Marketing
Osjećamo, dakle tu smo...
Ako ne što drugo, ostaće moj materijalni herbarijum ili moje beleške, ili moja pisma, a što je to drugo do ta zgusnuta ideja koja se materijalizovala: materijalizovan život, mala, tužna, ništavna ljudska pobeda nad golemim, večnim, božanskim ništavilom. Ili će ostati makar – ako u velikom potopu potone i sve to – ostaće moje ludilo i moj san, kao borealna svetlost i kao dalek eho.”
Danilo Kiš „Peščanik”, 1972
Plovili smo morima, pristajali na dokovima,
radovali se kobaltu neba između sutona i zore,
iz ponoćnog mira uranjali u zagrljaj aurore i vjetra,
u rifove sjvernog mora, u ljepotu horizonta svitanja.
Bježali smo od teških riječi,
rastuživale su nas, griješili smo,
razotkrivajući se sebi dosezali milost,
hostiju oprosta na dnu kaleža promašaja.
Kao u Joyceovom bogojavljanju, oslobađanje
od utega prohujalog, od noćnih mora i nesanica.
Kao moć nutarnje svjetlost uspomene nosimo u sebi,
čujemo eho mladosti i zov zrelog ludovanja, a živimo
suton ovozemaljskog puta, osjećamo ga, dakle tu smo.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 03.07.2024. u 08:38 sati.