Dionizije nad Dinaridima

Opis bloga

• Vrag možda ne pleše u crvenoj haljini, ali je meden i zna biti uboden. Pogotovo ako se igra roštilja sa pekinškom patkom, svinjama i bocama ruma. Jer tek onda vatra, koja u njemu sija i pari, dolazi do zvijezda. Kipila, čučala i sijala makar i do Posejdona, ali će zato biti vječna
  
  
  
  
  Kurčenja i pižđenja jednog bi ne bi neodlučnog i smotanog gaya/bi -a ponekad nezadovoljnog svojim životom dok pluta, plese i pjeva, ali ne razbija glavu na Kinseyevoj skali seksualnosti na putu da nađe svog Apolona ili Veneru u neočekivanoj lakoći postojanja.
  
  
  

Linkovi na koje bacim pogled povremeno

• Blog.hr
  
  wikipedia.org
  
  alethea.blog.hr

Hvale bogovima ili popis likova i nekih simbola

• 
  
  Hy Gei - jer je najpozitivnije biće koje me naučilo da ne mrzin
  Gei - jer me odgojila, ali mi ide na kurac sa svojom miserafilijom
  Perzefoni - jer se ne da
  Hadu - jer previše pita zašto
  Hermesu - jer je kuhačom i pedalom izmislila pojam aktivističke redovnice
  Heliju - jer mi je dao nadu da ima još dobrih ljudi
  Panu - jer me izletovanju podučio
  Demetri - jer je iskrena
  Artemidi - jer je ponekad veći patetik od mene
  Euridici - jer je nestala
  Aresu - jer mi čisti WC
  Pitiji - jer je u zemlji čudesa
  Orfeju - jer je bio glup, ali iskren prema sebi
  Esperanzi - jer me udomila
  Euterpi - jer ima dobru glazbu
  Terpsihori - jer super pleše
  Depeche Mode, Bjork, Mogwai i Sigur rosu - jer su utjeha
  Amonu Tobinu - jer me nabrije
  Uraniji - jer se izderala na mene kad je trebalo
  Ateni - jer se brine o meni
  Niki - jer je u razumu uzor
  Posejdonu - jer se ne kurči kao neki iz Hada
  Eho - jer je uvijek nasmijana
  Satiru - jer je Ok lik, ne pretjerujmo
  Faunu - na lijenosti
  Moćnoj Afroditi i Tužnoj Afroditi - jer su na blog ukazale
  Crvenom Amoru i Ljubičastoj Psihi - jer me više ne proganjaju
  Adonisu - jer je zgodan
  Zeusu - dominantnom patrijahalnom mušarcu kojim nikad neću bit
  Heri, Narcisima i svim jadnicima - jer se nažalost zbog takvih ljudi osjećam bolje
  Melpomeni, Pulhram i Eteru - jer postoje da me nasmiju
  Hestii - jer ne idealizira
  Taliji - jer me napalila
  Kaliopi i Polihimniji - jer su me zaposlile
  Vulkanu - jer me bar zajebavanju naučio
  Apisu - jer mi je jaknu dao
  Papru - jer ga nisam izgubio
  Soli - jer mi nije puno pomogla
  Termosici - čuvaru uspomena
  Filozofskom - jer me naučio da gledam i mislim drugim očima
  Wikipediji - jer ima dobre članke
  gay.hr-u - jer na njemu vise neki ljudi poput mene
  Jadranki Damjanov - jer me naučila da aktivno i nenarativno gledam
  Tomislavu Gotovcu - jer je na egzibicionizam ukazao
  Andreji Kulunčić - jer mi je vratila dostojanstvo
  Filmovima:
  400 udaraca
  Seksu, laži i videovrpcama
  Donnie Darku
  Shortbusu
  M.A.S.H.-u
  American Beauty - jer su mi rekli da se ne sekiram i da sebi kažem dosta
  Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Rumunjskoj i Francuskoj - jer u njima Dioniz spava
  A ponajprije hvala Dionizu jer je sve probleme nadišao i spreman ići dalje u svojim putevima kazne, užitka, rada, a ponajprije hedonizma
  
  
  

Čemu sve ovo, tko sam ja ili dobrodošli u moj privatni prostor

• 
  
  U početku ovaj blog mi je bio eskapizam od svega i bijeg u nadrealno dok mi nije bilo jasno tko sam i što sam, a sad mi služi da vidim što sam bio, što sam postao i kud se krećem, a drugim da se ponekad od svog tog cinizma nasmiju i vide što ima sa mnom. A i nakon sve te zbunjenosti ja sam ja što god bio. Život je ... ma jebeš te jeftine filozofije. Važno je da je ponekad intenzivan i nije dosadan. Bar ne uvijek. A i kad je dosadan da je bar sa stilom i pun života.
  
  
  
  
  Jedino što je u životu važno jest da si sit. Sitost je relativan pojam. A jedino je važno da nisi gladan. Gladan ću vječno bit. Hrane, ljudi, užitka, posla, pažnje i nikad neću prestat bit majstor pozornosti. Vječno dijete, koje svoj dnevnik nikad nije vodilo i kad je dijete prezrelo ili odraslo odlučilo je da blog vodi. U srednjoj sam bio mizantrop i uvijek znao da sam negdje nepoželjan i rađe sam se držao za sebe, ali sam zato dosad naučio da se ne ljutim, već okrenem to u zajebanciju i udaljim se od nekih snobova ili mornara. Ukratko rečeno ponekad sam nemoguć. Vječna flegma koja nastoji ne bit pretjerana, jer u njoj ima živog sangvinika.
  Prijatelje sad imam. Svjestan svoje gluposti jesam, jer se boljim od drugih nikad nisam smatrao. U inteligenciju ne vjerujem jer jedino u životu ćeš uspjet ako si uporan. To sam kao mali shvatio. Povodljiv jesam, ali svoje stajalište o nekim stvarima imam. Pretjerana raspravljanja ne volim, naslušao ih se na faksu, ali kad treba znam zauzeti stav.
  
  
  
  
  Idealna ili idealni ne postoji znam da ne postoji, ali nitko se ne voli probudit ujutro s osjećajem, a koji mi je kurac ovo trebalo! Ono što meni nedostaje jest izležavanje s nekim, a ne seks. Nježnost i bliskost. Jedino što znam jest da su ove oči vječno gladne dobrog i zgodnog mesa koje ima soli i papra u glavi. Samo da nije piletina/kukavica. Najvažnije je da je živa i simpatična, a ne Narcis koji sebi broji pločice. Neki bi rekli da sam previše racionalan. Nastojim ne bit naivan. No i dalje ima strasti u meni. Romantika. Što je to? Ono čime se volimo zavaravat. Više bih rekao da sam antiromantičan. Mrzim kad ljudi riječ ljubav koriste kao ultimativno opravdanje za svoje postupke. Previše olako. U ime ljubavi...
  
  
  
  
  Što sam izgubio?
  Rekao bi kao i naslov jednog filma "Sjaj u travi". Totalnu naivnost mladosti. Polet, ali samo ponekad. Prije sam ljude idealizirao, ali sad više ne. Od sebe radit budalu zbog drugog mi se više ne da, ali i dalje mi je s nekim radit budalu od sebe baš super. Nekoć sam skakao preko rijeke Mirne da impresioniram druge, a sad kad sam to postigao nikad mi nije dosta. No kad radim budalu od sebe zbog nekog drugog postalo mi je očajno. Dan nakon sebi se nasmijem. Starost ili iskustvo možda čini svoje. Jedno je sigurno, a to je da se ne želim više nikad zaljubit iz sažaljenja. Previše puta sam to iskusio.
  
  
  
  
  Vječni plesač od malena bio i ostao. Ali ovaj plesač ne voli da uvijek pleše kako netko svira. Već da se ponekad svira kako on pleše i svijet se trese pod njegovim stopalima i pravilima. Najbolje plešem kad ne brijem na nikog, ne jebem nikog jer uritmit sebe i jos nekog drugog na ritam kako ja želim čak i profesionalnim plesačima je teško. Ples je potreba koju sam oduvijek imao. Eskapizam od vlastite stvarnosti ili queer u meni. Ne samo divljanje nego vlastita fizička ekspresija. Zajebancija. Širenje pozitivne energije, a ne zavođenje.
  Da li ću bit vječno neodlučan čisto sumljam. Iskren prema sebi konačno jesam i sve se teže zamišljam sa ženom. Ali nakon svega znam da iz bilo kojeg sranja kao i uvijek ću se izvuč i da ću nastojat ne gubit vrijeme na krive osobe. Niti stvarat teorije i paranoje. Znam da sam super i da sam neke stvari postigao, ali uz preispitivanje realnosti uvijek idem dalje jer ne volim vrijeme gubit na nekonstruktivne stvari. A sve što ponekad želim jest samo da me zagrli i ponekad zgrabi u pravom trenutku. Kad njega i sebe nasmijem. Jer želim umrijet sa smiješkom na licu.