Lomljivost...
Davno izgovorih želju, ostvarila se. Sfinga ostvaruje želje u gradu mojih pradjedova. Minulih pet godina koračam asfaltom velegrada, živim tužne ispraćaje i osječam lomljivosti života. Mamina smrt i slijed umiranja članova obitelji, šogora, šogorice, vjenčanog kuma, brata po majci i prijatelja,
Branko, Franjo, Zvonko, Mara, Dinka, Verica, Mujica, Ivica... prošlogodišnja agonija, borba s Zdenkovom bolesti, od iste bolesti su otišle drage nam Kostadinka Velkovska i Minja Majurec. Tinova pjesma Igračka vjetrova, blaži bol, Matoševa Utjeha kose smiruje
Zvone glasovi, odzvanjaju kao jeka osmijeha, jecaji tuge, vapaji boli, prohujalo postaje bit ozrcaljenog sjećanja, uranja u srž osjećajnosti, postaje osjećaj uklesan u pamćenje, to je proces sazrijevanja, imenovanje bezimenosti, skidanje patine sa moždanih vijuga, nešto kao glancanje starog srebra, izranjanje iz senzualne amnezije
Na bojišnici intime, ta interna analiza svijesti rezultira oslobađanjem zatomljenih osjećaja.
Zdenko je preživio kemoterapiju ali preživio je i jedan malešni žderač života. Doktori se odlučili za radiokirurgiju, blagu metodu konačnog ubijanja uzroka. Polako se naziru pukotine svjetlosti kroz tminu strahova, daruju nam oružje protiv sumnji, melem za lomljivosti, smiraj srcima i otvaraju dugo zatvorena vrata poeziji zbilje. .
Dijana Jelčić
|
