Majakovski Vladimir ruski pjesnik (Bagdati kraj Kutaisija, Gruzija, 19. VII. 1893 – Moskva, 14. IV. 1930).
Bio je govornik urbanih sredina, nastojao stvoriti ...jezik ulice.. izmišljao je riječi, podređivao stih retorici
pobune, gnjeva i osobnoga krika. Volio je ljubav, pisao joj pjesme i na koncu napisao oporučnu poemu
Na sav glas i ubijajući sebe ubio i avangardu.
I Bog će nad knjigom mojom pusti suze!
To nisu riječi, već grčevi- gomila zbita‚!
I nebom potrčaće , uzevši ih u ruke,
znacima svojim, zadihan, da ih čita.
...Ljudima što drhte
u tišini soba
s pristaništa stooki se odražava sjaj.
Kriku posljednji,-
barem ti jeku
o tome, da gorim, stoljećima daj!...
.
gorčinu uvreda istjeramo.
Bez tvoje ljubavi ja
nemam mora,
volim te stihovima, ne pomaže.
oblak u hlaćama lebdi u vremenu
zaleđeni obris neopisive težine,
pljuska javnom ukusu,
manifest budućnosti,
ugasli sjaj u očima,
trinaest apostola,
na sav glas
a onda
odlazak pjesnika
i smrt avangarde.
Na žrtveniku uspomene dogorjela svijeća,
i lik nesretnog pjesnika.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 19.07.2024. u 06:16 sati.