Marketing
Peder na mazni pogon
Ovo je nešto što se sjećam iz srednje:
Tri četvrtine masti i vode, deset do dvadeset posto bjelanćevina, ne znam više koliko ugljikohidrata... je recept za GOVNO.
Prošlo je godinu dana otkako je ovaj seronja počeo ovo čudo da piše i kao za svaki rođendan doslo je vrijeme za njegovu valorizaciju i zaključivanje. Odlučio sam više da ga ne pišem. Draže mi je zato popričat malo s prijateljima. Ljudima od krvi i mesa.
Svijet stvari, posla, zabave ili svijet ljudi moja je vječna dilema. A jedno je očito nedjeljivo od drugog. U zadnjih godinu dana uz vezanost uz svijet stvari razvio sam svoje fetiše još više pišući ovaj blog. Namještaj je očito jedan od onih fetiša. Secesijski. I art deco. Ali bidermajer i historicizam ne. Pogotovo bidermajer. Previse je hrapav. Ha ha!
A tek okvir od vrata. Mmm...
Bilo je prejebeno nekidan na Mogwaiju, a Kid Koala je dan nakon totalno rastura. I super su bili ovi Nizozemci sa NO JAZZ-a i njihovim analitičkim slikarstvom u pozadini. VJing. Nekidan sam se posvadao s Pitijom i to ovaj put zauvijek. I bacila mi je stvari u smeće. Što ne opraštam. Jesam se bespotrebno izdera na nju, ali tko ne trpi da netko povremeno pukne na njega pa kakav je to prijatelj. A koliko puta sam joj pomoga selit stvari. Među tim stvarima koje su bačene, bila je i jedna knjiga. Kulturocid ne trpim. Pogotovo kad znam da za te stvari moja stara radi po 12 sati svaki drugi dan prekovremeno.
Nekidan mi se svidjela jedna žena uz maženje s jednim pederom. Meni očito ni jednog ni drugog nikad dosta. Više nisam zbunjen. A odlučan u svojoj neodlucnosti oko nekih više neću bit. Sada se sebi samo nasmijem kad zabrijem jer sunca neba, mjeseca, zemlje, zraka i mora u mojoj glavi ima na jedan dan, a sutra je: "Šta ti briješ?"
Plutat ću po Kinseyevoj ljestvici seksualnosti i vrlo vjerovatno ću završit sa muškarcem prije nego sa ženom. Nekidan sam gledao film "Home at the end of the World". Film nije neko remek djelo. Radi se o dva lika i ženi u otvorenom odnosu. Oni se znadu čitav život, a ona je prvo u vezi s jednim pa drugim. Imaju dijete svi skupa i kad ona skuži da ona nije tolko značajna njima koliko su oni sebi napusti ih. No meni njih dvoje bez nje izgledaju jednostavno dosadno.
Ljubav u troje. Mislim da ide. Komunikacija je ključ svega. Treba samo bit iskren i obziran, ali treba imati i vremena, te živaca.
Polihimnija mi kaže da sam autopilot. Ne kužim nekad ljude okolo jer mi od naočala oslabio periferni vid. Teflon. Da me ništa ne dira. A meni je ona super kad je ljuta. Baš me nasmije. Taj autopilot nažalost više ne funkcionira. Ne. On ne mora bit alternativan, bavit se istim stvarima ili uvijek biti tu. Bit najpametnije ili najzgodnije bice u svemiru ili bit uspješan. Ali ako ja njega ne mogu taknit u dušu, doprit do njega ili bar dobit kakvu reakciju jebeš i najbolji seks i izgled. Kad pričam s njim ili njom ne želim praznu bijelu plohu zida na koju ja moram zalijepit plakat ili stavit sliku. Vidit snijeg na TV-u. Važno mi je da ima stila i da s njim nije dosadno. Ni ne moramo svaki vikend provodit zajedno. Svatko ima svoj život.
Ne bi mogao bit s nekim tko sluša cajke. To mora bit urban decko. I mora da zrači nečim. Pozitiva. Imat stila, humora i života. Da ću ja skakat oko njega dok on sjedi. Ne hvala. A pristup. Direktan. Meni je dopizdilo okolišanje. Ja ću tebi reč na čemu sam, a ti meni reci isto. Ovo je jedan peder ili bi koji više ne ide samo na automotor, vec na maženje, mazni pogon. Ono što je meni nedostaje nakon godina aseksualnosti nije seks vec na jedno veče leč s nekim i samo se mazit.
Čovjeku koji ne samo da je volio žene i muškarce, nego je previše okolišao. Ali i dalje želi umrijet sa smiješkom na licu. Zagreb je siv, ali ne dajmo da bude dosadan, već ga povremeno obojimo. I ugasite televizije, izbacite zastave i izađite među ljude.
Samo da ne vidim snijeg na TV kojeg srećom nemam
Post je objavljen 18.11.2008. u 15:01 sati.