Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/divosatirik

Marketing

Slobodan

Možeš radit loše djelo o svojoj majci, ali nemoj radit lošu angažiranu umjetnost

Rekla je žena koja mi je povratila dostojanstvo. I moram da se bar djelomično složim. Ne mogu više stvari doživljavat osobno. Prije sam vjerovao da s umjetnošću možeš promjenit svijet, odnosno spasit ga. Taj naivni dio je polako odumro u meni. Idealistički. No i dalje vjerujem da s umjetnošću možeš ukazati na neke probleme i bar potaknit na diskusiju o nekim stvarima. Bitno je da dobiješ bilo kakvu reakciju. Znači da si ipak nešto postigao. Umjetnost koja se bavi ljudskim pravima, angažirana umjetnost je ono što me zanima. Načinom na kojim živimo u gradu. Onim što nas u društvu okružuje. Ukratko ono čim ću se bavit na svom poslu.
Na faksu mi je super bila Jadranka Damjanov jer umjetnost nije doživljavala samo kao priču nego kao igru. I sam taj nenarativan pristup kroz radionice i asocijacije mi je bio super, ali će mi ostat hobi. Premda i dalje mislim da se njene metode daju negdje upotrebit. Pa čak i ovim čim se bavim. Revolucija mora biti i zabava, a da bi revolucija bila zabavna mora u njoj biti igre, a bez igre nema ni umjetnosti.
Sreo sam jednog pedera kojeg znam još sa faksa. Kad me je vidio obučenog u ono što ja volim nosit rekao mi je da odrastem. Ja ne želim odrasti. Moja odjeća nema veze sa odrastanjem nego da s tim da se u njoj osjećam udobno. A on meni samo izgleda dosadno. Eto on je "odrasta" i diplomira, a ja nisam. I misli da je popija pamet svijeta zbog toga. Zbog par debila svoj izgled neću mjenjat. Zadovoljan sam svojim izgledom. I baš mi je bilo super zato skoro potuč se u aquariusu. Ustat za sebe bar kad već nisam za svoju prvu gay simpatiju. Još se nisan iživija.
Nekidan sam gleda "Shortbus". Morat ću se složit s jednim drugom s facebook. Romantični ideali su najveća društvena pervezarija. U ovom filmu centralni lik je seksualna terapeutkinja koji ne može doživjet orgazam sa mužem. Film se koncentrira na seksualne slobode i njegove glavne aktere. Super scena mi je kad tri pedera puše jedno drugome kurac i pjevaju američku himnu. A najbolja stvar mi je što film promiskuitet i ljude koje se "kurvaju" prikazuje na prirodan način, kao normalan, a ne kao u nekim austrijskim egzistencijalističkim filmovima gdje među ljudima postoji samo otuđenost i distanca. Ovdje su to ljudi koji nisu svedeni samo na egzistenciju, već su to ljudi koji misle, osjećaju bili bi, gay, straight, lesbian, u braku, depresivni ili zadovoljni sobom. Ali su zato svi slobodni. Kako se i ja osjećam koliko god mi taj glagol iša na živce. Slobodan da gledam filmove, radim i bavim se stvarima koje me zanimaju


Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 22.09.2008. u 18:40 sati.