Marketing
Ludi pero
Sit, sitost je relativan pojam. Jer ljubavi smo uvijek gladni. Trenutno mi je nikad nije dosta premda znam da mi trenutno to najmanje šta mi treba. Što se tiče palačinka nisam ni svjestan bio da se Moćnoj Afroditi sviđa Artemida. Zašto li je onda sinoć izvodila ono s Hadom. Dobio sam zato ideju igranja s hranom i palačinkama, a ni svjestan nisam bio da sam pravi Pierro le fou bio. Svako društvo treba pedera ili bar židova. Da svi smo ponekad osamljeni i nesretni. Tužan zbog familije i svoje tri prošle zaljubljenosti ponekad jesam, ali osamljeno se općenito više ne osjećam. Danas sam čak učio i to uspješno. Gay još nije za mene. Previše mi je za ekstremno desne i ekološki svijesne. Ove godine mi se luduje i uči. Vraćam se u svoj studentski habitus loci, ali i počinjem pomalo i radni habitus jer ova glava uskoro će morat da postane samostalna. Inače dok sam sinoć opet izvodio svoju fantaziju striptizete iz djetinstva i zavodio Klio i Psihu danas mi je palo na pamet da mozda, ali samo možda bi dobar par bili Maya i seksi Srbin. Oboje su visoki i totalno suprotnog karaktera. I da, mogu pričat masu. To je samo ideja ovog jadnog Ludog Pere koji premda misli da je biseksulanost previše politički korektna u njoj uživa kao i učenju. Inače ideja jednog zalogaja više za djecu Darfura i svaku Afričku zemlju, mislim da nije loša i mogla bi se iskoristit za koju antikonzumersku kampanju.
Do sljedećeg filma, čaja, partya ili tuluma
Pierro le fou
Post je objavljen 10.12.2007. u 01:33 sati.