Pregled posta

Prostor, vreme, kategorije, kritika i... kritici prostor

-Ja ne kuvam da manje zborim već zborim da se zna da postojim!
-Ti se smiješ da se zna da postojiš!

-Kao mali od svih štrumfova najviše mi se sviđala Štrumfeta.
-Meni Mrgud. Zašto Štrumfeta?
-Pa znas ide okolo i pjeva: Ti dam ti dam ti dam! Prava kurva
-Ma kud bi ti bio gay!

Prošlo je vremena. Da i prošlo je. I nekako mi je ovo ušlo pod kožu premda od posla nemam vremena. I dobio sam čak i pohvale i pozive za večeri aktivne proze i poezije u Beogradu.120 postova bilo je savršena brojka za zaokružit cijelu priču, ali kao ljudsko biće, a ne bog moram na nešto gubit vrijeme i bit nesavršen. Makar i uzalud pa napisat 120 i zadnji. Ha ha! Nadajmo se!
Iako mi ovo služilo ne samo kao dnevnik da vidim sve moje sublimacije, već kao kanal za komunikaciju sa prijateljima s kojim se nekad ne stignem vidjet i popričat pošteno zbog razno raznih okolnosti (jer neću ispred nečijih roditelja pričat o seksu) pa gubimo na bliskosti. A super mi je ekipa koja ovaj blog shvaća pretjerano ozbiljno pa nije svijesna da prcam sve živo i sebe u zdrav mozak. Zna se da mene previše zaozbiljno ne treba shvaćat. Sekundarnu mitologiju od mog života mi se ne radi pa kad mi sve dopizdi ovo je bilo dobro mjesto za izbacit sve iz sebe. Ovo mi je zadnji, jer ovo sam pisao zbog sebe a ne zbog drugih. A sa prošlim postom mogao sam lubrikante reklamirat.
Ha ha!
Ne radim više na Operaciji grad pa eto našao sam malo vremena za sebe da sredim dojmove od festivala. I inih aktivnosti. Nisam ni sve radove stigao pogledat zbog posla. Posao je takav da si u pogonu za vrijeme Operacije 0-24, ali pucaš zato od ljubavi. Većina radova mi je bila super i dobra, ali spominjem samo one koje me opominju u kojem mikrokozmosu živim. I takle na osobnoj razini.
Stanje Nacije ime je radionice koju sam propustio zbog posla. A o stanju nacije meni je vrlo dobro rekao rad Sanje Iveković:Tko su bile sestre Baković?
Rad je trebao upozoriti na zanemarivanje spomenika iz protekle ere hrvatske povijesti što je praksa od 90ih. Reakcije ljudi sve su rekle.

-Zašto im glupače niste odale imena? Što ste šutjele!

I onda je još ploča bila ukradena. Nije ni čudo. Takav rad rekao je i više nego dovoljno o stanju nacije.
A da budem još svijesniji u kojem mikrokozmosu živim bile su reakcije na Škart i njihove kuvarice - dozidnice na ćirilici i ekavici. Po Polihimniji rekacije na njihov rad su bile čak i gore od onih 2001 kad su prvi put kod nas bili. No te kuvarice nisu bile u stilu "Kuvarice manje zbori da ti jelo ne prigori". Tri vezilje s druge strane Drine su došle i vezle na tri gradska trga. Što muči suvremenu domačicu, ženu i narod koji više se ne trudi biti podložan, već govori što misli, što ga muči i u što sumlja meni je bio genijalan. Moja omiljena kuvarica je moja baka inače. Kuha super. I pravi je primjer antijunaka. Možda nije živila život koji je htjela, ali zato uvijek kad je pitam "Kako si?" ona odgovori uz sve bolove da je dobro. I ima svoje hobije, vrt, krizaljke, kukičanje. Jako je vitalna i nije baba. Već sa svojih 77 godina elegantna i ljupka. I moja omiljena populistička marksistkinja. Njena prituzba je isto:

Druže Tito da li znaš da nam danas prodaju samo laž

Srpski. To mi je tako super jezik. Ta varijanta hrvatsko-srpskog mi je uvijek bila napetija, lepša, prirodnija i dramatičnija. Mozda zato šta nije nastala iz nekog književnog hibrida, već iz narodnih pjesama.

Danas donosim odluku. Od sutra počinjem život zdrav.

I onda odem na prosvjed i vidim da su osim deranja na stageu (kojeg za prosvjed ne možeš ozbiljno shvatit) ljudi od tog prosvjeda napravili pravi fetiš party. Deru se neugodno i neukusno na mikrofon, rastežu remnje, nose remen oko vrata, nose umjetne materijale...
Onako populistički organizirat prosvjed, ljudi mora da se šalite.
A kad smo kod fetiša ono što mi se svdjelo na filmskim mutacijama je bio "Crazy love". Super su mi Queer momenti u tom filmu. Od maženja sa stablom, do hipi skakutanja i hrvanja dva lika.
Edi Rama sa bojanjem Tirane i poticanjem na diskusiju o boji me oduševio. Još im je i GUP donio. Kad će se to u Zagrebu desit. Nikad. Kao da mi je legao na prošli post. I nakon svega što su ljudi im izrekli i cijelodnevnog trčanja po gradu došao sam u SC i plesao.

Uz muziku se telo njiše. Sve brige briše

Prostor. Ono je čega u Zagrebu sve više nedostaje. Za kretanje, vožnju bicikle, javnog prostora. No ne samo javnog nego i plesnog. I baš zbog toga bilo mi je super na koncertu u SC-u i ta dva partya u Jedinstvu koja su mogla i bit bolja. Ali mi je bilo oduševljenje pleset u polukružnoj dvorani ITD-a kad nije bilo nikog i Jedinstvu jer sam imao konacno mjesta se za kretat u mjestu koje nije longe bar za izlaganje mesa. O nedostatku prostora koji nedostaje za kretanje govori predstava brazilske trupe Clandestino na Queeru ove godine. To mi je bila najbolja predstava na Queeru. Gdje ljudi jedva nalaze prostor za kretat se po nečijem privatnom stanu među publikom. Otkad se zatvorila Močvara kvalitetnog prostora za plesat u ovom gradu nema. Zbog ozvučenja i prostora. Sve više tu su neke fensijane i lounge barovi gdje se na tebe gleda kao komad mesa. Pivo od 0,33 je 18 kn i slično. Kset je OK, ali kad u ITD-u stave da ljudi plešu u kafiću to mi je pravi horor vacui. U Tvornici ima mjesta. Tvornica je OK. I SC galerija.A vrhunac mi je u koldingu plesat na tepihu! To vise nije peglanje nego doslovno dižem prašinu.
I tko se na kraju mene opet uhvati. Četri nimfe koje su mi sise pokazale. Imam očito svoj fun club. Šteta što koji kukuriku nije bio između, ali bar sam bio siguran od seljobera. Iako sam im rekao da sam to vec vidio svaki put me nasmiju. Ali nešto im moram priznat. Imaju energije. Više od pola muškaraca. Nije ni čudo što su nimfama dale nastavak -manke. I svaka im čast. Onda su se u kolo oko mene stale vrtit, a ja izvijat.

Vrti se! Vrti! Vrti!
Dok se od svog izokretanja samo pokret vidi!

I tijela su im gipkija za razliku od muških. Žene s kojima ja visim nisu podložne. Moje frikuše, divljakuše i pametnice koje nisu bespomoćne ženskice.
A muškarci. Stoje poput stupa na pola partya. Ne daj im Dioniza da se pokrenu od ramena do bokova. Neki bi pomislili da su pederi. No neki se isto previše miču u tom području. Ne treba pretjerivat.
Što se tiče gay scene moram pohvalit lezbijke na organiziranosti. Imaju bendove, zborove, komune. Sklonije mi djeluju grupnom radu. Na mom popisu simbola je i Jadranka Damjanov. Ona je bila lezbijka odnosno jest. Zbog knjige njena čini ti se kao metuzalem teški. Još je živa. I užasno je teška kao osoba. Prava je Sapfa bila dok je zavodila učenice svoje. I uopće nije bila nešto privlačna. Neki bi rekli čak i da je ružna. No žena je praktički izmislila aktivan pristup likovnom djelu koja umjetnost ne ostavlja poput poput dosadne relikvije kojoj bi se trebali divit i pisat knjige koje nitko ne čita. On sama nije znala baš da piše jer previše je stvari znala pa je puna digresija. No pokazala je da iza svake stvari postoji priča, preko asocijacije i vratila pristupu likovnom djelu igru. Jer umjetnost od igre počinje.

Kad je umro Ladan, nigdje nisam našao podatak da je čovjek bio gay. U svim vjestima. A praktiči je za mene bio pojam lingvistike u Hrvata.

Pederi. Ili djeluju solo i imaju preveliko mišljenje o sebi, ili su samo za jebanje ili su nikakvi. Komentare uvijek dakako imaju, a kad treba napravit nešto grupno i zabavno osim seksa onda nema šanse. A super su mi oni koji prate modu pa misle da su nešto. Elita. Moda mi ide na živce kao način ponašanja. Ta Victoria Bechem bi sebi ćup na glavu stavila jer je neka gay ikona rekla da je super. Ima mi tamo super stvari, ali mislim da netko može sam sebe obuć ako samo malo promisli, a ne nekog slijepo obožavat i slijedit. Super mi je kad me gledaju s visoka jer ne pratim modu, ne lickam se pred ogledalom non stop, niti koristim masu parfema. Imam samo dezodorans. I oblačim se šarenije što mogu jer u mojoj glavi uvijek je karneval i cabaret. Daj mi pokaži malo prirodnosti, ljudskosti i pogledaj prvo sebe, a tek onda druge!
Kad smo kod elite nekidan čuo sam i da hocu postat kustos i položit stručni ispit trebam volontirat u galeriji godinu dana, a nije da te nauče nešto posebno. Moji starci to ne mogu financirat. Povijest umjetnosti. Struka za seronje, miraz i buržuje. Tu su I WHW-ovke koje organiziraju kongres o arhitekturi, a da samo ograničen broj ljudi zna za to. Mediji ne. Čak i cura koja dvije godine radi za njih nije znala za to. Nije ni čudo što je likovna i vizualna kultura u Hrvata na tako visokoj razini kad je kreiraju ovakvi elitisti.
U odnosu mi se ne da igrat ulogu majke, a ni djeteta. Kod gay zajednice mi smeta kad se o seksu priča onda je to jebanje, a ja pričam o odnosu. Daj mi pokaži malo ljudskosti i topline! I non stop komentiraju izgled. Daj pogledaj prvo sebe pa tek onda druge. A ako kažeš da to ne tražiš onda misle da bi vezu. Ne znam. Ja bi mogao imat i seks za jednu noć, ali želim cijeli menu, a ne samo glavno jelo. Neću samo čin nego sve. Da san se tija samo jebat moga san to napravit prije godinu dana. Moju zimsku jaknu dobio sam od Njega prije godinu dana i nisam se za nju treba jebat. Dao mi ju je, a 5 minuta smo se znali. I nisam trebao popušit kurac polovini Zagreba da mi se osjećao voljeno. Ta jakna mi je bila dovoljna.
Seks. Vođenje ljubavi ili jebanje. Biram ono prvo. Premda izgleda kao izraz iz lošeg ljubića po romanu od Daniel Steal. Ne postoji adekvatan izraz za "to have seks" u ovom jeziku za to čudo. Seksat se meni zvuči glupo.
Veza. Ne volim baš taj pojam upotrebljavat jer mi se čini da nekog na nešto obavezujem. Gušim ga, vežem, posjedujem. Ne dam mu prostor da diše i giba se. Puno mi je zato draže upotrijebit riječ odnos. Nije ništa definirano da bi se neki tim opterećivali i neki bi rekli slobodu gušili.
Crkva u Hrvata ima mjesta za razne intervencije. Te crkve zjape prazne. Pune su samo za nekoliko praznika. Ja bi tamo radio koncerte, partye. d nekih bi napravio narodne muzeje. Ali najbolji party bio bi ispred Kockice ili u dvorištu Versaillessa. Trance party sa kraljicom i kraljom koji imaju fluoroscentni postav krinoline kod kraljice i žezlo kod kralja u cour marbre. Kockica mi je super je izgleda kao monolit pao s neba u svom tom nepreglednom prostoru. Otuđena totalno sa masu prosora ispred. Futuristički izgleda pogotovo kad dolaziš s Prisavlja. Kao da taj monolit lebdi. Možda bi malo boje na nju stavio minimalistički u stilu Mondriana. Ali ništa više. A dragoj crkvi osnovat ću band za promicanje promiskuiteta, poliandrije i poligamije te homoseksualnih brakova. Zvat će se Blažena Marija.

Zašto?
Because less isn`t more, but more is marry and marry is always full of grace. A uvijek sam u seksu volio grupni rad. He he!

A prva stvar za obradu je od Gang of Four: I love a man in a uniform. Village people je tako tipično. Bavim se ukratko stvarima koje volim i super se osjećam. Budalu od sebe sam i dalje spreman radit od sebe bile to muške ili ženske stvari. Neću reć kao sam zaradio katalog od "Touch me" festivala, ali mi je razgovor sa anesteziologinjom bio super. Oboje smo zaključili da je to u biti legalizirana prostitucija bila. Ona je dobila plaću, a ja katalog.
Flegma jesam, no nastojim ne bit pretjerana. U meni uvijek ima krvi. Ne znam što bi bilo muško, a što žensko. Sa kategorijama sam uvijek imao problema. Žene u sebi sam svijestan od malena. Zato sam htio bit striptizeta i štrumfeta kao dijete. I revolucionar, ali to je tek od osnovne.

Jedno je očito. Jedan je kralj ritma, a dvije su kraljice. Jedna je bi, a druga gay. I svatko ima svoju tragiku. A kad već nisam dancing queen onda sam dancing queer jer s ovim čovjekom gumom nitko da uhvati hrabrosti da se nateže, a misli da bi bio totalni talent. Baš čekam nekom krv da popijem jer sam kao prava bitcharka na travi spreman nekom kurac da sašijen.

OTUĐEN!?!
ILI SAMO SPREMAN NA PLES?
I ZALJUBLJEN U DEKADENTNO VRAĆAM SE SVIJETU FILA I FILMSKIH KLASIKA U ZADNJE VRIJEME. ZATO ŽELIM SVIMA KOJI SU OVO ČUDO ČITALI SRETNU NOVU 2009!!!


Post je objavljen 07.01.2009. u 18:15 sati.