Marketing
Epilog
I da. Uvijek je tu i. Film je bio super. Baš što sam treba. Lik je opet genijalan. Kao ja. A zna bit i debil. No s razlogom.
I na kraju kaže da ćemo ovo jednog dana shvatit. Što ako shvaćamo sad. E, ljudi moji taj dan je došao. Jednog dana vam možda ispričam priču o ženi zvana nesreća, ali sam skužio da je ne zaslužujete. Bar ne uživo. Dobit ćete je u blog obliku. Kad se naspavam. I u pauzi od moje obitelji. Dok se doma igram psihologa sa wheather girl, a frustracije iskaljujem na Cvijetku, Heri i njegovoj djeci. Život je prekrasan i uvijek ću ga gledat kao blago. Moje blago. Svako želi čuvat dio svog blaga za sebe i podjelit ga ponekad sa nekim. Bila to balancana, melancana ili dinja. Sve ovisi s koje strane zdjelu gledaš.
Nikad mi neće bit jasni ljudi koji su prerealni. Kao da s tom realnošću sebe nastoje ubit. Koji si kurac tim dobija? Pojača svoje slabosti. Ili smanjio. Postao svjestan njih i sebe ograničio.
E pa ovaj put mi se opet razbijaju krugovi. Vlastiti. Ili od Eola.
Stvar kod koje se grizem zbog Narcisa i žalim što nisam od kamena jest što me podsjeća na ženu zvanu nesreću. Ne po karakteru, ne po ponašanju, nego po mom odnosu s njim. Vječno dominantno - manipulativno. Ti meni ja tebi.
Možda i jest moja sudba. Ah, moja sudbo!!! 
Da budem sam. Da se pravim slijep. Da rigam od ljubavi. Da serem. I radim kaos oko sebe. Ali sam odabrao raditi ljepotu. I ako to neki ne znaju cijenit.
Neka mi popuše kurac!!!
Pocuclaju balancanu. Ili mrkvicu.
Da, da. Nikad ga nisam mjerio. Mogu pozvat Narcisa da dođe da ga izmjeri. Ili Helija, knjižnjičarku. A tek Lezbiju.
Manično sam depresivan. Ako to neki hoće. Neka izvole.
Zato znam super upad.
Hej! 
Manično sam depresivam. Imam dijagnozu.
Hočeš da ti od života napravim pakao ili ti od mog raj.
Olimp ili Had zar je važno. Svi upadamo u nekakva stanja. Prirodno je.
Iden sutra kod psihijatra. Da mi da malo litija. A sa dijagnozom mogu se hvalit pred ženskom populacijom. Onom liberalnijom. Bar ću bit popularan pred darkericama. Ili ljudima koji još slušaju grunge. 
Oces jebat ovog biksića! Ima dijagnozu. Ajde smiluj se. Nadan se da je imaš i ti. 
O svojoj ženi zvana nesreća pišem vam drugi put. Jedino sto sam shvatio da sam premu njemu se ponašao kao ona prema meni. Nakon Božića, možda i Nove. Do tad moram s Perzefonom ic u soping. Po balancane, kukumare, i svo to voće i čajeve na tržnici. Ali ne bilo kakvoj tržnici.
I like pleasure spiked with pane and music is my aeroplane.
Čovječe vratio sam se čak u moju pred em ti vi fazu. Konačno je bio red da i libido ovog čovjeka ponovo proradi. Nostroma. Mazohiste. Dosad možda. A u budućnosti ćemo vidit. Vrlo vjerovatno. A možda i ne mora.
Jedino što on trenutno zna da je jedno prekrasno biće. Koje ljubavi nikad nije bilo dosta. Oduvijek sam znao da sam drag. I pametan. Ali sam bio svjestan i svoje gluposti. I njom sam se ponosio. I to na kvardrat. Pa od sad se više nje ni neću sramit. Kao da sam je se sramio. Da mi bude ponos. Na diku.
Jedino šta me jebe jest to što moram biti lukav. Bar neko vrijeme. Zato služi ovaj blog. A buntovnik bez razloga. Uvijek postoji razlog. Ovisi kolko si naporan da ga moras nac. I objavljivat drugima. Nekad nije ni važan. Jer koga jebe briga. 
Znam da sam uvijek bio subverzija tip. Bio i ostao.
Vaš Dionizije ili mladić zvan Bahko.
Post je objavljen 25.12.2007. u 01:13 sati.