Nešto čemu je možda ime baš to...
Za savršeno jutro savršene i stvari
i riječi morale bi biti u svome čistom
poretku, kao lišće koje će, nakon zime,
osvojit opet granu taktikom onom istom
kojom se i ti služiš, pa ipak nešto kvari
čistoću jutra, nešto čemu je možda ime
baš to – ta savršenost
Luko Paljetak, 19 kolovoz1943- 12 svibanj 2024.
Otuđena jutra, stanje svijesti bez nadahnuća i budućnosti,
Iz leleka tjeskobe izranjahu neupotrebivi suglasnici
i samoglasnici i puniše zaglušujuću prazninu,
uzaludnost traganja za savršenstvom
.
Probudili su ratnicu na bojištu ranjivosti,
izronila je iz obilja krhkog pamćenja.
Krenimo, poziva me…
kamo, pitam…
u zgusnut svijet straha i tjeskobe
Oćuti njihovu moć, ohrabri se,
oslobodi se, sloboda je šum
tišine, romor nijemosti,
tihi lepet leptira
u snu.
Osjetih, težnja ka savršenstvu muti um,
a tjeskoba je moćnica tamo gdje nema bistrih svitanja...
Dijana Jelčić
|
