Pozdravljamo sunce...
Davna svitanja, pozdrav suncu s osmijehom djeteta,
minuli sutoni, oproštaj s danom, želja za miran san.
Molitva anđelu čuvaru, izrastanjem preobražena u
oče naš, kruh naš svagdanji daruj nam danas i
izbavi nas od zla.
Ljubav, braniteljica od utapanja u moru strahova,
zgusnuta u načelu mudrosti, u odvajanju svjetla
od tmine, u evoluciji misaonsti i tišini osjetila.
Tišina je bujala, kortljalo se vrijeme, nismo
znali, a čekali smo boga sretnog trenutka.
Imaginarij legende, iluzija neostvariva u
zbilji, lijepa zabluda, vjerovali smo.
Smjenjivale su se godine,
neznanje slijevalo
u znanje.
Jedne davne noći razumjesmo govor zvijezda,
šaputale su o ljepoti trenutka, uskovitlale misli,
zavrtložile osjećanja, uzburkale osjetilne strune.
Pod sunčanikom mladog dana, lahor svijesti
romori Horacijevu misao
carpe diem quam minimum credula poster,
iskoristimo danas, sutra je možda prekasno…
Pulvis et umra sumus, šapnuo si
Da, mi smo prah i sjena, ti i ja
u svitanju novog dana
pozdravljamo sunce.
Dijana Jelčić
|
