LoveDigimons&Pokemons

I opet imam novih i zanimljivih događaja u svom životu. Iako sam ja inače jako posvećena školom i stalno nešto učim i radim i pomažem drugima, nemam baš previše vremena za „zabavu“ i druženje s prijateljima.

Tako sam u subotu (20. 2. 2016.) bila pozvana na „proslavu rođendana“. Nije to bila neka proslava, nego smo se nas par cura našli i slavljenica nas je častila pizzom. Bilo nas je četiri MS (slavljenica), AJ, MŽ (Mala Buntovnica) i ja. Osim što smo žderali pizzu, kasnije smo pješice krenule prema AJ- inoj kući (ima oko sat vremena pješice). Na putu do tamo je došao AJ-in dečko i mama. Povezli smo se do njihove kuće. Šetali smo Bena (AJ-inog psa) i one su jele torte (ja sam se u korizmi odrekla svega slatkoga i iznenađujuće mi dobro ide). Nakon što su se AJ i DO (AJ-in dečko) spremili, krenuli smo u kino. Išli smo gledati film „Djedica pušten s lanca“. Predobra komedija. Svakako preporučujem. Nego, mi smo bili malo nemirni u kinu. Nisam sjedila na mjestu gdje sam htjela (htjela sam u 8 red u sredinu, a sjedila sam na kraju reda). Ja sam curama dala svjetleće narukvice i AJ-ina narukvica je pukla (bila je žuta) i onda se sve prosulo po nama. Svijetlili smo u mraku. Poslije filma nas je DO odvezao kući.

Također sam imala i zanimljiv petak (26. 2. 2016.). Bila je AJ sa svojim psom Benom. Šetali smo po brdina i to 2 sata. Bilo je iscrpljujuće, ali zabavno pogotovo jer je to bilo 2 sata nakon što smo se vratili iz škole (jutarnja smjena).

U subotu (27. 2. 2016.) prvo sam bila kod MŽ. Zvala me kako bi joj pomogla engleski, jer ona treba odgovarati. Uz to što sam joj pomogla eng, započele smo jedan zajednički projekt koji trebamo predati slijedeći tjedan. Kada sam se vratila kući spremila sam se jer sam sa majkom trebala ići na utakmicu. Tamo nije bilo puno ljudi, ali mi smo malo i zakasnili. Kada je završila utakmica, moja majka je pozdravila jednog od svojih bivših učenika koji je igrao. Nakon kratke šetnje smo se vratile kući.

I danas (28. 2. 2016.) sam išla šetati sa AJ, MŽ, DO i Benom. Opet su došli k nama i išle smo opet osvojiti brda. Išli smo sličnim putem kao i u petak, ali ovaj put smo ga malo skratili jer je DO-a bolila noga. I ovaj put je bilo zabavno, jer sam ja skoro cijelo vrijeme šetala Bena.

I tamo je ovo zadnji post ovog mjeseca. Nadam se da će ih biti i više u slijedećem mjesecu, tako da vas još malo maltreitram. Što vas blogere, što moje prijatelje koje tjeram da čitaju.

Uživajte i želim vam puno sreće u slijedećem mjesecu.
P
u
s
a

Ben.

Jedan sebić s mamom na tekmi.


Jedna AJ-ina draža.