drugom: Jutarnje. A vi?
DRUGI, Trećem: Sumračno. A vi?
TREĆI, Prvom: Gojazno. A vi?
PRVI, Drugom: Bezglavo. A vi?
DRUGI, Trećem: Agnostično. A vi?
TREĆI, Prvom: Vodozemno. A vi?
PRVI, Drugom: Teorijski. A vi?
DRUGI, Trećem: Praktično. A vi?
TREĆI, Prvom: Apstraktno. A vi?
PRVI, Drugom: Konkretno. A vi?
DRUGI, Trećem: Šlogirano. A vi'
TREĆI, Prvom: Malokrvno. A vi?
Ćutanje. U sali, gledaoci se nakašljavaju. Najednom, Prvi Gospodin i Drugi
Gospodin se obraćaju Trećem Gospodinu.
PRVI i DRUGI, Trećem: A vi? A vi?
Tokom čitave tirade koja sledi, Prvi i Drugi Gospodin nastavljaju da pitaju
Trećeg Gospodina: »A vi? A vi? A vi?« u sve bržem ritmu; sa svoje strane,
Treći Gospodin, okrećući glavi, sve brže i brže, čas ka Prvom, čas ka Drugom
Gospodinu, ilustruje, koliko je moguće, odgovarajućim gestovima svaku reč
koju izgovori.
TREĆI GOSPODIN: Pa eto... limfatično, artritično, asteroidno, zvezdomerno,
jetko, balalajkično, baobabično, zaljuljano, prestupnogodišnje,
govnogrizavo, guzavo, pripekavo, pojstveno, skeletično, naborano,
rskavičavo, kapavičavo...
JEDNA GLEDATELJKA, u sali: Pa to su stihovi!
TREĆI GOSPODIN, nastavlja: oblogično, visinomerno, nerazgovetno
GLEDATELJKIN SUSED, na njeno uvo: To svako može!
TREĆI GOSPODIN, nastavlja: kobasično, koleratično, okolišno, cirozično,
svinjično...
REĆI GLEDALAC, u sali, gledateljkinom susedu: Što onda ne pokušate? Nije to
baš tako lako!
TREĆI GOSPODIN,. nastavlja: uzroposledično, naprdično, ovojnično, lubenično,
ruševno, eksplozivno...
PRVI GLEDALAC, u sali: Treba samo da se isprepisuje iz nekog rečnika!
TREĆI GLEDALAC: Kakva je to pa zamerka! Sve su reči i onako u rečnicima!
DRUGI GLEDALAC: Pa i sama reč »rečnik«!
TREĆI GOSPODIN: ispovrtljivo, prolivno, enzimozno, razdeobno, promokraćno,
dvanaestnopalačno, ektoplastično...
GLEDATELJAK, u sali: Za glumca to baš i nije lako!
TREĆI GOSPODIN:...upuvljivo, podrigljivo, bodljikavo, blaženo, ushićeno,
zmajevito...
PRVI GLEDALAC, u sali: To je samo povod da se glumac razigra!
GLEDATELJKA: Baš to dobro izvodi!
DRUGI GOSPODIN, istupa da smeni Drugog Gospodina, dok Treći i Prvi Gospodin
dalje pitaju Drugog Gospodina: A vi? A vi? A vi?
DRUGI GOSPODIN:mutnjikavo,pletislamično,niluleduvanski, mrtvoladno,
cvetnonosno, vragolanski, straobalno...
TROJE GLEDALACA: Eh!... Taj baš pretera!
Sad je na redu Prvi Gospodin.
PRVI GOSPODIN:... bogovski, sladunjavo, mangupski, izbezumljeno, mrtvački,
krastavo, pobenavljeno, zbrkano, raskokodakano, košvobično, ganglično,
gangreozno, pućpurikavo, srdoboljno...
Onda se, najednom, Prvi Gospodin obrati Drugom Gospodinu:
PRVI GOSPODIN: A vi?
Pokreti se usporavaju.
DRUGI GOSPODIN: Mekušnjikavo... (Trećem:) A vi?
TREĆI GOSPODIN: Raspojasano... (Prvom:) A vi?
GLEDATELJKA, u sali: Ipak, reči su baš dobro probrane!...
PRVI GOSPODIN: Genitalno!... (Drugom:) A vi?
PRVI GLEDALAC, u sali, gledateljki: E pa ja ne smatram da su dobro probrane!

DRUGI GOSPODIN: Genetički. (Trećem:) A vi?
TREĆI GOSPODIN: Glicerinasto. (Prvom:) A vi?
DRUGI GLEDALAC, Prvom Gledaocu, u sali: Pa dobro, šta bi ste vi hteli?
PRVI GOSPODIN: Gonokokično. (Drugom:) A vi?
DRUGI GOSPODIN: Uskovitlano. (Trećem:) A vi?
TREĆI GOSPODIN: Vrtoglavo. (Prvom:) A vi?
PRVI GOSPODIN: Harmonično. Vrlo harmonično. (Drugom:) A vi?
Ritam se ponovo ubrzava
DRUGI GOSPODIN, Trećem: A vi?
TREĆI, Prvom: A vi?
PRVI, Drugom: A vi?
DRUGI, Trećem: A vi?
TREĆI, Prvom: A vi?
PRVI, Drugom: A vi?
DRUGI, Trećem: A vi?
TREĆI, Prvom: A vi?
PRVI, Drugom: A vi?
DRUGI, Trećem: A vi?
TREĆI, Prvom: A vi?
PRVI, Drugom: A vi?
Tri lica se razdvoje. Svaki se, sa svoje strane, pita, upirući prstom u
svoje grudi:
A vi? A vi? A vi?
A vi? A vi? A vi?
A vi? A vi? A vi?
A vi? A vi? A vi?
A vi? A vi? A vi?
A vi? A vi? A vi?
U Sali gledaoci ustaju.
TROJE GLEDALACA: A mi? A mi? A mi? A mi? A mi? A mi?
TRI GOSPODINA i TROJE GLEDALACA istovremerno:
Kako smo?
Kako smo?
Pauza.
PRVI GOSPODIN: Divno smo, joneskovski smo!
ČETVRTI GOSPODIN, koji i ne postoji: Bio sam u to siguran.
Poslednja reč je bila predvidjena.
ZAVESA

Jutros me sve bolilo. Otkrio sam nešto. Suvremeni ples mi je previše. Imam problem kad mi netko kontrolira pokrete i ne da mi se da krećem kako ja hoću da interpretiram ritam. Prvi put mi je bilo OK pogotovo zbog masaže, a drugi put opet ženu zadnjih 20 minuta nisam mogao da slijedim. Zato možda rađem upišem jogu jer mi treba nešto meditativno. No što sam htio reći. Jutros sam se osjećao romantično i djetinjasto jer su me guz, trtica i mišići bolili i imam krvavu stolicu zbog hemeroida. Ha ha!!
Ali u biti ovaj seronja ne osjeća ništa. Osjećam se super i dobro bi mi došla koja masaža. U svom vlastitom teatru apsurda sve je OK. Ne spoznajem nove osjećaje jer seks sam po sebi ništa ne znači već znači ono što mu mi pridodajemo. Ne, ne sudjelujem na glupim raspravama na forumima koja mi je najdraža emocija, niti da mi nisu jasni biksići. To mi je debilno. Ide mi na kurac zašto biksiće smatraju promiskuitetnim. Seksualnost je fluidna. Svoje biseksualnosti sam svjestan od srednje. U djetinstvu moje igre su bile užasno homoerotske. Bio je jedan dječak u mom susjedstvu kojem sam ja uvijek za igru dok bi on bio diler ili bandit, ja bio cura. Oblačio sam se s rođakom za igru u žene i stavljali sebi nogometne loptice od sladoleda kao sise. Za muško dijete dosta sam provodio vremena pred ogledalom. Dok sam gledao erotske scene nije mi bilo jasno čije tijelo me više pali. Prvi muškarac koji me napalio vozio je biciklu sa takvom energijom da sam se probudio s mislima na njega ujutro mokar. Imao sam 22 godine. Biti sa ženom mi trenutno nema smisla ako non stop mislim na muškarce, ali to ne znači da su mi totalno neprivlačne. Super mi je kako se one uhvate mene. Super pleše!!! S logikom mora da je dobar u krevetu. Ali ja sam došao samo plesat ljudi. Ponašao sam se i ja tri mjeseca totalno jebežljivo dok za moju prvu gay simpatiju nisam čuo da su je pretukli, da je izgubio stipendiju, a ja eto pizdim jer mi totalno još ponekad nije jasno što sam. Nakon izložbe o nacističkim zločinima nad homoseksualcima sjetio sam se njega. Tko zna gdje je? Sreo sam tad jednu curu s akademije koja mi je rekla da prodaje svoje frustracije. Pitala me koja je moja frustracija. I rekao sam joj koja i nakon toga je umukla. Svašta su mi govorili i nikad se na to nisam obazirao, ali kad te netko pretuče i onda još od starije osobe kao dijete čuješ da to zaslužuješ ostane ti to u pamćenju. I podsvjesno misliš da to zaslužuješ. Gledati slike ljudi iz koncentracijski kampova u Trećem Reichu ili Kambodži ponekad nije lako, ali nakon svega što sam pisao na facebooku o Andreji Kulunčić ipak me je nešto naučila dok sam prepisivao njen intervju. Da ja to ne zaslužujem. Povratio sam sebi dostojanstvo. I nakon svega što da kažem na pitanje koje ljudi postavljaju kad ne znaju što će.
- Kako si?
- Ovisi o raspoloženju. Svatko ima faze kad je loše i kad je dobro. Ali nakon što sam odjebao svog oca sam dobro. Citirat ću Demetru. Ona je rekla da je prije kad je gledala granu čitava poezija izvirala, ali sad grana je samo grana. Ovaj seronja ima još puno toga da kaže. Možda o sebi. Možda o stvarima koje voli, koje ga živciraju, ali mu se ne da više o svojoj obitelji. A stvari će shvatit u boji u kojoj jesu. Bijelo na plavo. Jer sebe ne volim zavaravat. A svijetu će reći prrrrrrr za svu nepravdu koja se odvija. I ostat seronja, ali s ponosom.
Da Dino Dvornik kralj hrvatskog funka je mrtav, ali od svega toga meni je jedino dobra njegova stvar:
Manijak, manijak to ne može biti svak...
Udri jače manijače

- 14:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	ožujak, 2010
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Ožujak 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (7)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (13)
Siječanj 2008 (28)
Prosinac 2007 (31)
Studeni 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Vrag možda ne pleše u crvenoj haljini, ali je meden i zna biti uboden. Pogotovo ako se igra roštilja sa pekinškom patkom, svinjama i bocama ruma. Jer tek onda vatra, koja u njemu sija i pari, dolazi do zvijezda. Kipila, čučala i sijala makar i do Posejdona, ali će zato biti vječna

Kurčenja i pižđenja jednog bi ne bi neodlučnog i smotanog gaya/bi -a ponekad nezadovoljnog svojim životom dok pluta, plese i pjeva, ali ne razbija glavu na Kinseyevoj skali seksualnosti na putu da nađe svog Apolona ili Veneru u neočekivanoj lakoći postojanja.

Linkovi na koje bacim pogled povremeno

Blog.hr

wikipedia.org

alethea.blog.hr

Hvale bogovima ili popis likova i nekih simbola

Hy Gei - jer je najpozitivnije biće koje me naučilo da ne mrzin
Gei - jer me odgojila, ali mi ide na kurac sa svojom miserafilijom
Perzefoni - jer se ne da
Hadu - jer previše pita zašto
Hermesu - jer je kuhačom i pedalom izmislila pojam aktivističke redovnice
Heliju - jer mi je dao nadu da ima još dobrih ljudi
Panu - jer me izletovanju podučio
Demetri - jer je iskrena
Artemidi - jer je ponekad veći patetik od mene
Euridici - jer je nestala
Aresu - jer mi čisti WC
Pitiji - jer je u zemlji čudesa
Orfeju - jer je bio glup, ali iskren prema sebi
Esperanzi - jer me udomila
Euterpi - jer ima dobru glazbu
Terpsihori - jer super pleše
Depeche Mode, Bjork, Mogwai i Sigur rosu - jer su utjeha
Amonu Tobinu - jer me nabrije
Uraniji - jer se izderala na mene kad je trebalo
Ateni - jer se brine o meni
Niki - jer je u razumu uzor
Posejdonu - jer se ne kurči kao neki iz Hada
Eho - jer je uvijek nasmijana
Satiru - jer je Ok lik, ne pretjerujmo
Faunu - na lijenosti
Moćnoj Afroditi i Tužnoj Afroditi - jer su na blog ukazale
Crvenom Amoru i Ljubičastoj Psihi - jer me više ne proganjaju
Adonisu - jer je zgodan
Zeusu - dominantnom patrijahalnom mušarcu kojim nikad neću bit
Heri, Narcisima i svim jadnicima - jer se nažalost zbog takvih ljudi osjećam bolje
Melpomeni, Pulhram i Eteru - jer postoje da me nasmiju
Hestii - jer ne idealizira
Taliji - jer me napalila
Kaliopi i Polihimniji - jer su me zaposlile
Vulkanu - jer me bar zajebavanju naučio
Apisu - jer mi je jaknu dao
Papru - jer ga nisam izgubio
Soli - jer mi nije puno pomogla
Termosici - čuvaru uspomena
Filozofskom - jer me naučio da gledam i mislim drugim očima
Wikipediji - jer ima dobre članke
gay.hr-u - jer na njemu vise neki ljudi poput mene
Jadranki Damjanov - jer me naučila da aktivno i nenarativno gledam
Tomislavu Gotovcu - jer je na egzibicionizam ukazao
Andreji Kulunčić - jer mi je vratila dostojanstvo
Filmovima:
400 udaraca
Seksu, laži i videovrpcama
Donnie Darku
Shortbusu
M.A.S.H.-u
American Beauty - jer su mi rekli da se ne sekiram i da sebi kažem dosta
Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Rumunjskoj i Francuskoj - jer u njima Dioniz spava
A ponajprije hvala Dionizu jer je sve probleme nadišao i spreman ići dalje u svojim putevima kazne, užitka, rada, a ponajprije hedonizma

Čemu sve ovo, tko sam ja ili dobrodošli u moj privatni prostor

U početku ovaj blog mi je bio eskapizam od svega i bijeg u nadrealno dok mi nije bilo jasno tko sam i što sam, a sad mi služi da vidim što sam bio, što sam postao i kud se krećem, a drugim da se ponekad od svog tog cinizma nasmiju i vide što ima sa mnom. A i nakon sve te zbunjenosti ja sam ja što god bio. Život je ... ma jebeš te jeftine filozofije. Važno je da je ponekad intenzivan i nije dosadan. Bar ne uvijek. A i kad je dosadan da je bar sa stilom i pun života.

Jedino što je u životu važno jest da si sit. Sitost je relativan pojam. A jedino je važno da nisi gladan. Gladan ću vječno bit. Hrane, ljudi, užitka, posla, pažnje i nikad neću prestat bit majstor pozornosti. Vječno dijete, koje svoj dnevnik nikad nije vodilo i kad je dijete prezrelo ili odraslo odlučilo je da blog vodi. U srednjoj sam bio mizantrop i uvijek znao da sam negdje nepoželjan i rađe sam se držao za sebe, ali sam zato dosad naučio da se ne ljutim, već okrenem to u zajebanciju i udaljim se od nekih snobova ili mornara. Ukratko rečeno ponekad sam nemoguć. Vječna flegma koja nastoji ne bit pretjerana, jer u njoj ima živog sangvinika.
Prijatelje sad imam. Svjestan svoje gluposti jesam, jer se boljim od drugih nikad nisam smatrao. U inteligenciju ne vjerujem jer jedino u životu ćeš uspjet ako si uporan. To sam kao mali shvatio. Povodljiv jesam, ali svoje stajalište o nekim stvarima imam. Pretjerana raspravljanja ne volim, naslušao ih se na faksu, ali kad treba znam zauzeti stav.

Idealna ili idealni ne postoji znam da ne postoji, ali nitko se ne voli probudit ujutro s osjećajem, a koji mi je kurac ovo trebalo! Ono što meni nedostaje jest izležavanje s nekim, a ne seks. Nježnost i bliskost. Jedino što znam jest da su ove oči vječno gladne dobrog i zgodnog mesa koje ima soli i papra u glavi. Samo da nije piletina/kukavica. Najvažnije je da je živa i simpatična, a ne Narcis koji sebi broji pločice. Neki bi rekli da sam previše racionalan. Nastojim ne bit naivan. No i dalje ima strasti u meni. Romantika. Što je to? Ono čime se volimo zavaravat. Više bih rekao da sam antiromantičan. Mrzim kad ljudi riječ ljubav koriste kao ultimativno opravdanje za svoje postupke. Previše olako. U ime ljubavi...

Što sam izgubio?
Rekao bi kao i naslov jednog filma "Sjaj u travi". Totalnu naivnost mladosti. Polet, ali samo ponekad. Prije sam ljude idealizirao, ali sad više ne. Od sebe radit budalu zbog drugog mi se više ne da, ali i dalje mi je s nekim radit budalu od sebe baš super. Nekoć sam skakao preko rijeke Mirne da impresioniram druge, a sad kad sam to postigao nikad mi nije dosta. No kad radim budalu od sebe zbog nekog drugog postalo mi je očajno. Dan nakon sebi se nasmijem. Starost ili iskustvo možda čini svoje. Jedno je sigurno, a to je da se ne želim više nikad zaljubit iz sažaljenja. Previše puta sam to iskusio.

Vječni plesač od malena bio i ostao. Ali ovaj plesač ne voli da uvijek pleše kako netko svira. Već da se ponekad svira kako on pleše i svijet se trese pod njegovim stopalima i pravilima. Najbolje plešem kad ne brijem na nikog, ne jebem nikog jer uritmit sebe i jos nekog drugog na ritam kako ja želim čak i profesionalnim plesačima je teško. Ples je potreba koju sam oduvijek imao. Eskapizam od vlastite stvarnosti ili queer u meni. Ne samo divljanje nego vlastita fizička ekspresija. Zajebancija. Širenje pozitivne energije, a ne zavođenje.
Da li ću bit vječno neodlučan čisto sumljam. Iskren prema sebi konačno jesam i sve se teže zamišljam sa ženom. Ali nakon svega znam da iz bilo kojeg sranja kao i uvijek ću se izvuč i da ću nastojat ne gubit vrijeme na krive osobe. Niti stvarat teorije i paranoje. Znam da sam super i da sam neke stvari postigao, ali uz preispitivanje realnosti uvijek idem dalje jer ne volim vrijeme gubit na nekonstruktivne stvari. A sve što ponekad želim jest samo da me zagrli i ponekad zgrabi u pravom trenutku. Kad njega i sebe nasmijem. Jer želim umrijet sa smiješkom na licu.