LoveDigimons&Pokemons

Evo jedan post da vam javim kako prolazi moj život za knjigom.

Vjerujem da se sjećate da sam bila jako negativna što se tiče mature, ali mogu vam reći da sam svaki put s mature izašla sretna (nešto bi mi kasnije pokvarilo dan).
Prvi ispit mi je bio iz psihologije. Mogu vam reći da se za njega nisam previše pripremala, a nisam ga učila u srednjoj. Rekla sam da se neću previše mučiti s time jer se nadam da ću upasti na pmf, a za tamo mi ne treba. Noć prije sam bila luda i samo sam rješavala glupe ispite od prijašnjih matura. Imala sam užasnu tremu, ne samo jer nikad nisam učila taj predmet, nego mi je ovo bio prvi ispiti i bojala sam se da nešto krivo ne napravim. Bilo je nas 8 na ispitu i ja sam ga među prvima riješila.
Drugi ispit mi je bio iz engleskog i noć prije sam toliko plakala, jer ne želim 3 iz toga, nego barem 4. Išla sam na pripreme za višu razinu i sve i na kraju mi je test stvarno bio dosta lagan. I tada sam se iznenadila i bila sam presretna.
Danas je bio esej iz hrvatskog, za koji sam jučer učila kao manijak nadajući se da neće staviti Kiklopa i na kraju ga nisu stavili. Prvo kad sam vidjela temu, pao mi je mrak na oči, ali onda sam vidjela da treba znati samo o Nehajevom Bijegu.
Ispit iz hrvatskog je odgođen jer su neki učenici otvorili krive ispite, pa slijedeći za koji se pripremam je matematika.

Osim što svaki dan sam na pripremama i pripremam se za ove gluposti, imala sam jedan tragičan događaj. Ne želim vam otkriti što je točno bilo, ali u tom trenutku, ljudi su mi ubili želju za životom. Datum 16.6.2017. ću vjerovatno još jako dugo pamtiti. Taj dan sam izgubila nešto meni jako posebno bez čega mi život neće biti isti. Htjela bi da pročitate nešto što na napisala tad:
He was everything to me. Why other people ruin everything? Why do they hate me? I'm an innocent human. But here are people who destroy everyone. I call them "destroyers". They killed him. They took it away from me and killed him. I don't have reasons to live. I can't see the bright light anywhere. I'm just walking through this empty streets of death. The strange thing is that I'm not angry or sad. I'm just dead. I don't feel nothing at all. My mind is dying and my body will die with them. I can still see him everywhere. He is just looking at me, but he is too far to touch me. Too far to see real me. I changed when he left this world. I changed everything except him. He is still here and he will stay here with me until I join him in the other world.
Nemojte mi zamjeriti ako ima gramatičkih ili grešaka u pisanju. Pisanje na engleskom mi nije jača strana, ali zato barem dobro pričam.

Nakon što vam se dogodi nešto loše, najčešće to podijelite s prijateljima. Ja ovu svoju vijest nisam podijelila s njima, jer znam kako bi reagirali tj. bilo bi im tako svejedno. Planirala sam reći samo onima koji pitaju, ali pitalo je par ljudi i nisam im rekla. Možda zato što su pitali i onda se našalili. Teško je kad imaš prijatelje koji te ne podržavaju u nečemu što voliš, pa mislim da im je ona najbolje ni ne reći.
Ipak sam rekla nekim ljudima, ali to su ljudi s kojima inače igram igrice i oni su mi dali toliko podrške koju nisam očekivala. Stvarno su bili tu za mene cijeli taj dan i svaki dan mi se javljaju i pričamo i stvarno su svi najbolji. Oni su se pokazali više kao pravi prijatelji nego ovi moji "pravi" prijatelji. Ja s većinom njih preko igrice pričam po 2 sata svaki dan, tako da oni su postali dio mog života i to preko jedne od najvažnijih stvari IGRICA za koje živim.

Loš osjećaj me prolazi, ali spoznaja da su ljudi koji me ne poznaju, dali mi više podrške u par dana nego ljudi s kojima se družim duži niz godina još uvijek je tu.
Razmišljala sam čak početi pisati postove na engleskom, tako da oni mogu čitati, jer nitko od mojih "pravih" prijatelja me ne čita, a oni koji bi možda htjeli ne mogu jer ne razumiju.
Javiti ću vam u slijedećem postu što sam odlučila, a taj posto neće biti tako uskoro jer se moram pripremiti za još dva ispiti državne mature, jedan prijemni i obranu završnog rada.

Uživajte i nadam se da se čujemo uskoro s dobrim vijestima vezanim uz maturu.
Pozdrav!

Jedna od mojih gamerskih prijatelja (2K) mi je posao sliku iz Overwatcha i to mog najdražeg heroja Genjija (na slici desno), a ja sam njemu poslala ovu sliku Genjija (moj najdražeg heroja) i Mercy (njegovog najdražeg heroja) i sada je tu sliku stavio kao svoju profilnu na PlayStation accountu. Duša od čovjeka!


Jedan od mojih gaming prijatelja (Jessy) je često puštao ili pjevušio ovu pjesmu, pa sam tako i ja postala ovisna o njoj.

P.S. Voljela bi da ostavite komentar, prijedlog ili savjet o mom pisanju i o mom novom dizajnu (jedan prijatelj gamer (Kabam) me inspirirao da stavim baš Reapera).