Dionizije nad Dinaridima

utorak, 18.11.2008.

Peder na mazni pogon

Ovo je nešto što se sjećam iz srednje:
Tri četvrtine masti i vode, deset do dvadeset posto bjelanćevina, ne znam više koliko ugljikohidrata... je recept za GOVNO.
Prošlo je godinu dana otkako je ovaj seronja počeo ovo čudo da piše i kao za svaki rođendan doslo je vrijeme za njegovu valorizaciju i zaključivanje. Odlučio sam više da ga ne pišem. Draže mi je zato popričat malo s prijateljima. Ljudima od krvi i mesa.
Svijet stvari, posla, zabave ili svijet ljudi moja je vječna dilema. A jedno je očito nedjeljivo od drugog. U zadnjih godinu dana uz vezanost uz svijet stvari razvio sam svoje fetiše još više pišući ovaj blog. Namještaj je očito jedan od onih fetiša. Secesijski. I art deco. Ali bidermajer i historicizam ne. Pogotovo bidermajer. Previse je hrapav. Ha ha!
A tek okvir od vrata. Mmm...
Bilo je prejebeno nekidan na Mogwaiju, a Kid Koala je dan nakon totalno rastura. I super su bili ovi Nizozemci sa NO JAZZ-a i njihovim analitičkim slikarstvom u pozadini. VJing. Nekidan sam se posvadao s Pitijom i to ovaj put zauvijek. I bacila mi je stvari u smeće. Što ne opraštam. Jesam se bespotrebno izdera na nju, ali tko ne trpi da netko povremeno pukne na njega pa kakav je to prijatelj. A koliko puta sam joj pomoga selit stvari. Među tim stvarima koje su bačene, bila je i jedna knjiga. Kulturocid ne trpim. Pogotovo kad znam da za te stvari moja stara radi po 12 sati svaki drugi dan prekovremeno.
Nekidan mi se svidjela jedna žena uz maženje s jednim pederom. Meni očito ni jednog ni drugog nikad dosta. Više nisam zbunjen. A odlučan u svojoj neodlucnosti oko nekih više neću bit. Sada se sebi samo nasmijem kad zabrijem jer sunca neba, mjeseca, zemlje, zraka i mora u mojoj glavi ima na jedan dan, a sutra je: "Šta ti briješ?"
Plutat ću po Kinseyevoj ljestvici seksualnosti i vrlo vjerovatno ću završit sa muškarcem prije nego sa ženom. Nekidan sam gledao film "Home at the end of the World". Film nije neko remek djelo. Radi se o dva lika i ženi u otvorenom odnosu. Oni se znadu čitav život, a ona je prvo u vezi s jednim pa drugim. Imaju dijete svi skupa i kad ona skuži da ona nije tolko značajna njima koliko su oni sebi napusti ih. No meni njih dvoje bez nje izgledaju jednostavno dosadno.
Ljubav u troje. Mislim da ide. Komunikacija je ključ svega. Treba samo bit iskren i obziran, ali treba imati i vremena, te živaca.
Polihimnija mi kaže da sam autopilot. Ne kužim nekad ljude okolo jer mi od naočala oslabio periferni vid. Teflon. Da me ništa ne dira. A meni je ona super kad je ljuta. Baš me nasmije. Taj autopilot nažalost više ne funkcionira. Ne. On ne mora bit alternativan, bavit se istim stvarima ili uvijek biti tu. Bit najpametnije ili najzgodnije bice u svemiru ili bit uspješan. Ali ako ja njega ne mogu taknit u dušu, doprit do njega ili bar dobit kakvu reakciju jebeš i najbolji seks i izgled. Kad pričam s njim ili njom ne želim praznu bijelu plohu zida na koju ja moram zalijepit plakat ili stavit sliku. Vidit snijeg na TV-u. Važno mi je da ima stila i da s njim nije dosadno. Ni ne moramo svaki vikend provodit zajedno. Svatko ima svoj život.
Ne bi mogao bit s nekim tko sluša cajke. To mora bit urban decko. I mora da zrači nečim. Pozitiva. Imat stila, humora i života. Da ću ja skakat oko njega dok on sjedi. Ne hvala. A pristup. Direktan. Meni je dopizdilo okolišanje. Ja ću tebi reč na čemu sam, a ti meni reci isto. Ovo je jedan peder ili bi koji više ne ide samo na automotor, vec na maženje, mazni pogon. Ono što je meni nedostaje nakon godina aseksualnosti nije seks vec na jedno veče leč s nekim i samo se mazit.
Čovjeku koji ne samo da je volio žene i muškarce, nego je previše okolišao. Ali i dalje želi umrijet sa smiješkom na licu. Zagreb je siv, ali ne dajmo da bude dosadan, već ga povremeno obojimo. I ugasite televizije, izbacite zastave i izađite među ljude.
Samo da ne vidim snijeg na TV kojeg srećom nemam


Image Hosted by ImageShack.us

- 15:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Ožujak 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (7)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (13)
Siječanj 2008 (28)
Prosinac 2007 (31)
Studeni 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Vrag možda ne pleše u crvenoj haljini, ali je meden i zna biti uboden. Pogotovo ako se igra roštilja sa pekinškom patkom, svinjama i bocama ruma. Jer tek onda vatra, koja u njemu sija i pari, dolazi do zvijezda. Kipila, čučala i sijala makar i do Posejdona, ali će zato biti vječna smokin

    Image Hosted by ImageShack.us


    Kurčenja i pižđenja jednog bi ne bi neodlučnog i smotanog gaya/bi -a ponekad nezadovoljnog svojim životom dok pluta, plese i pjeva, ali ne razbija glavu na Kinseyevoj skali seksualnosti na putu da nađe svog Apolona ili Veneru u neočekivanoj lakoći postojanja.

    Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi na koje bacim pogled povremeno

Hvale bogovima ili popis likova i nekih simbola

  • Image Hosted by ImageShack.us

    Hy Gei - jer je najpozitivnije biće koje me naučilo da ne mrzin
    Gei - jer me odgojila, ali mi ide na kurac sa svojom miserafilijom
    Perzefoni - jer se ne da
    Hadu - jer previše pita zašto
    Hermesu - jer je kuhačom i pedalom izmislila pojam aktivističke redovnice
    Heliju - jer mi je dao nadu da ima još dobrih ljudi
    Panu - jer me izletovanju podučio
    Demetri - jer je iskrena
    Artemidi - jer je ponekad veći patetik od mene
    Euridici - jer je nestala
    Aresu - jer mi čisti WC
    Pitiji - jer je u zemlji čudesa
    Orfeju - jer je bio glup, ali iskren prema sebi
    Esperanzi - jer me udomila
    Euterpi - jer ima dobru glazbu
    Terpsihori - jer super pleše
    Depeche Mode, Bjork, Mogwai i Sigur rosu - jer su utjeha
    Amonu Tobinu - jer me nabrije
    Uraniji - jer se izderala na mene kad je trebalo
    Ateni - jer se brine o meni
    Niki - jer je u razumu uzor
    Posejdonu - jer se ne kurči kao neki iz Hada
    Eho - jer je uvijek nasmijana
    Satiru - jer je Ok lik, ne pretjerujmo
    Faunu - na lijenosti
    Moćnoj Afroditi i Tužnoj Afroditi - jer su na blog ukazale
    Crvenom Amoru i Ljubičastoj Psihi - jer me više ne proganjaju
    Adonisu - jer je zgodan
    Zeusu - dominantnom patrijahalnom mušarcu kojim nikad neću bit
    Heri, Narcisima i svim jadnicima - jer se nažalost zbog takvih ljudi osjećam bolje
    Melpomeni, Pulhram i Eteru - jer postoje da me nasmiju
    Hestii - jer ne idealizira
    Taliji - jer me napalila
    Kaliopi i Polihimniji - jer su me zaposlile
    Vulkanu - jer me bar zajebavanju naučio
    Apisu - jer mi je jaknu dao
    Papru - jer ga nisam izgubio
    Soli - jer mi nije puno pomogla
    Termosici - čuvaru uspomena
    Filozofskom - jer me naučio da gledam i mislim drugim očima
    Wikipediji - jer ima dobre članke
    gay.hr-u - jer na njemu vise neki ljudi poput mene
    Jadranki Damjanov - jer me naučila da aktivno i nenarativno gledam
    Tomislavu Gotovcu - jer je na egzibicionizam ukazao
    Andreji Kulunčić - jer mi je vratila dostojanstvo
    Filmovima:
    400 udaraca
    Seksu, laži i videovrpcama
    Donnie Darku
    Shortbusu
    M.A.S.H.-u
    American Beauty - jer su mi rekli da se ne sekiram i da sebi kažem dosta
    Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Rumunjskoj i Francuskoj - jer u njima Dioniz spava
    A ponajprije hvala Dionizu jer je sve probleme nadišao i spreman ići dalje u svojim putevima kazne, užitka, rada, a ponajprije hedonizma

    Image Hosted by ImageShack.us

Čemu sve ovo, tko sam ja ili dobrodošli u moj privatni prostor

  • Image Hosted by ImageShack.us

    U početku ovaj blog mi je bio eskapizam od svega i bijeg u nadrealno dok mi nije bilo jasno tko sam i što sam, a sad mi služi da vidim što sam bio, što sam postao i kud se krećem, a drugim da se ponekad od svog tog cinizma nasmiju i vide što ima sa mnom. A i nakon sve te zbunjenosti ja sam ja što god bio. Život je ... ma jebeš te jeftine filozofije. Važno je da je ponekad intenzivan i nije dosadan. Bar ne uvijek. A i kad je dosadan da je bar sa stilom i pun života.

    Image Hosted by ImageShack.us


    Jedino što je u životu važno jest da si sit. Sitost je relativan pojam. A jedino je važno da nisi gladan. Gladan ću vječno bit. Hrane, ljudi, užitka, posla, pažnje i nikad neću prestat bit majstor pozornosti. Vječno dijete, koje svoj dnevnik nikad nije vodilo i kad je dijete prezrelo ili odraslo odlučilo je da blog vodi. U srednjoj sam bio mizantrop i uvijek znao da sam negdje nepoželjan i rađe sam se držao za sebe, ali sam zato dosad naučio da se ne ljutim, već okrenem to u zajebanciju i udaljim se od nekih snobova ili mornara. Ukratko rečeno ponekad sam nemoguć. Vječna flegma koja nastoji ne bit pretjerana, jer u njoj ima živog sangvinika.
    Prijatelje sad imam. Svjestan svoje gluposti jesam, jer se boljim od drugih nikad nisam smatrao. U inteligenciju ne vjerujem jer jedino u životu ćeš uspjet ako si uporan. To sam kao mali shvatio. Povodljiv jesam, ali svoje stajalište o nekim stvarima imam. Pretjerana raspravljanja ne volim, naslušao ih se na faksu, ali kad treba znam zauzeti stav.

    Image Hosted by ImageShack.us


    Idealna ili idealni ne postoji znam da ne postoji, ali nitko se ne voli probudit ujutro s osjećajem, a koji mi je kurac ovo trebalo! Ono što meni nedostaje jest izležavanje s nekim, a ne seks. Nježnost i bliskost. Jedino što znam jest da su ove oči vječno gladne dobrog i zgodnog mesa koje ima soli i papra u glavi. Samo da nije piletina/kukavica. Najvažnije je da je živa i simpatična, a ne Narcis koji sebi broji pločice. Neki bi rekli da sam previše racionalan. Nastojim ne bit naivan. No i dalje ima strasti u meni. Romantika. Što je to? Ono čime se volimo zavaravat. Više bih rekao da sam antiromantičan. Mrzim kad ljudi riječ ljubav koriste kao ultimativno opravdanje za svoje postupke. Previše olako. U ime ljubavi...

    Image Hosted by ImageShack.us


    Što sam izgubio?
    Rekao bi kao i naslov jednog filma "Sjaj u travi". Totalnu naivnost mladosti. Polet, ali samo ponekad. Prije sam ljude idealizirao, ali sad više ne. Od sebe radit budalu zbog drugog mi se više ne da, ali i dalje mi je s nekim radit budalu od sebe baš super. Nekoć sam skakao preko rijeke Mirne da impresioniram druge, a sad kad sam to postigao nikad mi nije dosta. No kad radim budalu od sebe zbog nekog drugog postalo mi je očajno. Dan nakon sebi se nasmijem. Starost ili iskustvo možda čini svoje. Jedno je sigurno, a to je da se ne želim više nikad zaljubit iz sažaljenja. Previše puta sam to iskusio.

    Image Hosted by ImageShack.us


    Vječni plesač od malena bio i ostao. Ali ovaj plesač ne voli da uvijek pleše kako netko svira. Već da se ponekad svira kako on pleše i svijet se trese pod njegovim stopalima i pravilima. Najbolje plešem kad ne brijem na nikog, ne jebem nikog jer uritmit sebe i jos nekog drugog na ritam kako ja želim čak i profesionalnim plesačima je teško. Ples je potreba koju sam oduvijek imao. Eskapizam od vlastite stvarnosti ili queer u meni. Ne samo divljanje nego vlastita fizička ekspresija. Zajebancija. Širenje pozitivne energije, a ne zavođenje.
    Da li ću bit vječno neodlučan čisto sumljam. Iskren prema sebi konačno jesam i sve se teže zamišljam sa ženom. Ali nakon svega znam da iz bilo kojeg sranja kao i uvijek ću se izvuč i da ću nastojat ne gubit vrijeme na krive osobe. Niti stvarat teorije i paranoje. Znam da sam super i da sam neke stvari postigao, ali uz preispitivanje realnosti uvijek idem dalje jer ne volim vrijeme gubit na nekonstruktivne stvari. A sve što ponekad želim jest samo da me zagrli i ponekad zgrabi u pravom trenutku. Kad njega i sebe nasmijem. Jer želim umrijet sa smiješkom na licu.