Plave daljine...
U plavim daljinama privid boginje. u sluhu rapsody in blue
jutarnji zov ka mojim snovima o ljubavi među zvjezdama.
Mudrovala sam kozmogoniju nečemu čega nije bilo.
Danas osjećam besmislenost umovanja, prepuštam se stihiji
osjećanja, nadolaženju nekih davnih, zaboravljenih drhtaja,
ti ležiš u pijesku, prepuštaš se tišini, maestral mi mrsi kosu
kao u dane prvih susreta, događa se ono što se već dogodilo,
uspoređujem uzbuđenja. ti pružaš ruku, isprepliću nam se prsti,
koračamo kroz minulo, ka susretu na terasi Oceana, orkestar je
svirao plavu rapsodiju, pozivao me u davno sanjane plave daljine.
Dijana Jelčić
|
