Dionizije nad Dinaridima

srijeda, 19.03.2008.

Pogled pun iskustva

Nakon puta u Budimpešta konačno sam dobio svoju sobu tako da eto odlučio nešto i da napišem. Tokom cijelog puta uspostavilo se što sam i znao da će bit. Ti mi ljudi nisu zanimljivi. Njima sam samo čudan. A sve je rekla još jedna udana pod navodnike sretno.
- Vi sa filozofskog. Čudaci.
- Možda se sretno zaljubiš ovo ljeto.
Dionizov odgovor bijaše:
- Ne postoji ljubavi koja je sretna.
I nakon što iskoristih ekipu za koju pivicu otišao od njih jer im humor počiva samo na lošim vicevima. Nekima sam ispao snob, ali jebiga.
I današnji dan je zato bio super. Ponekad i ja ne znam koji mi je kurac. Moj život je OK. Imam Ok cimera, koji premda je nekad gnjavež sa metalom ipak ima strpljenja za moje delirije. Mogao bih živjet u Imotskom. Ovako malo učim, idem na izložbe i imam super likove, koji me bare. Bare me i super likovi, i zgodni, i zgodne, i dosadne, i svakakve.
Ali zato nakon sva ta dva dana taj pogled pun iskustva od nekih koji su sretni mi je rekao da proživio mnogo još nisam, ali za neke stvari jesam. Za neke nisam. I da moj život nije samo posao, kuća, familija, već da mogu bit ono što želim i putem kojim želim.
Voyage voyage

- 22:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.03.2008.

Velike odluke

Nakon odmora i svih tih velikih odluka Dioniz je odlučio da se vrati u svijet rada i volontiranja. Učenje će mu valjda brze ici tako. Alkohol. Ha ha! Možeš mislit jednom tjedno. A i ovo je ovisnost. Ali od tulumarenja ovo čudo nikad neće da odustane.
MIslim da bi sebi mogao biciklu da nabavim u proljeće. Pitat ću Pana da ide sa mnom do Hrelića. I eto. Teško je biti student u Zagrebu.

- 12:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 15.03.2008.

Srodne duše

Da li postoje?
Svi smo došli do trenutka kad si postavimo to pitanje. Taj mit o princu na bijelom konju što od srednjeg vijeka kruži nikako nekad da ga izbacimo iz glave. Biflaju nas time od djetinstva. Neki to puše. A čak i oni najskeptičniji ponekad se njim povedu. Makar na trenutak. Kolko god im to naivno bilo.
Energiju nekog posebnog osjetiš. Ovisi često o trenutku i kontekstu. Prvi dojam zna biti kriv, ali često je i dobar. Osjetiš to oko srca. Kolko god to zvučalo preseratorski. Kad sam upoznao Atenu, Artemidu, Demetru, Pana, Perzefonu, Hermesa, Helija itd imao sam dobar dojam. Narcisa nisam.
Za Demona rekonstrukcije sam isto imao dobar dojam. Ali eto kao prava kukavica moram izmislit da meni sretan bit nije suđeno. I dalje ga viđam. I ne znam da li da mu priđem jer možda je prekasno, možda nisam fer jer kasno reagiram. Uvijek izmislim neki izgovor. I još moram bit bahat pa se držat višim jer sam stariji. Bar će imat na čemu guštat čitateljice Glorije. Jedini je problem što one nisu toliko uživljene u gay osim ako nije neki gay idiot sa novom kreacijom da ti stavi pauna na glavu i izgledaš primjećeno.
Taj mit o Narcisoidnosti mi kod gay populacije ide na kurac. Kažu da traže sebi slično. Ne znam što je, ali meni su privlačniji tamniji tipovi. No ne previše. Neku razliku od mene da imaju. Pogotovo još kad vidim dva obrijana lika jedan s drugim. Što je to? Sijam šik.
Ovaj lik je bio super, a ja eto pobjegoh i rađe ga proglasih mlađim. No to ne značida je manje zrel od mene.
I što dalje da kažem nego samo da kažem da mi je to bio najbolji upad do sad i da u srodne duše ne vjerujem. Jer ipak sam za razliku od Demetre, što čak i ona kaže racionalan previše. Nekad pretjerujem. No svoje mišljenje o nekim stvarima imam. O nekim nemam. Ili još nisam stvorio. O nekima mi se ne da.
Fazu rasprava sam prošao sa 19est. Sad mi se gušta i radi.
I kolko god kao i svatko mrzi da ga se uspoređuje s nekim uvijek će mi u zajebanciji Demetra ostati seka, a ja njen braco.

- 16:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 14.03.2008.

Tugomil Neslani

Sve bi seke ljubile mornare! Ali ova seka svakog mornara ne bi!

Nakon naporna dana u knjižnici Dioniz i Demetra odlučiše otić u menzu. No ispostavilo se da je u SC galeriji neka izložba. A kakvo je vino, odnosno koliko je vino takva je i izložba bila. Pojavila se Kaliopa i neki snobovi. U menzu sam na kraju otišao i teta me častila večerom jer ni pare u novčaniku Dioniz nije imao. I baš kad se vratio na izložbu Dioniz i Demtra zaključiše da im je dosta Andy Warhol ekipe i skrenuše malo s puta nakrivo.
Pili su pivo i zajebavali se na polulošu glazbu. I onda je došao jedan mornar. Prezgodni. I počeo da vadi iz đepa čaj i Jakobs kavu. I nešto da mrmlja. Onda je izvadio lubrikant. Ali bio je prepijan i za Dioniza. Iako mi je dobro stajala ta žuto- zelena trenerka. A lice preslatko. Skoro po zlatnom rezu.
I baš nam je tad uletio Had sa svojim satirima, Silenom koji je vječno štuf i jednim Židovom. A svi znadu Demetru i njen fetiš na Židove.
I baš kad su pomislili Dioniz i Demetra da je noć gotova uleti im jedna propalica sa torbicom. Torbica je bila loša, on samo zgodan, ali za dva boda manje privlačan od otoćanina. Iako ima stila.
Koji je kurac s tom gay populacijom? Odmah bi me jebali?
A tolko su pijani da sumljam da bi im se diga.
Kolko god glupo ovo stvorenje ponekad bilo došlo je do zaključka da mu se sviđa njegov Demon rekonstrukcije iz kluba gdje loš vjetar puše i nejedina Menada što istokom voli da svira. Trenutni ideali. A ovu slatkicu kad sljedeći put vidi mora da joj uleti. Zato mora prestat previše da misli

- 13:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.03.2008.

Privlačno

- Koji mi kurac smeta kod muškaraca koji mi se sviđaju?
Ponajviše to što me se boje. Useru.
- Što mi smeta kod muškaraca kojima se ja sviđam?
Kad me gledaju kao da bi mi kurac popušili. Prepredatorski.
- Što mi smeta kod žena koje mi se sviđaju?
Kad su pretjerano koketne. Ženstvene pretjerano. Do bespomoćnosti.
- Što mi smeta kod žena kojima se ja sviđam?
Obično su dosadne.
Jedino što znam jest da su ove oči vječno gladne dobrog i zgodnog mesa koje ima soli i papra u glavi.
I to je sve što znam da mi je privlačno. Ne da mi se bit s nekim dosadnim, koji ne zna šta će sa sobom. Ili priča kao da citira Dnevnik. I to je to. Igru obožavam, a seksu neka me poduče jer sam iskustva imao malo. Najgore je s nekim bit iz sažaljenja. Rađe bi bio sam. Smeta mi kad se seks u društvu shvaća kao sport. Natjecanje
- Ajmo sad svi. Brže, više, jače
Zato sam sebi odlučio opet dati jedan liz na queer portalu

- 01:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.03.2008.

Sobe pune okusa i mirisa

Probudio se popodne. I ne. Nisam osjetio neočekivanu lakoću postojanja. Već muku i sluz. Jer opet sam visio sa Menadama i satirima. I izgubio svoje naočale.
A noć je počela s filmom. Dobrim, ali meni ne tolko zanimljivim. Artemidi i Perzefoni je bio super, a meni samo OK. No sreo sam zato još jednu nimfu u kinu. Radno rasploženu.
I nakon rasprava Perzefonom i Artemidom došalo je vrijeme za kset jer kakav je to dan žena i groodanje bez Dioniza koji pleše sa svojim božicama i nimfama. Pojavio se tu i Adonis. A DJ mislim da je gay bio to jest jest. Jer je svoje bradavice lizao. I dok se Dioniz vrtio i pogledom probadao pojavila se opet Talija. Nimfa koja voli da zajebava. Sa svojim Satirom. I onda je došlo još jedno pivo da se oko njega svi vrte. Prvo Perzefona i Talija, a onda Dioniz sa Talijom. I plesala je prejebeno. A gledala me ko sijamskog blizanca i dirala me dobro. Sve do jednog gumenog i vlažnih ribica koje su se ispreplele. A ruke ko zmije su letile s mojih po njenom tijelu i onda opet po mojem. Šteta što ne volim da nosim kravatu. Mogla me eto i za to povlačit. Draže mi je samo nekad puštat zmije. Ali ona kao ona voljela je da pleše i s drugim satirima. A ja još sa jednom nimfom.
Perzefona je u međuvremenu našla svog satira za zabavu, a Artemida je veče sa kompom izgubila. A onda je došla Demetra sa sjevernjačkom Menadom, gnomom i veseljakom sa sjevera koji nije za Torcidu navijao.
Nakon guranja do hipi naselja Dioniz je još malo plesao sa satirima. Raspoloženje je bilo gay, ali neki ondje za njega nisu. A kad je došao Posejdon otišao je Dioniz da riga. Zagreb je već počeo da ostavlja takvu impresiju na mladog Bahka da je eto postao pretjerano ekspresivan. Action painting po WC školjki je otišlo sa voyage voyage. A s novim popodnevom opet je ustanovio da kao i prije kad zabrije na krivu osobu, Taliju ili Menadu uvijek izgubi, ali opet nađe svoje naočale. U WC-u koji mu je nekoć dao mnogo radosti, a sada je samo tužna mimoza s Aresom koji ga je jogurtom napojio i juhom koja je sluzava jer jedva čeka večeru za zahvatiti nečiji novi pogled kroz žlicu. njami

- 17:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 08.03.2008.

Mali od zabave

Što me živcira kad sam u društvu?
Što mi točnije ide na živce kako me ljudi doživljavaju?
Ide mi na kurac kad se od mene očekuje pretjerano veselje. Ekipa za dobro raspoloženje. E pa ne da mi se non stop vodit u veselju. A općenito mi ide na živce kad me neki doživljavaju kao malog od zabave.
Zar i ja nemam pravo bit malo umoran?
Vječno dijete ću uvijek bit. Zajebavat sebe i druge. Nikad dosta.
Svako ima svoja raspoloženja. Ponekad sam pretjerana flegma i povodljiv. Priznajem. Eto zato mi ponekad i postoji ovo čudo da sebi dignem raspoloženje.
Smislio sam novu himnu Kosova. Obrada od Kasandrina Sladoleda jer honey nakon ovakvog stoljeća bio bi red da svi pojedemo jedan sladoljed.
La la la la la la la la la la

- 08:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.03.2008.

Nije jedina

Vatra je vječna i ne gasi se. Bar ponekad. Opet je došla i sviđaju mi. Bar na moment osjećan se živo. Makar i poluodjebano. Jedina nije, ali mi se sviđa. Tvrdoglava. Možda čak i više od mene. I lijepo gori. Ne nosi mornarsku majcu i eto plava je. I po mom ukusu nimalo bljutava. A druga crvena i simpatična Alseida.
Nove dvije Nimfe. Čekaju mjesto na Olimpu. I jedva čekaju dan žena
sretan kiss smokin njami smokin

- 19:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.03.2008.

Koja je bit biseksualnosti?

Vječno zbunjen. Ne. Stvar je da se žena još nisam zasitio. Taman kad pomislim da mi više nisu interesantne. Pojavi se još jedna. Čemu imat jedno kad mogu imat oboje. Jedno za drugim naravno. Privlačno mi je jedno i drugo. Prva žena u koju bijah zbunjen mi je dobro spustila i oprala me, ali je na kraju ona izvukla deblji kraj. Jest da je u Sloveniji, ali ima dvoje djece, a mene eto čeka OK budućnost. Bez djece nadam se bar ne prije trideset. Oduzela mi djevičanstvo sa svojim igricama i zgadila mi seks na neko vrijeme, a šta je tu je. Poglavlje sa ženama mi se još ne zatvara. I dalje vode u mom životu sa šest naprema četiri. Možda sam nekad predobar i manipulativan, a jebiga kad shvatiš da ti se povijest u životu ponavlja previše puta, a ne možeš iz tog kruga izač popizdiš.
Super mi je kad mi dođu tebe treba nabit i kurac popušit?
Analno bi još moga, a za svoja usta nisam siguran bili svačiji kurac mogla obuhvatit. Mislim da ću vježbat na banani. A i previše mi je to ljepljivo. Zasad. Tražim odnos, a ne seks odmah. Mislim da se odnos bar prvi put treba razvijat postupno. I kod gay i kod straight populacije gadi mi se kolko je seks prenaglašen. I što se shvaća kao sport. Zasad mi se samo brije s nekim. Zato ću ostat ovakav. Sam. S tim sam se odkad pomirio. Svako sam umire i u svoju rupu se povlači. Život ti prođje pred očima. Pas kad umire povuče se u svoju kućicu i umre sam. Društvo ti treba. Ponekad i uvijek će ti društvo trebati. Neću zato kao ludi pohotni starac tražit Ruskinje. Jednog dana možda se budem ponašao kao Faun. Ali neko vrijeme mi se zato da učit. Klasično. Umjetnost bar. Pa čak i povijest. Bar sam sebe poticat.
Ono što mi najviše nedostaje nakon pet godina jest kraj nekog se ujutro probudit. Spavat pokraj njega ili nje. I čut mu kako srce kuca. I grli te. Ona ili on. Masira. Dira. Ti grliš nju ili njega. A ono gumeno što dulje odgađaš je bolje i bolje. Uživat u predigri. A to se čak i Sapfo te Demetra slaže sa mnom.
Možda nisam tolko dubokouman niti uspješan. Ali ne teže svi tome da budu face što bi se reklo.

- 17:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	ožujak, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Ožujak 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (7)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (13)
Siječanj 2008 (28)
Prosinac 2007 (31)
Studeni 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Vrag možda ne pleše u crvenoj haljini, ali je meden i zna biti uboden. Pogotovo ako se igra roštilja sa pekinškom patkom, svinjama i bocama ruma. Jer tek onda vatra, koja u njemu sija i pari, dolazi do zvijezda. Kipila, čučala i sijala makar i do Posejdona, ali će zato biti vječna

Kurčenja i pižđenja jednog bi ne bi neodlučnog i smotanog gaya/bi -a ponekad nezadovoljnog svojim životom dok pluta, plese i pjeva, ali ne razbija glavu na Kinseyevoj skali seksualnosti na putu da nađe svog Apolona ili Veneru u neočekivanoj lakoći postojanja.

Linkovi na koje bacim pogled povremeno

Blog.hr

wikipedia.org

alethea.blog.hr

Hvale bogovima ili popis likova i nekih simbola

Hy Gei - jer je najpozitivnije biće koje me naučilo da ne mrzin
Gei - jer me odgojila, ali mi ide na kurac sa svojom miserafilijom
Perzefoni - jer se ne da
Hadu - jer previše pita zašto
Hermesu - jer je kuhačom i pedalom izmislila pojam aktivističke redovnice
Heliju - jer mi je dao nadu da ima još dobrih ljudi
Panu - jer me izletovanju podučio
Demetri - jer je iskrena
Artemidi - jer je ponekad veći patetik od mene
Euridici - jer je nestala
Aresu - jer mi čisti WC
Pitiji - jer je u zemlji čudesa
Orfeju - jer je bio glup, ali iskren prema sebi
Esperanzi - jer me udomila
Euterpi - jer ima dobru glazbu
Terpsihori - jer super pleše
Depeche Mode, Bjork, Mogwai i Sigur rosu - jer su utjeha
Amonu Tobinu - jer me nabrije
Uraniji - jer se izderala na mene kad je trebalo
Ateni - jer se brine o meni
Niki - jer je u razumu uzor
Posejdonu - jer se ne kurči kao neki iz Hada
Eho - jer je uvijek nasmijana
Satiru - jer je Ok lik, ne pretjerujmo
Faunu - na lijenosti
Moćnoj Afroditi i Tužnoj Afroditi - jer su na blog ukazale
Crvenom Amoru i Ljubičastoj Psihi - jer me više ne proganjaju
Adonisu - jer je zgodan
Zeusu - dominantnom patrijahalnom mušarcu kojim nikad neću bit
Heri, Narcisima i svim jadnicima - jer se nažalost zbog takvih ljudi osjećam bolje
Melpomeni, Pulhram i Eteru - jer postoje da me nasmiju
Hestii - jer ne idealizira
Taliji - jer me napalila
Kaliopi i Polihimniji - jer su me zaposlile
Vulkanu - jer me bar zajebavanju naučio
Apisu - jer mi je jaknu dao
Papru - jer ga nisam izgubio
Soli - jer mi nije puno pomogla
Termosici - čuvaru uspomena
Filozofskom - jer me naučio da gledam i mislim drugim očima
Wikipediji - jer ima dobre članke
gay.hr-u - jer na njemu vise neki ljudi poput mene
Jadranki Damjanov - jer me naučila da aktivno i nenarativno gledam
Tomislavu Gotovcu - jer je na egzibicionizam ukazao
Andreji Kulunčić - jer mi je vratila dostojanstvo
Filmovima:
400 udaraca
Seksu, laži i videovrpcama
Donnie Darku
Shortbusu
M.A.S.H.-u
American Beauty - jer su mi rekli da se ne sekiram i da sebi kažem dosta
Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Rumunjskoj i Francuskoj - jer u njima Dioniz spava
A ponajprije hvala Dionizu jer je sve probleme nadišao i spreman ići dalje u svojim putevima kazne, užitka, rada, a ponajprije hedonizma

Čemu sve ovo, tko sam ja ili dobrodošli u moj privatni prostor

U početku ovaj blog mi je bio eskapizam od svega i bijeg u nadrealno dok mi nije bilo jasno tko sam i što sam, a sad mi služi da vidim što sam bio, što sam postao i kud se krećem, a drugim da se ponekad od svog tog cinizma nasmiju i vide što ima sa mnom. A i nakon sve te zbunjenosti ja sam ja što god bio. Život je ... ma jebeš te jeftine filozofije. Važno je da je ponekad intenzivan i nije dosadan. Bar ne uvijek. A i kad je dosadan da je bar sa stilom i pun života.

Jedino što je u životu važno jest da si sit. Sitost je relativan pojam. A jedino je važno da nisi gladan. Gladan ću vječno bit. Hrane, ljudi, užitka, posla, pažnje i nikad neću prestat bit majstor pozornosti. Vječno dijete, koje svoj dnevnik nikad nije vodilo i kad je dijete prezrelo ili odraslo odlučilo je da blog vodi. U srednjoj sam bio mizantrop i uvijek znao da sam negdje nepoželjan i rađe sam se držao za sebe, ali sam zato dosad naučio da se ne ljutim, već okrenem to u zajebanciju i udaljim se od nekih snobova ili mornara. Ukratko rečeno ponekad sam nemoguć. Vječna flegma koja nastoji ne bit pretjerana, jer u njoj ima živog sangvinika.
Prijatelje sad imam. Svjestan svoje gluposti jesam, jer se boljim od drugih nikad nisam smatrao. U inteligenciju ne vjerujem jer jedino u životu ćeš uspjet ako si uporan. To sam kao mali shvatio. Povodljiv jesam, ali svoje stajalište o nekim stvarima imam. Pretjerana raspravljanja ne volim, naslušao ih se na faksu, ali kad treba znam zauzeti stav.

Idealna ili idealni ne postoji znam da ne postoji, ali nitko se ne voli probudit ujutro s osjećajem, a koji mi je kurac ovo trebalo! Ono što meni nedostaje jest izležavanje s nekim, a ne seks. Nježnost i bliskost. Jedino što znam jest da su ove oči vječno gladne dobrog i zgodnog mesa koje ima soli i papra u glavi. Samo da nije piletina/kukavica. Najvažnije je da je živa i simpatična, a ne Narcis koji sebi broji pločice. Neki bi rekli da sam previše racionalan. Nastojim ne bit naivan. No i dalje ima strasti u meni. Romantika. Što je to? Ono čime se volimo zavaravat. Više bih rekao da sam antiromantičan. Mrzim kad ljudi riječ ljubav koriste kao ultimativno opravdanje za svoje postupke. Previše olako. U ime ljubavi...

Što sam izgubio?
Rekao bi kao i naslov jednog filma "Sjaj u travi". Totalnu naivnost mladosti. Polet, ali samo ponekad. Prije sam ljude idealizirao, ali sad više ne. Od sebe radit budalu zbog drugog mi se više ne da, ali i dalje mi je s nekim radit budalu od sebe baš super. Nekoć sam skakao preko rijeke Mirne da impresioniram druge, a sad kad sam to postigao nikad mi nije dosta. No kad radim budalu od sebe zbog nekog drugog postalo mi je očajno. Dan nakon sebi se nasmijem. Starost ili iskustvo možda čini svoje. Jedno je sigurno, a to je da se ne želim više nikad zaljubit iz sažaljenja. Previše puta sam to iskusio.

Vječni plesač od malena bio i ostao. Ali ovaj plesač ne voli da uvijek pleše kako netko svira. Već da se ponekad svira kako on pleše i svijet se trese pod njegovim stopalima i pravilima. Najbolje plešem kad ne brijem na nikog, ne jebem nikog jer uritmit sebe i jos nekog drugog na ritam kako ja želim čak i profesionalnim plesačima je teško. Ples je potreba koju sam oduvijek imao. Eskapizam od vlastite stvarnosti ili queer u meni. Ne samo divljanje nego vlastita fizička ekspresija. Zajebancija. Širenje pozitivne energije, a ne zavođenje.
Da li ću bit vječno neodlučan čisto sumljam. Iskren prema sebi konačno jesam i sve se teže zamišljam sa ženom. Ali nakon svega znam da iz bilo kojeg sranja kao i uvijek ću se izvuč i da ću nastojat ne gubit vrijeme na krive osobe. Niti stvarat teorije i paranoje. Znam da sam super i da sam neke stvari postigao, ali uz preispitivanje realnosti uvijek idem dalje jer ne volim vrijeme gubit na nekonstruktivne stvari. A sve što ponekad želim jest samo da me zagrli i ponekad zgrabi u pravom trenutku. Kad njega i sebe nasmijem. Jer želim umrijet sa smiješkom na licu.