I današnji dan nije bio loš. Jedino loše jest to što sam saznao da ispit imam tek na kraju mjeseca, a ne ubrzo. Ali zato sam jučer cuclao tofife. A danas kad sam shvatio da sam izgubio naočale prošetao sam do Pitije i našao ih kod Demetre. No to nije jedino što sam našao. Od jednog super Magyara sam dobio jaknu na poklon. Plavu. I to me je oraspoložilo. i to ne malo. Nije loš taj Gulaš zvan Bikova krv i Orfej iz sela blizu Budimpešte. Totalno su cool. Uz to popio sam kod njih kadulje s medom da mi zasladi nepce i najeo se još u mezi.
A Nova Godina. Pogodite gdje ću je slavit. U Karlobagu. Ili u Lici. I to opet preko Dinarida. I opet HŽ me čeka. Očito mi je prelaženje tih planina suđeno. O sudbo! Prokleta bila!! A i slavljena.
I bit ću u dobrom društvu. Sa Perzefonom i Panom. Ni manje ni više. Kao i prije tri godine. No ovaj put umjesto crne Lidije biti će Eho što Pana voli. Mogli bi se opet tamo i kupat. I čitat izjave od prije tri godine. Očekivanja prevelika nemam. Glavno da sam u krugu bogova i ljudi koje volim. Da ribarimo. U ribarici.
Što želim od nove godine već sam rekao. Kraj faksa i vezu. Jer se veze više ne bojim.
Sam. Pomirio sam se da ću biti sam. Sam sam se rodio i sam ću i umrijeti. Jer i pas kad umire povuće se u svoju kućicu. Tako ću se ja za ovu Novu godinu opet povuć preko Dinarida. Otuđenih, no manje poznatih. Ali sličnih.
Do sljedećega viđenja i Sretnu vam Novu želi vaš Dionizije
Post je objavljen 30.12.2007. u 23:26 sati.