Dionizije nad Dinaridima

ponedjeljak, 22.09.2008.

Slobodan

Možeš radit loše djelo o svojoj majci, ali nemoj radit lošu angažiranu umjetnost

Rekla je žena koja mi je povratila dostojanstvo. I moram da se bar djelomično složim. Ne mogu više stvari doživljavat osobno. Prije sam vjerovao da s umjetnošću možeš promjenit svijet, odnosno spasit ga. Taj naivni dio je polako odumro u meni. Idealistički. No i dalje vjerujem da s umjetnošću možeš ukazati na neke probleme i bar potaknit na diskusiju o nekim stvarima. Bitno je da dobiješ bilo kakvu reakciju. Znači da si ipak nešto postigao. Umjetnost koja se bavi ljudskim pravima, angažirana umjetnost je ono što me zanima. Načinom na kojim živimo u gradu. Onim što nas u društvu okružuje. Ukratko ono čim ću se bavit na svom poslu.
Na faksu mi je super bila Jadranka Damjanov jer umjetnost nije doživljavala samo kao priču nego kao igru. I sam taj nenarativan pristup kroz radionice i asocijacije mi je bio super, ali će mi ostat hobi. Premda i dalje mislim da se njene metode daju negdje upotrebit. Pa čak i ovim čim se bavim. Revolucija mora biti i zabava, a da bi revolucija bila zabavna mora u njoj biti igre, a bez igre nema ni umjetnosti.
Sreo sam jednog pedera kojeg znam još sa faksa. Kad me je vidio obučenog u ono što ja volim nosit rekao mi je da odrastem. Ja ne želim odrasti. Moja odjeća nema veze sa odrastanjem nego da s tim da se u njoj osjećam udobno. A on meni samo izgleda dosadno. Eto on je "odrasta" i diplomira, a ja nisam. I misli da je popija pamet svijeta zbog toga. Zbog par debila svoj izgled neću mjenjat. Zadovoljan sam svojim izgledom. I baš mi je bilo super zato skoro potuč se u aquariusu. Ustat za sebe bar kad već nisam za svoju prvu gay simpatiju. Još se nisan iživija.
Nekidan sam gleda "Shortbus". Morat ću se složit s jednim drugom s facebook. Romantični ideali su najveća društvena pervezarija. U ovom filmu centralni lik je seksualna terapeutkinja koji ne može doživjet orgazam sa mužem. Film se koncentrira na seksualne slobode i njegove glavne aktere. Super scena mi je kad tri pedera puše jedno drugome kurac i pjevaju američku himnu. A najbolja stvar mi je što film promiskuitet i ljude koje se "kurvaju" prikazuje na prirodan način, kao normalan, a ne kao u nekim austrijskim egzistencijalističkim filmovima gdje među ljudima postoji samo otuđenost i distanca. Ovdje su to ljudi koji nisu svedeni samo na egzistenciju, već su to ljudi koji misle, osjećaju bili bi, gay, straight, lesbian, u braku, depresivni ili zadovoljni sobom. Ali su zato svi slobodni. Kako se i ja osjećam koliko god mi taj glagol iša na živce. Slobodan da gledam filmove, radim i bavim se stvarima koje me zanimaju


Image Hosted by ImageShack.us

- 18:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Normiranje

Hodam gradom u svojoj novoj robi i eto dobivam komentar pederu. Čak se neki ljude hoce tuč sa mnom. Nosim previše ljubičaste ili se prešareno oblačim za neke. Dok se perzefona i ja šetamo gradom uočljivi smo ljudima na kilometar. Moj ukus za ljude uvijek je bio manje konvencionalan, ali nikako normiran. Ni hetero ni homo. Inače dok se utakmice odvijaju ovaj seronja ne moze a da ne primjeti modu oblacenja svega u kockice tj pravilno bi se reklo crveno bijele kvadratiće. Sve je na njih. Odjeća za djecu, majce, hlače, suknje, čak sam vidio i psa obućenog u to čudo. Još jedino nismo vidjeli da su toaletni izmislili na to. To bi bilo baš super. Nemaš šal pa uzmeš malo toaletnog. Mislim da bi to bio pravi hit u zemljama s kojim igramo. A da ironija bude još veća, a ja ispao peder još veći moj gazda je odlučio obojat moju sobu u rozu. Od svih boja kud baš tu. Društvo te normira čak i kad ne želiš. Žene čitaju dio o ljubavi, a muškarci o ratu u Tolstojevom ratu i miru. Izgleda da očito nije uvijek tako. Muškarci su non stop napaljeni i samo misle na seks. Očito ne svi. Ja mislim na seks non stop samo zadnjih godinu dana, a 25 mi je godina. Nekidan san se skoro potuka u aquariusu. I to san se dobro s ovim likom zakačio. Trebao se iživit na nekim tko je drugačiji, a ja mu nisan da gušta i baš mi je bilo super. Jer eto ne trudim se biti uklopljen. Primjetio sam da odmah čim se ne oblačiš standardno muški dobiješ nadimak peder. Za muškarca su samo hladne boje i neutralne, a od toplih jedino crvena. Sve ostalo nose samo pederi. Tako većina ljudi misli. Bar patrijahalno društvo u kojem živimo. Pravi muškarci gledaju nogomet. Od svih sportova meni su se uvijek sviđali oni koji većini ljudi nisu. Klizanje, ženska gimnastika...ali ima pedera koji gledaju nogomet. Za to ne brinite.
Ujutro kad se probudim mogu bez drame "think pink" iako rozu odbijam jer teška je moja sudba. Kad eto odbijam da se normiram u gradu gdje te ponekad pretuku jer izgledaš drugačije

- 18:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.09.2008.

Kako si?

Za početak malo Ionesca kojeg mi je poslala Euterpa za dobar dan:
POZDRAVI

PRVI GOSPODIN, dolazi i primećuje Drugog Gospodina i Trećeg gospodina: Dobar
dan, Gospodo!
DRUGI DOSPODIN, dolazi i primećuje Prvog i Trećeg Gospodina: Dobar dan,
Gospodo!
TREĆI GOSPODIN, dolazi i primećuje Prvog i Drugog Gospodina: Dobar dan,
Gospodo!
PRVI, Drugom: Radujem se što vas vidim. kako ste?
DRUGI, Prvom: Hvala. A vi?
TREĆI, Prvom: Kako ste?
PRVI, Trećem: Vruće, a vi? (Trećem:) Hladno, a vi?
TREĆI, Prvom: Prijatno. A vi?
DRUGI, Trećem: Neprijatno, a vi?
PRVI i DRUGI, Trećem: A vi?
TREĆI: Smešno. A vi?
DRUGI, Trećem: Melanholično. A vi?
PRVI, Drugom: Jutarnje. A vi?
DRUGI, Trećem: Sumračno. A vi?
TREĆI, Prvom: Gojazno. A vi?
PRVI, Drugom: Bezglavo. A vi?
DRUGI, Trećem: Agnostično. A vi?
TREĆI, Prvom: Vodozemno. A vi?
PRVI, Drugom: Teorijski. A vi?
DRUGI, Trećem: Praktično. A vi?
TREĆI, Prvom: Apstraktno. A vi?
PRVI, Drugom: Konkretno. A vi?
DRUGI, Trećem: Šlogirano. A vi'
TREĆI, Prvom: Malokrvno. A vi?
Ćutanje. U sali, gledaoci se nakašljavaju. Najednom, Prvi Gospodin i Drugi
Gospodin se obraćaju Trećem Gospodinu.
PRVI i DRUGI, Trećem: A vi? A vi?
Tokom čitave tirade koja sledi, Prvi i Drugi Gospodin nastavljaju da pitaju
Trećeg Gospodina: »A vi? A vi? A vi?« u sve bržem ritmu; sa svoje strane,
Treći Gospodin, okrećući glavi, sve brže i brže, čas ka Prvom, čas ka Drugom
Gospodinu, ilustruje, koliko je moguće, odgovarajućim gestovima svaku reč
koju izgovori.
TREĆI GOSPODIN: Pa eto... limfatično, artritično, asteroidno, zvezdomerno,
jetko, balalajkično, baobabično, zaljuljano, prestupnogodišnje,
govnogrizavo, guzavo, pripekavo, pojstveno, skeletično, naborano,
rskavičavo, kapavičavo...
JEDNA GLEDATELJKA, u sali: Pa to su stihovi!
TREĆI GOSPODIN, nastavlja: oblogično, visinomerno, nerazgovetno
GLEDATELJKIN SUSED, na njeno uvo: To svako može!
TREĆI GOSPODIN, nastavlja: kobasično, koleratično, okolišno, cirozično,
svinjično...
REĆI GLEDALAC, u sali, gledateljkinom susedu: Što onda ne pokušate? Nije to
baš tako lako!
TREĆI GOSPODIN,. nastavlja: uzroposledično, naprdično, ovojnično, lubenično,
ruševno, eksplozivno...
PRVI GLEDALAC, u sali: Treba samo da se isprepisuje iz nekog rečnika!
TREĆI GLEDALAC: Kakva je to pa zamerka! Sve su reči i onako u rečnicima!
DRUGI GLEDALAC: Pa i sama reč »rečnik«!
TREĆI GOSPODIN: ispovrtljivo, prolivno, enzimozno, razdeobno, promokraćno,
dvanaestnopalačno, ektoplastično...
GLEDATELJAK, u sali: Za glumca to baš i nije lako!
TREĆI GOSPODIN:...upuvljivo, podrigljivo, bodljikavo, blaženo, ushićeno,
zmajevito...
PRVI GLEDALAC, u sali: To je samo povod da se glumac razigra!
GLEDATELJKA: Baš to dobro izvodi!
DRUGI GOSPODIN, istupa da smeni Drugog Gospodina, dok Treći i Prvi Gospodin
dalje pitaju Drugog Gospodina: A vi? A vi? A vi?
DRUGI GOSPODIN:mutnjikavo,pletislamično,niluleduvanski, mrtvoladno,
cvetnonosno, vragolanski, straobalno...
TROJE GLEDALACA: Eh!... Taj baš pretera!
Sad je na redu Prvi Gospodin.
PRVI GOSPODIN:... bogovski, sladunjavo, mangupski, izbezumljeno, mrtvački,
krastavo, pobenavljeno, zbrkano, raskokodakano, košvobično, ganglično,
gangreozno, pućpurikavo, srdoboljno...
Onda se, najednom, Prvi Gospodin obrati Drugom Gospodinu:
PRVI GOSPODIN: A vi?
Pokreti se usporavaju.
DRUGI GOSPODIN: Mekušnjikavo... (Trećem:) A vi?
TREĆI GOSPODIN: Raspojasano... (Prvom:) A vi?
GLEDATELJKA, u sali: Ipak, reči su baš dobro probrane!...
PRVI GOSPODIN: Genitalno!... (Drugom:) A vi?
PRVI GLEDALAC, u sali, gledateljki: E pa ja ne smatram da su dobro probrane!

DRUGI GOSPODIN: Genetički. (Trećem:) A vi?
TREĆI GOSPODIN: Glicerinasto. (Prvom:) A vi?
DRUGI GLEDALAC, Prvom Gledaocu, u sali: Pa dobro, šta bi ste vi hteli?
PRVI GOSPODIN: Gonokokično. (Drugom:) A vi?
DRUGI GOSPODIN: Uskovitlano. (Trećem:) A vi?
TREĆI GOSPODIN: Vrtoglavo. (Prvom:) A vi?
PRVI GOSPODIN: Harmonično. Vrlo harmonično. (Drugom:) A vi?
Ritam se ponovo ubrzava
DRUGI GOSPODIN, Trećem: A vi?
TREĆI, Prvom: A vi?
PRVI, Drugom: A vi?
DRUGI, Trećem: A vi?
TREĆI, Prvom: A vi?
PRVI, Drugom: A vi?
DRUGI, Trećem: A vi?
TREĆI, Prvom: A vi?
PRVI, Drugom: A vi?
DRUGI, Trećem: A vi?
TREĆI, Prvom: A vi?
PRVI, Drugom: A vi?
Tri lica se razdvoje. Svaki se, sa svoje strane, pita, upirući prstom u
svoje grudi:
A vi? A vi? A vi?
A vi? A vi? A vi?
A vi? A vi? A vi?
A vi? A vi? A vi?
A vi? A vi? A vi?
A vi? A vi? A vi?
U Sali gledaoci ustaju.
TROJE GLEDALACA: A mi? A mi? A mi? A mi? A mi? A mi?
TRI GOSPODINA i TROJE GLEDALACA istovremerno:
Kako smo?
Kako smo?
Pauza.
PRVI GOSPODIN: Divno smo, joneskovski smo!
ČETVRTI GOSPODIN, koji i ne postoji: Bio sam u to siguran.
Poslednja reč je bila predvidjena.
ZAVESA

Jutros me sve bolilo. Otkrio sam nešto. Suvremeni ples mi je previše. Imam problem kad mi netko kontrolira pokrete i ne da mi se da krećem kako ja hoću da interpretiram ritam. Prvi put mi je bilo OK pogotovo zbog masaže, a drugi put opet ženu zadnjih 20 minuta nisam mogao da slijedim. Zato možda rađem upišem jogu jer mi treba nešto meditativno. No što sam htio reći. Jutros sam se osjećao romantično i djetinjasto jer su me guz, trtica i mišići bolili i imam krvavu stolicu zbog hemeroida. Ha ha!!
Ali u biti ovaj seronja ne osjeća ništa. Osjećam se super i dobro bi mi došla koja masaža. U svom vlastitom teatru apsurda sve je OK. Ne spoznajem nove osjećaje jer seks sam po sebi ništa ne znači već znači ono što mu mi pridodajemo. Ne, ne sudjelujem na glupim raspravama na forumima koja mi je najdraža emocija, niti da mi nisu jasni biksići. To mi je debilno. Ide mi na kurac zašto biksiće smatraju promiskuitetnim. Seksualnost je fluidna. Svoje biseksualnosti sam svjestan od srednje. U djetinstvu moje igre su bile užasno homoerotske. Bio je jedan dječak u mom susjedstvu kojem sam ja uvijek za igru dok bi on bio diler ili bandit, ja bio cura. Oblačio sam se s rođakom za igru u žene i stavljali sebi nogometne loptice od sladoleda kao sise. Za muško dijete dosta sam provodio vremena pred ogledalom. Dok sam gledao erotske scene nije mi bilo jasno čije tijelo me više pali. Prvi muškarac koji me napalio vozio je biciklu sa takvom energijom da sam se probudio s mislima na njega ujutro mokar. Imao sam 22 godine. Biti sa ženom mi trenutno nema smisla ako non stop mislim na muškarce, ali to ne znači da su mi totalno neprivlačne. Super mi je kako se one uhvate mene. Super pleše!!! S logikom mora da je dobar u krevetu. Ali ja sam došao samo plesat ljudi. Ponašao sam se i ja tri mjeseca totalno jebežljivo dok za moju prvu gay simpatiju nisam čuo da su je pretukli, da je izgubio stipendiju, a ja eto pizdim jer mi totalno još ponekad nije jasno što sam. Nakon izložbe o nacističkim zločinima nad homoseksualcima sjetio sam se njega. Tko zna gdje je? Sreo sam tad jednu curu s akademije koja mi je rekla da prodaje svoje frustracije. Pitala me koja je moja frustracija. I rekao sam joj koja i nakon toga je umukla. Svašta su mi govorili i nikad se na to nisam obazirao, ali kad te netko pretuče i onda još od starije osobe kao dijete čuješ da to zaslužuješ ostane ti to u pamćenju. I podsvjesno misliš da to zaslužuješ. Gledati slike ljudi iz koncentracijski kampova u Trećem Reichu ili Kambodži ponekad nije lako, ali nakon svega što sam pisao na facebooku o Andreji Kulunčić ipak me je nešto naučila dok sam prepisivao njen intervju. Da ja to ne zaslužujem. Povratio sam sebi dostojanstvo. I nakon svega što da kažem na pitanje koje ljudi postavljaju kad ne znaju što će.
- Kako si?
- Ovisi o raspoloženju. Svatko ima faze kad je loše i kad je dobro. Ali nakon što sam odjebao svog oca sam dobro. Citirat ću Demetru. Ona je rekla da je prije kad je gledala granu čitava poezija izvirala, ali sad grana je samo grana. Ovaj seronja ima još puno toga da kaže. Možda o sebi. Možda o stvarima koje voli, koje ga živciraju, ali mu se ne da više o svojoj obitelji. A stvari će shvatit u boji u kojoj jesu. Bijelo na plavo. Jer sebe ne volim zavaravat. A svijetu će reći prrrrrrr za svu nepravdu koja se odvija. I ostat seronja, ali s ponosom.
Da Dino Dvornik kralj hrvatskog funka je mrtav, ali od svega toga meni je jedino dobra njegova stvar:
Manijak, manijak to ne može biti svak...
Udri jače manijače

- 14:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 13.09.2008.

Jagode i čokolada

Moj sin nece ić u glazbenu školu jer je to za pedere. To je moj dragi otac jednom mojoj majci rekao. Sličnu stvar čuo sam opet u kubanskom filmu koji sam jučer gledao u Tuškancu. Zove se Jagode i čokolada. Dijalog je slijedeći:
- Kako to da uz svo zanimanje za književnost studiraš političke znanosti?
- Htio sam studirati nešto što je društvu korisno.
- Podsjećaš me na jednog prijatelja koji je imao talent za klavir, ali nije išao u glazbenu školu jer je mu je otac rekao da je umjetnost za pedere. Sad je peder i ne zna svirati klavir.
A za inat eto sutra krećem na suvremeni ples u Liberdance. Jer umjetnost je eto, čini se za pedere. I ne znam svirat gitaru koju sam htio. Donio sam dragi ljudi danas jednu odluku. Promjenio sam broj mobitela. Jer mi se ne da više nosit sa starim. Nikad nisam nikog krivio za svoje probleme u životu, ali on mi odnosi toliko energije ni zašto i u nepovratno da sam to morao napravit. Nastojim vodit svoj život i brinut se o sebi, a ne držim se sposobnim brinut se o psihičkom bolesniku. Uostalom kao da bi prihvatio da mu je sin peder.
Počinjem opet gledat filmove i drago mi je. Uvijek san ih puno gleda. Stvarao svoj svijet od njih kao dijete i tonuo u njih. Bježao od svega. Jedina je razlika što sad znam da od snova ne mogu živjet i da sam sve više svijesniji toga. Pogledaj me imam posao čak i prije nego što sam faks završio i radim, bavim se stvarima koje volim.


Image Hosted by ImageShack.us

- 17:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 05.09.2008.

Poziv na zadovoljstvo

Danas me nazvala Hy Gea i rekla ono što smo svi čekali. Hefest je završio na psihijatriji. Uhitili ga nakon sudara što se pijan vozio pa kako nije mogao platit kaznu prisilno je morao otić na psihijatriju na tri tjedna.
I fala kurcu moja je bila reakcija. Konačno malo mira od tog čovjeka. To mi je bila prva reakcija. Pao mi je kamen sa srca. Barem će cijela familija moći da odahne neko vrijeme, a i on se možda ovako smiri. Kasnije mi je bilo u mislima kako ti može to bit olakšanje. E pa meni je. I da li me to čini lošom osobom. Ja mislim da ne. Otac mi je i iako imam još dobre uspomene na njega, ali imam i još više loših. Kad je sve počelo negdje prije godinu dana mislio sam da će to sve prestat ranije, ali nije. A od mene se očekivalo da to je onaj pametni sin koji kad se vrati iz Portugala će sve riješit. E pa neće. Niti mu je to obaveza. Nikad neću moć reć da sam totalno ravnodušan na svoju familiju, ali ja smatram da nisam dužan se brinut kao roditelj za svog oca ili mu bit psiholog. Čovjek me tukao kao malog i dao mi potres mozga, a slijedeće jutro mi je Zeus reka da sam to zaslužio. Možda sam zbog toga mazohist ili zato jer su me kao dijete bio onaj kojeg su zajebavali jer sam bio povučen, ali koga više briga. Povlačio sam se zato u svoj svijet da ne bi slušao svađe od roditelja i zanemario okolinu što ona misli o situaciji o mojoj nerednoj familiji. Sijećam se čak i jedne od mojih prvih laži. Bilo je to na vijest o moje majke da su se ona i moj otac pomirili. I moja reakcija je bila: Jeee! Ali sam mislio: O ne! Kad će se oni više rastavit. Naporni su već svima. A brat je imao pogled, a što je novo u državi Danskoj.
Kad sam počeo pisat ovaj blog bio sam na rubu pameti i htio sam pobjeć od svega. Obitelji i nezadovoljstva svojim emocionalnim životom. Poput glavnog lika iz 400 udaraca koji je ljut na svoju majku, popravni dom i svijet bježi na kraju filma kad ih odjebe. Bijeg je to bio u nadrealno, eskapizam totalni, samoanaliza i sublimacija svega što osjećam. I čak mi ga neki pohvališe i eto čitaju ga.
U međuvremenu to se sve pretvorilo u jedan kanal opisivanja svega što se sa mnom zbiva. Dnevnikom. Svega što mislim, osjećam, doživljavam i eto napisao sam čak i dvije queer bajke. A da mi bude ovih dana lakše zbog svega svoju ovu sobu ću da uredim, izbacim namještaj viška i objesim koji plakat ili sliku. Povratit ću se malo u djetinstvo i uživat u zaigranom Calderu, Mirou, meditativnom Rothku i Mondrianu i što je najvažnije otić ću plesat, nazvat Liberdance jesu li me primili i osjećat se dobro sa sobom jer eto moja baka može bar dobro da spava, ja krećem u radne vodu i kakva je takva je, ali prvi put nakon šest godina imam svoju sobu u kojoj ću sebi napravit mjesta da plešem. Jer eto dragi svijetu Orfeju se pleše i pjeva, a Dionizije ne sme da pije. Bar onaj preko Dinarida. Zato plešem, meditiram i najvažnije uživam jer život je samo jedan da ovo dijete i nekad poleti


Image Hosted by ImageShack.us

- 21:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Ožujak 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (7)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (13)
Siječanj 2008 (28)
Prosinac 2007 (31)
Studeni 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Vrag možda ne pleše u crvenoj haljini, ali je meden i zna biti uboden. Pogotovo ako se igra roštilja sa pekinškom patkom, svinjama i bocama ruma. Jer tek onda vatra, koja u njemu sija i pari, dolazi do zvijezda. Kipila, čučala i sijala makar i do Posejdona, ali će zato biti vječna smokin

    Image Hosted by ImageShack.us


    Kurčenja i pižđenja jednog bi ne bi neodlučnog i smotanog gaya/bi -a ponekad nezadovoljnog svojim životom dok pluta, plese i pjeva, ali ne razbija glavu na Kinseyevoj skali seksualnosti na putu da nađe svog Apolona ili Veneru u neočekivanoj lakoći postojanja.

    Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi na koje bacim pogled povremeno

Hvale bogovima ili popis likova i nekih simbola

  • Image Hosted by ImageShack.us

    Hy Gei - jer je najpozitivnije biće koje me naučilo da ne mrzin
    Gei - jer me odgojila, ali mi ide na kurac sa svojom miserafilijom
    Perzefoni - jer se ne da
    Hadu - jer previše pita zašto
    Hermesu - jer je kuhačom i pedalom izmislila pojam aktivističke redovnice
    Heliju - jer mi je dao nadu da ima još dobrih ljudi
    Panu - jer me izletovanju podučio
    Demetri - jer je iskrena
    Artemidi - jer je ponekad veći patetik od mene
    Euridici - jer je nestala
    Aresu - jer mi čisti WC
    Pitiji - jer je u zemlji čudesa
    Orfeju - jer je bio glup, ali iskren prema sebi
    Esperanzi - jer me udomila
    Euterpi - jer ima dobru glazbu
    Terpsihori - jer super pleše
    Depeche Mode, Bjork, Mogwai i Sigur rosu - jer su utjeha
    Amonu Tobinu - jer me nabrije
    Uraniji - jer se izderala na mene kad je trebalo
    Ateni - jer se brine o meni
    Niki - jer je u razumu uzor
    Posejdonu - jer se ne kurči kao neki iz Hada
    Eho - jer je uvijek nasmijana
    Satiru - jer je Ok lik, ne pretjerujmo
    Faunu - na lijenosti
    Moćnoj Afroditi i Tužnoj Afroditi - jer su na blog ukazale
    Crvenom Amoru i Ljubičastoj Psihi - jer me više ne proganjaju
    Adonisu - jer je zgodan
    Zeusu - dominantnom patrijahalnom mušarcu kojim nikad neću bit
    Heri, Narcisima i svim jadnicima - jer se nažalost zbog takvih ljudi osjećam bolje
    Melpomeni, Pulhram i Eteru - jer postoje da me nasmiju
    Hestii - jer ne idealizira
    Taliji - jer me napalila
    Kaliopi i Polihimniji - jer su me zaposlile
    Vulkanu - jer me bar zajebavanju naučio
    Apisu - jer mi je jaknu dao
    Papru - jer ga nisam izgubio
    Soli - jer mi nije puno pomogla
    Termosici - čuvaru uspomena
    Filozofskom - jer me naučio da gledam i mislim drugim očima
    Wikipediji - jer ima dobre članke
    gay.hr-u - jer na njemu vise neki ljudi poput mene
    Jadranki Damjanov - jer me naučila da aktivno i nenarativno gledam
    Tomislavu Gotovcu - jer je na egzibicionizam ukazao
    Andreji Kulunčić - jer mi je vratila dostojanstvo
    Filmovima:
    400 udaraca
    Seksu, laži i videovrpcama
    Donnie Darku
    Shortbusu
    M.A.S.H.-u
    American Beauty - jer su mi rekli da se ne sekiram i da sebi kažem dosta
    Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Rumunjskoj i Francuskoj - jer u njima Dioniz spava
    A ponajprije hvala Dionizu jer je sve probleme nadišao i spreman ići dalje u svojim putevima kazne, užitka, rada, a ponajprije hedonizma

    Image Hosted by ImageShack.us

Čemu sve ovo, tko sam ja ili dobrodošli u moj privatni prostor

  • Image Hosted by ImageShack.us

    U početku ovaj blog mi je bio eskapizam od svega i bijeg u nadrealno dok mi nije bilo jasno tko sam i što sam, a sad mi služi da vidim što sam bio, što sam postao i kud se krećem, a drugim da se ponekad od svog tog cinizma nasmiju i vide što ima sa mnom. A i nakon sve te zbunjenosti ja sam ja što god bio. Život je ... ma jebeš te jeftine filozofije. Važno je da je ponekad intenzivan i nije dosadan. Bar ne uvijek. A i kad je dosadan da je bar sa stilom i pun života.

    Image Hosted by ImageShack.us


    Jedino što je u životu važno jest da si sit. Sitost je relativan pojam. A jedino je važno da nisi gladan. Gladan ću vječno bit. Hrane, ljudi, užitka, posla, pažnje i nikad neću prestat bit majstor pozornosti. Vječno dijete, koje svoj dnevnik nikad nije vodilo i kad je dijete prezrelo ili odraslo odlučilo je da blog vodi. U srednjoj sam bio mizantrop i uvijek znao da sam negdje nepoželjan i rađe sam se držao za sebe, ali sam zato dosad naučio da se ne ljutim, već okrenem to u zajebanciju i udaljim se od nekih snobova ili mornara. Ukratko rečeno ponekad sam nemoguć. Vječna flegma koja nastoji ne bit pretjerana, jer u njoj ima živog sangvinika.
    Prijatelje sad imam. Svjestan svoje gluposti jesam, jer se boljim od drugih nikad nisam smatrao. U inteligenciju ne vjerujem jer jedino u životu ćeš uspjet ako si uporan. To sam kao mali shvatio. Povodljiv jesam, ali svoje stajalište o nekim stvarima imam. Pretjerana raspravljanja ne volim, naslušao ih se na faksu, ali kad treba znam zauzeti stav.

    Image Hosted by ImageShack.us


    Idealna ili idealni ne postoji znam da ne postoji, ali nitko se ne voli probudit ujutro s osjećajem, a koji mi je kurac ovo trebalo! Ono što meni nedostaje jest izležavanje s nekim, a ne seks. Nježnost i bliskost. Jedino što znam jest da su ove oči vječno gladne dobrog i zgodnog mesa koje ima soli i papra u glavi. Samo da nije piletina/kukavica. Najvažnije je da je živa i simpatična, a ne Narcis koji sebi broji pločice. Neki bi rekli da sam previše racionalan. Nastojim ne bit naivan. No i dalje ima strasti u meni. Romantika. Što je to? Ono čime se volimo zavaravat. Više bih rekao da sam antiromantičan. Mrzim kad ljudi riječ ljubav koriste kao ultimativno opravdanje za svoje postupke. Previše olako. U ime ljubavi...

    Image Hosted by ImageShack.us


    Što sam izgubio?
    Rekao bi kao i naslov jednog filma "Sjaj u travi". Totalnu naivnost mladosti. Polet, ali samo ponekad. Prije sam ljude idealizirao, ali sad više ne. Od sebe radit budalu zbog drugog mi se više ne da, ali i dalje mi je s nekim radit budalu od sebe baš super. Nekoć sam skakao preko rijeke Mirne da impresioniram druge, a sad kad sam to postigao nikad mi nije dosta. No kad radim budalu od sebe zbog nekog drugog postalo mi je očajno. Dan nakon sebi se nasmijem. Starost ili iskustvo možda čini svoje. Jedno je sigurno, a to je da se ne želim više nikad zaljubit iz sažaljenja. Previše puta sam to iskusio.

    Image Hosted by ImageShack.us


    Vječni plesač od malena bio i ostao. Ali ovaj plesač ne voli da uvijek pleše kako netko svira. Već da se ponekad svira kako on pleše i svijet se trese pod njegovim stopalima i pravilima. Najbolje plešem kad ne brijem na nikog, ne jebem nikog jer uritmit sebe i jos nekog drugog na ritam kako ja želim čak i profesionalnim plesačima je teško. Ples je potreba koju sam oduvijek imao. Eskapizam od vlastite stvarnosti ili queer u meni. Ne samo divljanje nego vlastita fizička ekspresija. Zajebancija. Širenje pozitivne energije, a ne zavođenje.
    Da li ću bit vječno neodlučan čisto sumljam. Iskren prema sebi konačno jesam i sve se teže zamišljam sa ženom. Ali nakon svega znam da iz bilo kojeg sranja kao i uvijek ću se izvuč i da ću nastojat ne gubit vrijeme na krive osobe. Niti stvarat teorije i paranoje. Znam da sam super i da sam neke stvari postigao, ali uz preispitivanje realnosti uvijek idem dalje jer ne volim vrijeme gubit na nekonstruktivne stvari. A sve što ponekad želim jest samo da me zagrli i ponekad zgrabi u pravom trenutku. Kad njega i sebe nasmijem. Jer želim umrijet sa smiješkom na licu.