Šapat otišlih...
Luko Paljetak
Anđeli među nama kupuju svoje lutke,
najdraže im je s njima sudarat se u hodu,
postoje riječi što se govore samo šutke,
postoje lađe koje preziru svaku vodu,
postoje usne koje na zemlju nebo snesu,
postoje oni koji i kad ih nema jesu.
Prepušteni, film iz 1971, mladost ubrizgana u ludovanje.
dubrovačke ljetne igre krcate njihovih maštanja i snova,
nad oltarom noći molitva izgovorena srcem prepuštenih,
diplomcima glumačke akademije.
Nad Bokarom bijela Luna daruje otajsvo dolazećem,
boje ljeta su lagano izranjale iz kukuljice proljeća,
na Stradunu kruna ljepote, glumci ulaze u Grad,
a 2013 jednoga nema, tuga je iskrila u očima.
tugovali smo zbog odlaska Anđela na oblak
početka. U ovom jutrenju se objavljuje kao
zraka sunca u galeriji lijepih uspomena,
Cvrčci u borovima cvrče pjesan bez kraja,
A more uzburkano šumori i udara o hridi,
I huči, i buči, pod suncem rujanskim.
Dovikuju se, plivači; njihovi glasovi
ulaze kroz odškrinuta vtata crkve
Na Dančama, nošeni vjetrom
i umiru Ispred Triptihona
Nikole Božidarevića
Dubrovnik kao poveznica Darko Čurdo, Luko Paljetak
i Tadijanovićevo Veličanstvo mora... ostaju oni živi
u našim sjećanjima
Dijana Jelčić
|
