dinajina sjećanja

od Kaštelana naučih naučih, iz očuvanja sjećanja na postojeće obrasce izranjaju novi oblici, oslanjao se na izvore iz kojih je učio, sučeljavao fizičko i metafizičko… njegove poetske slike su uramljene titrajem događanja…

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću bit zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.

Kada je 1978. otisnuta doktorska disertacija Metamorfoze metafizike Marijana Cipre, tko je mogao slutiti da se radi o jednoj od najboljih, najvažnijih i najoriginalnijih filozofskih knjiga napisanih na hrvatskome jeziku? Planirano kao četverosveščano, a ostvareno kao jednosveščano djelo o grčkoj metafizici, Ciprino je djelo stilski i filozofski briljantan dijalog sa starogrčkim misliocima o biti i istini filozofije. Pri tom Cipra izgrađuje izvornu periodizaciju filozofije utemeljenu prema hebdomadama, vremenskim razdobljima od sedam vremenskih jedinica (4×700 godina) unutar kojih se odigrava duhovna povijest filozofije od njezinih početaka 700. prije Krista do 2100.
izvor Matica hrvatske.

Cvrčci u borovima cvrče pjesan bez kraja,
A more uzburkano šumori i udara o hridi,
I huči, i buči, pod suncem rujanskim.
Dovikuju se, neprestano, njihovi glasi
Ulaze kroz odškrinuta vrata crkve
Na Dančama, nošeni vjetrom, i umiru
Ispred Triptihona Nikole Božidarevića
Dragutin Tadijanović

Četvrtak

Kada sam bio živ, bilo je lijepo čekati četvrtak
moj najdraži dan. Tri dana s jedne, tri s druge
strane, vrijedilo je prelaziti šest postaja
do pouzdane sredine i obradovati se: četvrtak,
četvrtak, malo sunce na bilo čemu, na svačemu.
Obično, dani su negdje tamo, takva im je narav;
on je tu, brani oblik svega do čega mu je stalo,
ne dopušta da oteče. Pjeva žuto, tuče sa zvonika,
hoda, čita Superviella, gleda djecu što se igraju
u parku: on nabraja i zbraja. Kad uz mene hoda
i šuti, znam da se meni obraća, a ja mu kažem:
kada mene više ne bude, tebe će biti kao i
dosada, to smo se dogovorili.

Danijel Dragojević

u pjesmi spomenut Supervielle, Jules francuski pisac
Rođen: Montevideo, 16. I. 1884. Umro: Pariz, 17. V. 1960.

I Bog će nad knjigom mojom pusti suze!
To nisu riječi, već grčevi- gomila zbita‚!
I nebom potrčaće , uzevši ih u ruke,
znacima svojim, zadihan, da ih čita.

...Ljudima što drhte
u tišini soba
s pristaništa stooki se odražava sjaj.
Kriku posljednji,-
barem ti jeku
o tome, da gorim, stoljećima daj!...

Daj, posljednjim krikom svojim
gorčinu uvreda istjeramo.
Bez tvoje ljubavi ja
nemam mora,
volim te stihovima, ne pomaže.

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje –
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Amedeo Clemente Modigliani (Livorno, Italija, 12. srpnja 1884. - Pariz, 24. siječnja 1920.), talijanski slikar židovskog porijekla.

Početkom 20. stoljeća se Amedeo Modigliani doselio u žižu umjetničkog svijeta, u grad Pariz. Tamo se intenzivno družio s drugim velikanima poput Juana Grisa, Chaima Soutinea, pa i Pabla Picassa

U travnju 1917. upoznaje 19-godišnju Jeanne Hébuterne, s kojom započinje zajednički život. Ona postaje jednim od njegovih glavnih modela; naslikao ju je barem 25 puta.
Ali on je obolio od tuberkuloze i umro. Dan nakon njegove smrti trudna Jeanne počinila je samoubojstvo. Pokopani su zajedno na pariškom groblju Pčre-Lachaise.






bili smo na grobu Amadea i Jeanne,

Ja sam sin Poezije
Poezija kćer Odraza
Odraz kćer Razmišljanja
Razmišljanje kćer Nauke
Nauka kćer Traganja
Traganje kćer Velikog znanja
Veliko znanje kćer Velikog uma
Veliki um kćer Razumevanja
Razumevanje kćer Mudrosti
Mudrost kćer boginje Danu.

Vladislav Bajac.