Odslužbi...
odslužbi je riječ koja ovisno o radnji i situaciji ima više značenja, ne budi dosadan,
ne tupi, malo živosti , mučni glavom, vježbaj ravnodušnost i budi kreativan.
Zdenko je na snimanju serijala Novine izmislio tu riječ. ostala je zauvijek u seriji kao
poštapalica i premosnica u dijalozima i ode ona na nekoliko svjetskihTV postaja.
Nisam doznala kako je prevedena druge jezike,
U meni izaziva pitanja, jesam li dosadna, tupim li objavama, kako unijeti živost,
a kako kreativnost? Na koji način osvježiti šesnaestogodišnje trajanje
Dinajinih sjećanja? Možda promijeniti naslov bloga, izbrisati sve,
pisati o zbilji koja s pomakom u vremenu postaje sjećanje?
Osluhnuh šum vjetra u krošnji povijesti, začuh romor vode, oćutih njenu neuhvatljivost,
neukrotivost i njena sjećanja, osjetih čvrstinu njenih kristala, nijemih učitelja vječnosti.
Poželjeh gledati u bljesak vatre, odgonetnuti porijeklo i osloboditi se straha od pakla,
vidjeh uzročnicu trojanskog rata i uzročnika njenog pada, žensko muške arhetipove,
zagrljaj suprotnosti. Sjećanje na proćitano. viđeno i doživljeno izmješano u stalno
traganje za istinom početka, daju ovome što nazivam životom novo značenje.
Minulo i dolazeće, zgusnuto u trenutak, nude mi mogućnost odabira.
Na padinama surovog kamenjara nekog davno pročitanog svijeta živi bog pastira,
njegova svirka podiže zavjesu iza koje se skriva zemlja u boji zalazećeg sunca.
Zrak je pun tonova frule i pjesama o ljubavi, zrak koji će me dodirivati vječnim
mirom, poezijom i srećom.Ta poetična varijanta raja je postajala simbolom
osobnih težnji...
Odslužbi, ne budi dosadna, to je krivi odabir, ne tupi s pričama iz antike,
unesi živost u ovo jutro, razbuktaj zrno kreativnosti, začuh titraj uma,
oćutih miris sjećanja, vidjeh poljane lavande, snagu sunca nad
Paklenim otocima, hipnotizirajuću ljepotu arhipelaga, moć
mojih uspomena u našoj još uvijek nedovršenoj priči.
Da, dosadna sam, tupim s pričama o nama, molim oproštaj, ali ne znam i ne mogu drugačije.
Dijana Jelčić
|
