Prisutnost...
Svanula je nedelja. Sveti dan. Zvona crkve pozivaju na buđenje.
Budi se i uspomena. Sanjala sam ljepotu drevnog žrtvenika.
Bili smo pred sklopivim oltarom. Čuvari sunca su bdjeli
nad rađanjem mladoga dana, Bili smo u Colmaru,
u Muzeju Musée d'Unterlindene i vidjeli poliptih,
djelo slikara Matthiasa Grünewalda.
Znala sam da sanjam, lucidnost mi darovala
praskozorje pred crkvom na Dančama.
Cvrčci u borovima cvrče pjesan bez kraja,
A more uzburkano šumori i udara o hridi,
I huči, i buči, pod suncem rujanskim.
Dovikuju se, neprestano, njihovi glasi
Ulaze kroz odškrinuta vrata crkve
Na Dančama, nošeni vjetrom, i umiru
Ispred Triptihona Nikole Božidarevića
Dragutin Tadijanović
Otrgunuti iz koljevke svemira,
postali smo bića osuđena
na koračanje zemljinim
stazama. Korak po
korak do kraja
vremena, do trena kada postajemo
točkica tmine, foton svjetlosti ili
vjesnici neba. . Možda?
Volim te ponavljajuće sne, volim njihovu lucidnost,
volim moju budnost u njima i tvoju prisutnost u svemu.
Dijana Jelčić ...
|
