I revolucionari moraju da evoluiraju
Kao i nakon svakog kraha opet se osjećam isto. Spreman na podizanje spomenika sebi i drugima, srljat u nove radne pobjede i petoljetke. Želim stavit opet ruke u nečiju zemlju. Da, oblučio sam danas reći Hermesu da sam ga volio. Zašto mu to želim reći? Zato, stoga što ne želim više živjeti u Olimpu emocija iz prošlosti. Prošlost je super utočište ponekad, no od nje ne treba živjeti.
Sinoć san gleda Seks, laži i videotrake. Liku je trebalo da preboli svoju vezu devet godina, a meni 5, ali od tad više ništa nije bilo isto kao prije. Svijet je drugačiji kad zaokružiš svoju seksualnost i konačno dobiješ potvrdu u ono što si sumljao. Da si biseksulan. I ponosim se tim. Danas je došao dan kad je ovaj Dioniz odlučio reć Hermesu da ga je volio. Ako kretino kao Narcis je to zaslužio čuti može i Hermes to da čuje. Želim naše prijateljstvo dić na novu razinu. Od jedne svoje platonske ljubavi sam se napola oprostio, a od ove ne želim. Jer je u Zagrebu, jer mi je prijateljica i želim je dugo imati kraj sebe bez napadaja ljubomore. Ne želim se od nje oprostiti. Želim dič odnos na novi nivo iskrenosti jer je to dosad bilo jednosmjerno. Ja joj se žalim na Narcisa, a ona meni o svom dečku ne govori ništa. Nije mi rekla ni da postoji. Apsolutno ništa!!! I to mi je počelo da smeta, a ne želim da me smeta. Želi da me raduje.
Prva ljubav bila je naivna, druga idealna maštarija srednjoškolca ostvarena na faksu, od treće se osjetio ponovo živim i muškim, od četvrte kao sretno dijete, a od pete kao da sam postao još revolucionarniji. No i to revolucionarno došlo je samo od sebe, od mene, ali i od Hermesa. Na faksu sam postao tad kontraproduktivan, ali u društvu mladi revolucionar spreman uvijek i dalje da ruši granice. Bilo to u umjetnosti, povjesti, društvu i seksualnosti. Na prvoj godini faksa imao sam želju rušiti granice roda, spola i seksualnosti i moram priznat da sam to već nekim dijelom i ostvario.
Moj život je opet šaren i pun kolorita i kreće se u smjeru kojim želim da bude. Iskren prema sebi slavim sebe i dobre strane moje familije, koje moram priznat oduvijek će se reflektirat u meni kao i ono što studiram, radim. Vratiti se u fetalni položaj sigurnosti utrobe u kojoj si nekad plutao je super, ali isto tako plutati na plesnom podiju Tvornice ili nekog drugog kluba nije loše. Plutati, lebdjeti i konačno se prepustiti nekom novom. Ali tek kad se odreknem nečeg starog. Kupio sam dvije litre crnog vina i slušam 80e i eto jedva čekam prionut na novu skripu i večerašnju bakanaliju
|